Neprolaznom sjaju tenisa dodajte badminton i skvoš

Najbolji način da se oslobodite stresa na poslu i najbrži način da skinete kilograme i dođete u formu zacijelo je bavljenje nekim od sportova. Tako će se mnogi menadžeri i menadžerice u ovim danima prije proljeća umjesto odlaska u teretanu ili na aerobik odlučiti razgibati i vratiti u formu baveći se nekim od sportova s reketom, tradicionalno popularnim tenisom i sve popularnijim badmintonom i skvošom. Skvoš je idealan za vraćanje u formu prije ljeta i najomiljeniji je među populacijom od 20 do 35 godina. Tim vrlo brzim i eksplozivnim sportom troši se mnogo kalorija i vrlo brzo se rješava nagomilanih stresa. Dobra vijest za sve potencijalne rekreativne sportaše jest da su, iako je riječ o jednom od najbržih sportova za rekreativce, ozljede u njemu rijetke, a posljedice se najčešće svode na povremeni ‘muskul-fiber’ od preintenzivnog treninga.

Za razliku od tenisa, početnici u skvošu ne trebaju imati trenera, učiti servise ili komplicirana pravila, već trebaju znati zdušno odalamiti lopticu, tako da se odbije od zida kako bi protivniku bila neuhvatljiva. Za mladu generaciju menadžera to je idealna kombinacija intenziteta i traženja zabave.

Na sigurnost se mora stalno paziti i shvatiti da je ona sastavni dio poslovnog procesa. Materijalna šteta, dođeše, može biti velika, ali ona je nadoknađiva. Nematerijalna to nije jer šalje lošu sliku o kompaniji.

Razvojem tehnologije i globalizacijskim procesima ljudi su se danas približili jedni drugima bez obzira na svoju objektivnu udaljenost. No, iako može zvučati privlačno, pa čak i pobuditi maštu, druga strana medalje govori da nam možda sadašnjost, a još vjerojatnije budućnost, nije toliko blistava. Drugim riječima, internet pruža sjajne mogućnosti informacija, ali i bezbroj zamki: putovanja mogu postati neugodna, a sportska borilačka tragična mjesta.

Opasnosti su različite i mogu se javiti izvana, zbog nemara, neznanja, namjere, više sile… Sigurnost radnika i imovine, informatičkih sustava, zaštite i prikupljanja podataka, ljudskog potencijala, financija, ugovaranja, nabave, piratstva itd. – sve danas može biti ugroženo ako poslovni ljudi o tome ne misle. Uzmimo primjer krivotvorenja.

Krivotvorenje je danas s obzirom na razarudu četvrta djelatnost u svijetu nakon prodaje oružja, narkotika i prostitucije. Čak pet do sedam posto godišnjeg prometa na tržištu, prema procjenama, odnesu krivotvoreni proizvodi. Na taj se način u EU na godinu izgubi više stotina tisuća radnih mjesta.

Svaka zemlja na svijetu, kaže Petar, ima problema s krivotvorinama. U nekim nerazvijenim zemljama taj se posao zakonski ne kažnjava jer je jedan od glavnih izvora prihoda za njihove stanovnike, ali krivotvoritelji nalazimo i u zemljama Europske unije i u SAD-u.

Međutim, zaštitu od krivotvorenja, pogotovo u Hrvatskoj, još se doživljava kao trošak jer je svijest poslovnih ljudi na niskoj razini. Kao što kaže Marjanović, često čujemo frazu ‘sve je po zakonu’, a sigurnosni je element niže pozicioniran, pa se tako čini da je tvrtkama najvažnije tko će ući i izaći iz objekta ili kad radnici dolaze i odlaze s posla.

Kada danas ozbiljni poslovni ljudi ističu kvalitetu, pod time podrazumijevaju i sigurnost. Često se može čuti da jedna tvrtka kaže: ‘Dobite k nama, osjećajte se kao kod kuće.’ Riječ je o vrlo spremnoj upotrebi pojma kuće, doma kao sinonima sigurnosti. Uzmite jednostavan primjer: ako želimo ići u kafić, pitamo koliko je sigurno tamo ići, kakva je klijentela, tko je vlasnik, odnosno osjećamo li se ondje sigurno i ugodno itd. Dakle, vlasnik kafića mora se brinuti o svom imidžu, odnosno stvoriti ugodan ambijent da bi se gosti mogli opustiti.

Kako organizirati sigurnost u kompaniji? Za neke segmente zakonodavac je sâm odredio razinu sigurnosnog sustava, poput opasnosti od požara, zaštite tajnosti podataka itd. No, reći će Marjanović, to nije dovoljno. Organizaciju treba ustrojiti u skladu s određenim parametrima: je li riječ o maloj, srednjoj ili velikoj tvrtki, kakav je profil tvrtke, njezina djelatnost, lokacija, sociopolitičko okruženje, o kojemu ovisi je li konkurencija korektna ili nema zakonske kontrole, i još mnogo toga. Ipak, za male i, u većini slučajeva, srednje tvrtke troškovi za sigurnosni sustav preveliki su, ali i one svakako trebaju voditi računa o svojoj sigurnosti. Velike tvrtke, pak, moraju imati ustrojen sustav sigurnosti. U njima mora postojati osoba zadužena za krizne situacije, poput poplava, raspada servera itd. Na Zapadu je to strukturirano. Sve ovisi o osviještenosti, počevši od čelnog čovjeka do radnika u pogonu. Tvrtka ponajprije treba imenovati osobu zaduženu za korporacijsku sigurnost. Ona mora biti visoko pozicionirana, čak izjednačena s upravom, s vrlo visokim i jasnim ovlastima. Pri imenovanju važno je znati je li osoba zadužena za sigurnost rutiner ili je aktivna, odnosno analizira li uvijek i predviđa moguće probleme.

Na sigurnost se stalno mora paziti i shvatiti da je ona sastavni dio poslovnog procesa. Materijalna šteta može biti velika, ali ona je nadoknađiva. Nematerijalna to nije jer šalje lošu sliku o kompaniji.

Na primjeru krivotvorenja vidi se o kakvoj je šteti riječ. Originalni proizvođač gubitak osjeća na tri razine: prva je neposredni gubitak prodaje, kad umjesto originala kupac kupi krivotvorinu, pa je i novac dao krivotvorenom proizvodu.