Piše: Antonija Knežević

BDP bi ove godine trebao rasti sedam do osam posto, što je i dalje znatno više od prosjeka Unije. Sudeći prema tim brojkama, problemi Slovačke poput nedostatka obrazovane snage te antireformske mjere premijera Fica ne bi trebali ugroziti njenu titulu ‘tigra s Tatra’.

Desetpostotni rast BDP-a u 2007., 106 proizvedenih automobila na 100 stanovnika, rast izvoza od 15 posto… Ne, ovo nije opis Kine, Japana ili nekog azijskog tigra. Ove spektakularne brojke odnose se na zemlju koja je donedavno bila simbol socijalističkih upravljanog gospodarstva, a danas ponosno nosi titulu tigra s Tatra – Slovačku.

Kada se Slovačka nakon Baršunaste revolucije 1993. ‘razvela’ od Češke i postala nezavisna država, malo je tko mogao predvidjeti da će se njezini industrijski kompleksi, do tada ovisni o opskrbljivanju vojske, uzdići iz pepela i čudesnom metamorfozom pretvoriti u tržišnu ekonomiju i najvećeg proizvođača automobila na svijetu po stanovniku. Upravo u toj preobrazbi leže i glavni razlozi današnjeg iznadprosječnog rasta Slovačke, a Volkswagen, Kia i PSA Peugeot Citroën, tri su imena koja se kao mantra ponavljaju u odgovorima na pitanje o receptu uspjeha slovačkoga gospodarstva. Naravno, automobilske divove trebalo je privući da investiraju u Slovačku, a glavnu ulogu u tome imale su niske plaće, izučena radna snaga i povoljan geografski položaj. Najveću zaslužu za pretvaranje Slovačke u jednu od najbrže rastućih ekonomija na svijetu ima bivši, desno orijentirani premijer Mikuláš Dzurinda, koji je u dva mandata, proveo cijeli niz radikalnih, ali očito učinkovitih reformi.

Uvođenje flat-taxa od 19 posto, reforme zdravstvenog i mirovinskog sustava te druge zakonske i strukturne promjene učinili su Slovačku ugodnim mjestom za biznis i otvorenim prema stranim investicijama koje su samo u prošloj godini iznosile 1,2 milijarde eura. Da novac obilato pristije u Slovačku, može se vidjeti na prvi pogled po renesansi Staroga Grada koji je procijetao nakon renoviranja. S druge strane, pogled preko rijeke, na Petrinjaku, Bratislavin Novi Zagreb, i sive mestočne zgrade građene u socijalističkom stilu, podsjetnik su na to gdje je Slovačka bila prije samo deset godina.

Sve to ipak nije pomoglo Dzurindi da zadrži vlast i na izborima 2006. izgubio je od slatkorječivoga, lijevo orijentiranog Roberta Fica. Mladi i energični premijer ubrzo je počeo poništavati reforme svojega prethodnika zbog čega ga mnogi danas optužuju da vraća zemlju u socijalizam i uništava poduzetništvo. Zabrano je daljinu privatizaciju, ojačao prava radnika i sindikata te krenuo, reči će slovački poslodavci, u rat protiv investitora. Unatoč tomu što premijer nije baš ‘business-frinedly’ orijentiran, i za njegove vladavine gospodarstvo iskazuje odlične rezultate, a nezaposlenost je smanjena na osam posto. Investitori su već došli u Slovačku, uložili milijarde eura, ekonomija se zahvatala i čini se da je niti Ficoova antireformska politika ne može tako lako zaustaviti.

Ipak, i Fico je svjestan da bez novih ulaganja i privlačenja investitora neće moći održati visoki gospodarski rast. Agencija za razvoj i poticanje ulaganja (SARIO) razradila je cijeli niz mjera kako bi zemlju učinila još privlačnijom za investitore. U Slovačkoj je za osnivanje tvrtke potrebno samo pet dana, za dobivanje građevinske dozvole oko dva mjeseca, a državna i lokalna uprava bez problema će riješiti bilo kakvu birokratsku zavrzlamu koja se nađe na putu investitoru.

Automobiljska industrija u Slovačkoj ostvaruje fantastične rezultate te najavljuje povećanje godišnje proizvodnje s 590 tisuća automobila na 800 tisuća do 2010., ali velika ovisnost o tom sektoru može biti rizična. Zato smo odlučili diverzificirati ulaganja te poticati investicije u turizam, tehnološke centre te strateške uslužne centre, primjerice centre za razvoj računalnih programa – objasnio je Vojtech Ferenz, generalni direktor Strateškog odjela u Ministarstvu gospodarstva te dodao da im je cilj dovesti i investitore u istočni dio zemlje.

