Reforma pravosuđa već se provodi

Nove suce sudovi primaju u radni odnos na određeno vrijeme prvih pet godina. Zbog toga se mlađi suci, među kojima je 65 posto žena, nastoje dokazati, ne gomilaju zaostatke nego ubrzano rješavaju povjerene im sudske postupke, zbog čega im stariji kolege sve glasnije prigovaraju da ‘neće moći dugo izdržati takav tempo’.

Dokazujući se uoči ocjene svojeg rada, mlađi suci zapravo provode reformu pravosuđa. Aktivno sudjeluju u aktivnostima Pravosudne akademije na edukaciji sudaca, a mnogi paralelno upisuju i poslijediplomske studije. S obzirom na to da se većina mlađih sudaca služi s dva strana jezika, stalno prate međunarodnu sudsku praksu. Objavljaju stručne i znanstvene članke, a neki su i koautori knjiga.

Premda manje iskusni, mlađi suci kvalitetom rada ne zaostaju znatnije za starijim kolegama, što se u sudstvu prati omjerom broja drugostupanjskih potvrđujućih odluka u odnosu na broj preinačenih i ukinutih odluka. I ne gomilaju zaostatke nego ubrzano rješavaju povjerene im sudske postupke, zbog čega im stariji kolege sve glasnije prigovaraju da ‘neće moći dugo izdržati takav tempo’ (čitaj: mlađi postižu bolju statistiku i ‘dižu’ normu).

U novoj u međuvremenu stasaloj generaciji sudaca većina su zapravo mlađe (i zgodne) žene, kojih je više od 65 posto. Sa u Zagrebu istaknutijim mladim sutkinjama pokušali smo razgovarati, ali vrlo su suzdržane u razgovoru s novinarom, a od fotografa zaziru (samo je sutkinja Iris Gović dopustila fotografu da je portretira). Logična je ta suzdržanost, jer većina se negdje natječe i vrlo su oprezne da nekom nesmotrenom izjavom ne pokvare svoje izgleda na tim natječajima.

Osim sutkinje Iris Gović, koja je na ‘privremenom radu’ u Pravosudnoj akademiji kao načelnica Odjela za sudačke i državnoodvjetničke vježbenike, razgovarali smo i sa Sanjom Nola, sutkinjom Kaznenog odjela Općinskog suda u Zagrebu. Nakon što se pokazalo da za razgovor s novinarom trebaju odobrenja od predsjednika sudova, samo telefonski smo nakratko još razgovarali s Koraljkom Bumčić i Danielom Ukić, sutkinjama Županijskog suda, i Marijom Pujić, sutkinjom zagrebačkoga Prekršajnog suda.

U svim tim razgovorima moglo se čuti samo uopćeno da je logično da većinu u sudstvu čine žene, jer ta selekcija počinje još na fakultetu na kojemu su studentice ustrajnije od muških kolega, koji češće odustaju od studija, te da je odvjetništvo bolje plaćeno pa je logično da u odvjetništvu ima više muških. Sve sugovornice suglasne su u tome da predsjednike sudova, umjesto ministrica pravosuda, treba imenovati predsjednik Vrhovnog suda, da se treba smažiti broj ‘patuljastih sudova’, ali bez otkaza sudackom višku itd.

Svi čelnici pravosudnih službi stavili su nakon izbora svoj mandat na raspolaganje, pa tako i Štefica Stažnik, (do)sadašnja ravnateljica Pravosudne akademije. No, Stažnik se nije javila na natječaj koji se upravo provodi za još jedan mandat ravnateljice Pravosudne akademije. Na natječaj su se javile sutkinje Marija Pujo, Koraljka Bumčić i Iris Gović.

Očito ima mlađih sudaca (ili bolje rečeno sutkinja) koji bi mogli ponijeti reformu pravosuđa, ali im za to treba dati priliku. Nasuprot njima su njihovi stariji kolege, koji tvrde da je ‘pravosuđe pribijeno na križ’. O ‘pravosuđu pribijenom na križ’ govorio je Đuro Sessa, predsjednik Udruge hrvatskih sudaca. A o Udruzi hrvatskih sudaca ponajbolje govori podatak da od 2003. do 2007. godine ‘nije bilo pokrenutih postupaka radi isključenja iz članstva, a nisu vođeni ni stegovni postupci pred Stegovnim sudom Udruge hrvatskih sudaca’.

U istom su razdoblju, prema podacima Državnoga sudbenog vijeća, bila pokrenuta 62 stegovna postupka protiv sudaca, od čega je šest sudaca razriješeno, šest je oslobodeno od odgovornosti, a ostali su kažnjeni ukorom, novčanom kaznom ili su sami zatražili razrješenje.