Piše: Edis Felić [email protected]

Slovenska iskustva mogla bi koristiti i Hrvatskoj. Tvrtke u Sloveniji koje su zaštite slale na školovanje prema novim standardima preuzimaju sve više poslova na tržištu poslije ulaska u Europsku uniju.

IBA je međunarodna organizacija tjelohranitelja (International Bodyguard Association) koja obučava vrhunski pripremljene tjelesne zaštite, pripadnike državnog, vojnog i civilnog osiguranja. Obuka se sastoji od osnovnog i specijalnog programa, nakon čega polaznik stječe naziv bodyguarda.

IBA u Hrvatskoj postoji već tri godine, pružajući pomoć Hrvatskoj u skraćivanju puta ka podizanju zaštitarstva kao struke na višu razinu. To je prijeko potrebno, kaže Slovenac Peter Bach, predsjednik Uprave IBA-e za balkansku regiju, za sâm ulazak Hrvatske u EU kao i za daljnji rad u sektoru civilnog osiguranja među članicama EU. U tom smislu slovenska iskustva, kao mlade članice EU, drži Bach, mogu biti od koristi.

Osnovni cilj joj je, upravo na temelju slovenskog iskustva, promovirati dodatnu edukaciju u zaštitarstvu, a koja se temelji na priznatim programima za tu struku na razini EU, kaže Bach.

Europska unija još nije uskladila regulativu za zaštitarstvu djelatnost, odnosno, nema posebne direktive, pa je u svakoj članici EU zasebno regulirana. Tako su se Slovenci trebali uskladiti s tri elementa pravila pravnog rada Europske unije. Prvi je Zakon o slobodnom kretanju koji zahtijeva zabranu diskriminacije fizičkih osoba iz država EU koje bi želele raditi u djelatnosti civilnog osiguranja. Drugi je Zakon o slobodnom uspostavljanju sjedišta tvrtki koji zabranjuje diskriminaciju fizičkih i pravnih osoba iz EU koje žele osnovati zaštitarške tvrtke. Treći je Zakon o slobodnom obavljanju usluga koji zabranjuje diskriminaciju pravnih i fizičkih osoba koje bi za kraće vrijeme obavljale poslove zaštitarstva u Sloveniji.

Cilj je bio da se usklađi stari zakon za zaštitarstvo s EU propisima, čime smo uspostavili novi licencni režim, stalnu strukovnu edukaciju i inspekcioni nadzor. Ujedno smo odredili preglednost poslova tvrtki za civilno osiguranje te razlučili jasno i predvidljivo uređenje mjera i dužnosti zaštitora pri nastupanju prema ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kaže Bach.

Samom Uredbom o stalnoj strukovnoj izobrazbi kvaliteta zaštitarstvih usluga podigla se na mnogo višu razinu, što je pratio i rast cijena usluga. Za razliku od Hrvatske, u Sloveniji jedan zaštitar više ne može s licencom istodobno obavljati nekoliko zaštitarstkih poslova, već su specijalizirani. U sedam licenci zaštitora su posebno obučeni za zaštitu osoba, za zaštitu ljudi i imovine, za prijevoz i zaštitu novca te drugih vrijednih pošiljki, za osiguranje javnih okupljanja, za upravljanje sigurnosno-nadzornim centrom, za planiranje nadzornih sustava te za izvedbu sustava tehničke zaštite. Hrvatska takav sustav licenciranja nema, pa možda nije čudno da ni poslovni ljudi ne pridaju sigurnosti posebnu važnost.

U Sloveniji se ulaskom u EU, osim podizanja kvalitete usluga, i svijest poslovnih ljudi počela mijenjati na svakom polju. Bach kaže da su poslovni ljudi počeli shvaćati da je kvaliteta zaštitora, kao važan dio korporativne sigurnosti, vrlo bitna jer njihova neprofesionalnost i nekorektnost mogu napraviti daleko više štete nego koristi. Tako sve manje poslovnih ljudi zaštitu smatra troškom i počinje na sigurnost gledati kao na dobru investiciju.

Osim toga, nekvalitetan rad zaštitora ima za posljedicu pritužbe na njih osobno, pa i na njihovu tvrtku. To su shvatili i vlasnici te sve više šalju djelatnike na dodatne edukacije, kaže Bach.

U Sloveniji je 2007. bilo registrirano 99 zaštitarstkih tvrtki. Na tržištu je sve prijatnije da tvrtke, koje zaštitora šalju i na dodatno školovanje prema novim standardima, preuzimaju sve više poslova na tržištu poslije ulaska u EU. Prljave igre, koje je među takvim tvrtkama percipirala javnost u Hrvatskoj, mogu se, kaže Bach, kao i svugdje u svijetu, naći i u Sloveniji. Međutim, stroža kontrola, novi uvjeti tržišta i pristup EU pokazuju da je takvih igara ipak manje nego prije. Suradnja i korektna konkurencija ono je što danas prevladava u Sloveniji i što bi s vremenom trebalo biti jedino prepoznatljivo.

Hrvatskoj tek predstoji prilagodba, iako postoje mišljenja da određene zaštitarstke tvrtke već ‘strše’ u profesionalizmu. No, da bi se napravili kvalitativni pomaci, Hrvatska bi trebala učiti na slovenskom primjeru.

Uprava IBA-e za balkansku regiju zadovoljna je postignutim rezultatima IBA-inog predstavnstva u Hrvatskoj, kaže Bach, dodajući da je jedna od potvrda kvalitete rada i sudjelovanje na Konferenciji o korporativnoj sigurnosti početkom travnja u Zagrebu, kao najvećem stručnom skupu na temu civilne sigurnosti od završetka Domovinskog rata do danas.