Home / Financije / Zašto (ne) bih kupio dionice Hajduka

Zašto (ne) bih kupio dionice Hajduka

Zanima me poslovni plan, tko i kako namjerava zaraditi koliko novca u iduće četiri godine. Ako je plan dobar, iako bi stečaj bio bolji od privatizacije, fair cijenom bih smatrao knjigovodstvenu, ili P/S 0,5.

Novac koji se, osim u inicijalnim ponudama i dokapitalizacijama, slijeva na burzu, uopće ne pridonosi gospodarstvu. Hajduk ima šansu biti dioničko društvo koje će, kao i njegovi suvlasnici, baštiniti smisao burze. Skupljanje kapitala za novi posao, stvaranje nove vrijednosti! Želim biti dio toga. Ali…

Za početak me zanima duguje li klub više nego što vrijedi. Ubranjaju li se u vjerovnike i pravne i fizičke osobe kojima novac duguje Hajduk Sirio Sport, Syrio Sport, ili kako god se već pisalo ime te kompanije i gdje god bila registrirana? Potom me zanima hoće li ovih dana početi iskrivavati kojekakve pozajmice potpisane na salvetama ili neplaćeni računi. Nije kraj, čak i Hrvatska poznaje usmeni ugovor. Idealno je vrijeme za dvojke koje će pod punom krivičnom, moralnom, bla, bla, bla odgovornošću svjedočiti da je Pero Perić posudio novac klubu.

Onda me zanima koliko posto Hajduku pripada od prodaje igrača. Bojim se da to sve trošlovne službe zajedno ne bi mogle sa sigurnošću utvrditi.

Mukama nikad kraja. Čak i dodijeli li Vrhovni sud Stari plac ‘bilima’, bojim se parnica na Sudu u Strasbourgu.

Kako god, ministar Primorac nam nudi da kupimo, to jest platimo dug, i unfair rizik. Da preplatimo Hajduk. Ministar, osim ako već ima kupca, otežava ulazak zdravoga kapitala.

Zato Željka Jerkova smatram jednim od najvećih Hajdukovih predsjednika svih vremena. Dok od hrvatske neovisnosti do danas Jerkov među gazdama Hajduka doslovce nema premca! Jerkov je htio činiti kapitalu djela ugodna, privući ga na potpuno čist teritorij.

Jedina Hajdukova nesporna vrijednost je grb. Logotip, ime, goodwill. Priče da bi Hajduk, da se proglasio stečaj, morao promijeniti ime i grb, smatram besmislenima. Pa, jednostavno preneseš prava na drugu tvrtku, i gotovo. I onda samo treba ponuditi tržištu da odredi koliko vrijedi brend. E, to, brend, ljubav navijača u domovini i dijaspori, lokalno suparništvo s Dinamom, regionalno suparništvo s Partizanom i Zvezdom, to bih mirne duše platio.

Ima nekoliko godina kako su trgovac televizijskim pravima Slobodan Braco Vujčić i suradnici izradili studiju prema kojoj bi Dinamo i Hajduk igrajući regionalnu ligu zaradili najmanje 56,000,000 kuna. Recimo da bi ukupni Hajdukov prihodi, ne računajući transfere, bili 100,000,000 kuna na godinu. Više od knjigovodstvene vrijednosti želim saznati poslovni plan. Celtic više zarađuje od prodaje TV prava u Sjedinjenim Državama nego u Irskoj i Škotskoj! I Hrvatska ima dijasporu. Želim vidjeti razumnu projekciju prodaje dresova i ostalih suvenira, osnivanje TV Hajduk i radija Hajduk s ostvarivim planovima zaradivanja od oglasa. U tim bih okolnostima pristao uložiti novac i ne znajući koliki bih udjel na kraju imao. Eto, neka svi ulože koliko žele, neka to bude temeljni kapital. I idemo!

Ovako, ministre Primorče, kolega Šuker će vam lako izračunati koliko sam davanjima u proračun, a koliko sponzorstvima poduzeća u državnom vlasništvu posudio novca Hajduku. Zahtijevam da me tretirate kao vjerovnika. Ne želim da me isplatite, kao Vukovića, nego prosvjedite u dionicama. U redu, u redu, znam da nema šanse da mi priznate pravo na dionice koje sam već platio. Zato bi bilo fair da mi dopustite da kupim prema knjigovodstvenoj vrijednosti ili bar na P/S 0,5.

Da imam 300-500 milijuna eura za rušenje Poljudu, gradnju poslovno-stambenog kompleksa na njegovu mjestu, a gradnju novog stadiona izvan grada, kupio bih klub, nastojao bih postati većinski vlasnik. Nemam. Ali, bilo bi krajnje unfair da mi omete i udjel koji sam već platio i oduzmete šansu da odlučim hoću li tome koji ima lovu preprodati klub ili ću ga sam voditi.