Naime, kako nam je ispričao Peter Ostrica, projektni menadžer u Odjelu za izravna strana ulaganja u Šariju, većina ulaganja do sada je bila usmjeren u dijelove Slovačke do kojih dopire autocesta, odnosno u zapadni dio zemlje, dok je istočni ostao pomalo zaboravljen. Upravo zbog toga, Vlada namjerava osigurati potrebnu infrastrukturu za ulaganja na istok gradnjom 165 kilometara autocesta do 2010. godine.

Za gradnju cesta po modelu JPP-a bile su zainteresirane i neke hrvatske tvrtke, no navodno se ipak nisu javile na natječaj. U Slovačkoj su, inače, od hrvatskih tvrtki prisutni samo Kraš, Pliva, Podravka i Belupo te je stoga i robna razmjena s tom zemljom razmjerno mala.

Podravka je čak lider u segmentu dodataka prehrani u Slovačkoj. Potrošnja Vegete po stanovniku u toj zemlji odmah je iza Hrvatske, no Tomislav Horvat, direktor marke Podravke u Slovačkoj, ističe da je slovačko tržište izrazito kompetitivno te da je teško probiti se s novim proizvodima. S obzirom na to da nije lako napraviti veće iskorake na razini robne razmjene, postoje i drugi planovi za intenziviranje suradnje dviju zemalja. Hrvatski veleposlanik u Bratislavi Tomislav Car kaže da, kada je riječ o suradnji na gospodarskom planu, potencijali leže u prometnoj infrastrukturi, energetici, autoindustriji i turizmu.

Hrvatska je jedno od najomiljenijih turističkih odredišta za Slovake, a velik adut Hrvatske je i Luka Rijeka koja je važna i najbliža luka za mnoge srednjeeuropske države. Nadalje, Slovačka želi diverzificirati energetske pravce i na tom je području identificirala Hrvatsku kao mogućeg partnera. Postoji također interes autoklastera iz Hrvatske za suradnju sa slovačkim partnerima, ali i Bratislave za nabavu novih tramvaja, pri čemu naš Crotam ima dobar ugled – rekao je Car.

Dobri vjetrovi prema Hrvatskoj iz Slovačke pušu, nastavljaju, i na planu političke suradnje, posebno kada je riječ o potpori ulaska Hrvatske u NATO i EU, ali i na stručnom, jer se hrvatski pregovarači dosta konzultiraju sa slovačkim partnerima.

Dobru suradnju Slovačka nastoji ostvariti i s drugim zemljama, a u Srijemu nimalo ne sumnjaju da će mjere koje provode urodit plodom. Također, tvrde da investitori nisu uplašeni potezima nove Vlade.

Investitori nisu zabrinuti jer promjene koje provodi premijer nisu velike i odnose se uglavnom na boljšanje životnih uvjeta osoba s niskim primanjima. Trenutačno s ulagačima vodimo razgovore o 119 projekata vrijednih oko milijardu eura – brojčama je potkrijepljeno svoje tvrdnje Peter Ostrica. Prema njegovim riječima, uvodenje eura sljedeće godine, kompetitivna je prednost Slovačke u odnosu na susjede koja bi trebala privući ulagače.

Tvrtke iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja ne bi se složile s njegovim tvrdnjama o Ficoovim reformama. Kako bi povećao priljev novca u prvi stup mirovinskog osiguranja, Fico je odlučio uzeti iz drugog stupa, onog kojim upravljaju privatne osiguravajuće tvrtke te je zakonskim izmjenama omogućio dobrovoljni prelazak osiguranika iz drugog u prvi stup. No, prije provođenja mirovinske reforme, Fico je napravio nevidenu kampanju s ciljem diskreditiranja fondova. Da u ratu s fondovima ne bira sredstva, pokazao je na press konferenciji na kojoj je maestralno objavio video-snimku s privatnog partija Allianza. Na toj je kaseti snimljeno kako predsjednik Uprave osiguravajuće tvrtke odjeven u žensku odjeću ismijava osiguranike pjevajući izmijenjenu verziju popularne pjesme ‘Sweet temptations’ (Slatka iskušenja) u kojoj jedna od rečenica glasi ‘Slatka iskušenja visokih mirovina’.

