Najveći dioničar Vlado Čović ostao bez članstva u Nadzornom odboru

S trasti su se uzbarkale ovih dana među dioničarima ne previše poznatoga poduzeća Vodoprivredno-projektni biro d.d. Uprava tvrtke je 10. ožujka na Izvanrednoj glavnoj skupštini izabrao nove članove Nadzornog odbora. Iz VPB-a su odlučili dvojici članova, dati još jedan mandat te im pridružiti i trećeg kandidata za člana Nadzornog odbora, vlastita zaposlenika.

Takav se scenarij nije svidio najvećim dioničarima, Hrvatskim vodama i TPK zavodu, te su oni iznijeli protuprijedloge. Hrvatske su vode predložile da čovjek koji bi trebao sjediti u NO postane njihov bivši generalni direktor Slavko Rajnović koji sada radi kao savjetnik u Hrvatskim vodama. S druge strane, iz TPK su poduprli dvojicu dosadašnjih članova, ali su u Nadzorni odbor htjeli staviti i svojega čovjeka Mirka Kožulja jer su oni ipak najveći pojedinačni dioničar.

VPB se bavi poslovima vezanim uz zaštitu voda i zaštitu od djelovanja voda, projektiranjem kanalizacijskih i vodovodnih mreža, a većinu poslova radi za Hrvatske vode. Tvrtka je do 1998. bila registrirana kao tvrtka kći Hrvatskih voda, a tada je privatizirana. U prvom valu privatizacije 50 posto temeljnog kapitala prodano je tadašnjim i bivšim zaposlenicima, 10 posto je preneseno Hrvatskom fondu za privatizaciju, a 40 posto su zadržale Hrvatske vode. U međuvremenu, 2005., Hrvatske vode prodale su 30 posto VPB-a TPK zavodu d.d., tvrtki kćeri Zagreb-Montaže u vlasništvu Vlade Čovića. Danas vlasničku strukturu VPB-a čine mali dioničari s 53 posto, TPK zavod s 32 posto i Hrvatske vode s 15 posto.

Epilog je pomalo zbunjujući, a kratkih su rukava ostali u prvom redu TPK, odnosno njihov vlasnik Zagreb-Montaža, to jest Vlado Čović, te Slavko Rajnović. Najviše koristi izvukli su mali dioničari koji su postavili svoja dva čovjeka u NO, ali i jednoga iz Hrvatskih voda jer im one ipak osiguravaju većinu poslova. Na skupštini su za članove Nadzornog odbora izabrani zaposlenici VPB-a Berislav Brkić i Antun Radić te Siniša Širac iz Hrvatskih voda, koji je ujedno zamjenik generalnog direktora. Što se dogodilo na sjednici i zašto je Rajnović odbijen, Željko Tusić, direktor VPB-a i jedan od malih dioničara s udjelom od gotovo tri posto, nije htio govoriti.

• Dioničari biraju NO, a u našem statutu piše da onaj tko ima više od 50 posto udjela može postaviti NO. Upravo se to i dogodilo – objasnio je Tusić. Tako su mali dioničari zadržali prevlast u Nadzornom odboru, ali su ruci koja ih hrani, Hrvatskim vodama, ipak osigurali mjesto člana u NO. Iz Zagreb-Montaže drže da su na temelju svog velikoga udjela u vlasništvu imali pravo na jednoga člana u Nadzornom odboru.

• Smatrali smo da imamo pravo na jednoga člana NO, ali je ta odluka odbijena. Nije prihvaćen Mirko Kožulj kojega smo predložili. U ovom trenu vam ne možemo reći iz kojih razloga nismo uspjeli dobiti jednoga člana u Nadzornom odboru VPB-a – kažu iz Uprave Zagreb-Montaže.

Jedino što je sigurno iz cijele ove priče jest da ovo nije kraj, već početak borbe za članstvo u Nadzornom odboru. Hrvatske će vode dok god uz udjel u vlasništvu budu glavni poslodavac VPB-a imati mjesto u Nadzornom odboru, ali sada je pitanje što će učiniti Zagreb-Montaža kako bi zaštitila svoje interese u tvrtki u kojoj je ipak najveći pojedinačni dioničar. Nadalje, postavlja se pitanje same svrhe privatizacije tvrtke koja je gotovo potpuno ovisna o Hrvatskim vodama (čak se i uredi Biroa nalaze u zgradi Hrvatskih voda, za koje uredno plaćaju najamnu), kao i kupnje 30-postotnog udjela tvrtke koja posluje gotovo bez dobiti, a posve je ovisna o državnom poduzeću od kojega je, moramo naglasiti, sve poslove dobila putem javnih natječaja. To ne bi trebalo biti ni teško kada se ured koji raspisuje natječaje nalazi nekoliko soba dalje.