English at work (40.) – mala škola poslovnog engleskog

Budući da smo se s tržnice i iz male prodavaonice ‘iza ugla’ preselili u šoping-centar, više ne kupujemo na isti način, a prihvatili smo i drukčiju terminologiju.

Čini se da kupovina kruha, mlijeka i tjestenine u trgovini u susjedstvu, ‘gdje svi znaju vaše ime’, postaje povijest, zajedno s pratećim načinom života. Male obiteljske trgovine su potisnute od strane velikih trgovaca – trgovačkih centara, diskontera, supermarketa i hipermarketa – koji si mogu priuštiti prodaju istih proizvoda po nižim cijenama. Maloprodajna industrija cvjeta, a to je dobra vijest za nacionalne ekonomije, budući da pruža stabilno tržište za poljoprivrednike i druge dobavljače te generira veliki volumen zaposlenosti.

Trgovci su u suštini preprodavači – kupuju proizvode u velikim količinama od proizvođača ili uvoznika, bilo izravno ili preko veletrgovca, a zatim prodaju manje količine nama, krajnjim korisnicima. Dok obično povezujemo maloprodaju s velikim maloprodajnim lancima koji prodaju hranu i kućanske potrepštine (hrvatski Konzum, njemački Spar, američki Wal-Mart, britanski Tesco, francuski Carrefour itd.), pojam se također odnosi na mnoge specijalizirane trgovce poput Turbo Limacha, Algoritma, IKEA-e, Gapa i drugih. Većinu ovih i još mnogo toga pronaći ćemo u svakom kupčevom Mecca – trgovačkom centru.

Današnji trgovački centri imaju svoje prethodnike u pokrivenim tržnicama i bazarima srednjeg vijeka. Prve moderne trgovine obično su se nalazile uz poslovanja gdje su se roba proizvodila (npr. pekara ili krojačka radionica) i prodavale su samo jedan tip proizvoda. 19. stoljeće donijelo je pojavu arkada – natkrivenih prolaza s trgovinama s jedne ili obje strane. Sljedeći korak bila je izum odjela, koji nudi široku paletu dobara (odjeća, namještaj, toaletne potrepštine, kozmetika, igračke, aparati itd.) u nekoliko odjela pod jednim krovom. Da biste dobili dojam o tipičnoj atmosferi robne kuće, posjetite Namu u Zagrebu, a ako ste u Londonu, ne propustite svjetski poznati Harrods, koji prodaje luksuznu robu u pomalo kičastom okruženju. S porastom suburbanog života u Sjedinjenim Američkim Državama, prvi trgovački centar (shopping centre) izgrađen je 1920-ih, uključujući elemente iz arkade i robne kuće. U Britaniji, trgovački centri nazivaju se maloprodajnim parkovima, trgovačkim centrima izvan grada ili trgovačkim predjelima.

Unatoč nedavnom ludilu trgovačkih centara u Hrvatskoj, neki staromodniji tipovi maloprodajnih poslovanja su preživjeli, poput tržnica s njihovim svježim proizvodima, prodavača s medenim jezikom i prodavača cigareta, a čini se da nisu izgubili ništa od svoje privlačnosti, za razliku od nekih drugih europskih gradova gdje su praktički nestali. Neke trgovine još uvijek koriste uslugu preko pulta, gdje se roba predaje kupcima preko pulta od strane prodavača. To je uobičajeno među trgovinama koje prodaju skupe predmete poput nakita ili kontroliranih predmeta poput lijekova. Prvi supermarket otvoren je u SAD-u 1920-ih, označavajući novu eru u maloprodaji samoposlužnih trgovina, gdje se roba može slobodno rukovati i pregledavati prije kupnje. Danas, za one koji žele uštedjeti vrijeme, postoji rastući virtualni maloprodajni sektor, gdje se proizvodi biraju iz kataloga, televizijskog kanala ili web stranice i naručuju putem pošte, telefona ili online. Neki trgovci, poput Amazon.com, postoje isključivo online.