S jednakom žestinom premijer se obrušio i na zdravstvena osiguranja kojima je, iako zvuči posve nevjerojatno, odlučio zabraniti profit. Privatna zdravstvena osiguranja, smatra premijer, trebala bi uzimati samo četiri posto od uplata osiguranika za podmirivanje svojih troškova, a ostatak bi morali reinvestirati.

Fico ne uživa ni najmanju potporu medija s kojima se od početka mandata obračunava, ali zato suprotno svim političkim teorijama, danas je popularniji nego na početku mandata. Prema posljednjim istraživanjima 38 posto Slovaka ističe ga kao političara kojemu najviše vjeruje.

Sasvim logično, vole ga i sindikati. Vladimir Mojš, izvršni predsjednik za ekonomsku politiku i socijalno partnerstvo Konfederacije sindikata Slovačke, potvrdio je da su posljednje Ficoove izmjene Zakona o radu išle u korist radnika.

Smanjili smo gotovo neograničenu mogućnost produljivanja ugovora na neodređeno vrijeme te konstantno produljivanje probnog rada. S druge strane, nismo zadovoljni načinom kako se regulira samozaposlavanje – kaže Mojš objašnjavajući da poslodavci iskorištavaju odredbe o samozaposlavanju te čak tjeraju djelatnice koje rade na blagajnama da se prijave kao obrtnici. Zbog takvih zloporaba, Slovačka je rekorder po broju obrtnika – ima ih čak 600 tisuća, što je u očitom nesrazmjeru s brojem stanovnika. Zabrana rada trgovinama nedjeljom za sindikate je još prava utopija. Trgovački lanci rade od 0 do 24 sata, ne mareći čak ni za državne praznike pa će tako jedna od najnovijih akcija sindikata biti usmjerena na to da se ne radi na najvažnije državne praznike.

U isto vrijeme u akcije kreću i poslodavci – ovaj tjedan prezentirat će projekt pod nazivom ‘Platna lista’. Cilj kampanije je promijeniti izgled platne liste, da se jasno naznači koliko poslodavac uplaćuje za radnika, a koliko ostaje zaposleniku – objasnio je Martin Hoštak, tajnik Nacionalne unije poslodavaca. Na ovu mjeru poslodavci su se odlučili zbog najava da bi uskoro moglo doći do povećanja socijalnih davanja (prema sadašnjem zakonu, na socijalna davanja odlazi 48,6 posto plaće). Koliko velike promjene Fico namjerava uvesti, poslodavci ne znaju jer, kako navodi Hoštak, izmjene zakona namjerno se taje do zadnjeg trenutka. Ipak, priznaje, Ficoove najave zakona obično su znatno lošije za poslodavce nego li one koje se prihvate, a to je upravo jedan od razloga, tvrdi, zašto EU ne reagira na navedene promjene.

Drukčije objašnjenje na pitanje kako je moguće da slovački premijer ne ‘dobije po prstima’ od EU zbog provođenja mjera na štetu investitora, dao je Peter Mihok, predsjednik Slovačke gospodarske komore. Banke su u Slovačkoj imale toliko privilegija, a premijer im je jednostavno postavio okvire kakvi vladaju u drugim zemljama Unije. To je jedna od prednosti kada ste članica EU – možete zahtijevati jednaka pravila – objasnio je Mihok.

Jedino pitanje oko kojeg se slažu poslodavci, sindikati, neovisne institucije, pa i premijer jest uvođenje eura početkom 2009. Građani, s druge strane, nisu pretjerano oduševljeni tom promjenom jer većini odgovara jaka kruna, a mnogi se boje da bi uvođenje eura moglo dovesti do visoke inflacije. Mihok je uvjeren da to toga neće doći.

Cijene osnovnih proizvoda u Slovačkoj nisu znatno jeftinije od onih u okolnim zemljama, te stoga nema velikog prostora za njihov rast. Osim toga, Nacionalna banka procijenila je da će samo uvođenje eura utjecati na inflaciju najviše 0,7 posto, tako da taj događaj ne bi trebao potaknuti inflaciju – objasnio je Mihok.

Dobra predviđanja stižu i kada je riječ o rastu BDP-a. On bi ove godine trebao rasti po nešto nižoj stopi nego prošle godine, no sedam do osam posto, koliko se predviđa, i dalje je znatno više od prosjeka EU. Sudeći prema tim brojkama, problemi Slovačke poput nedostatka obrazovane snage i antireformeske Ficoove mjere ne bi trebale ugroziti njezinu titulu tigra s Tatra.