Ivan Crnjac

Imenovanje 30-godišnjeg Crnjca na mjesto izvršnog potpredsjednika za strategiju, spajanja i preuzimanja dosad je najbolji primjer toga da se glavne uloge u Agrokoru dodjeljuju menadžerima iz generacije Ante Todorića.

Kad bismo birali profil idealnog menadžera za određenu kompaniju, Ivan Crnjac bi sigurno ponio titulu idealnog menadžera za Agrokor. Najbolji prijatelj Ante Todorića od malih nogu, blizak je i iznimno lojalan obitelji Todorić, što je osobina koja ga lansira dalje od drugih. Kad je objavljeno da je 30-godišnji Crnjac novi član Uprave Agrokora i izvršni potpredsjednik za strategiju, spajanja i preuzimanja, mnogi su se pitali tko je čovjek kojemu je Ivica Todorić prepustio tako važnu funkciju u Koncernu. Njegova dob i dosadašnje radno iskustvo mogu otvoriti prostor za sumnju u njegov odabir.

Oni koji ga poznaju i radili su s njim tvrde da je Crnjac sposoban i vrijedan, a neki unutar Agrokora u ovom trenutku i ne vide bolju osobu za tu funkciju. Osim toga, posve je sigurno da Ivica Todorić, bez obzira na obiteljske veze, visoku funkciju u Ciboninu tornju ne bi prepustio nekome tko nema odgovarajuće kvalifikacije. Crnjac je u Agrokoru zaposlen od 2005. godine na mjestu izvršnog direktora za strategiju, a uglavnom se bavio akvizicijama i spajanjima. Posljednji, a ujedno i najveći takav posao bila je ‘operacija Migros’. Iako akvizicija Migrosa nije uspjela, ljudi iz branše ne smatraju da je to osobni neuspjeh Crnjca jer su takvi raspleti vrlo česti u poslovima akvizicija, spajanja i općenito investicijskoga bankarstva. Crnjac će pak bez razmišljanja odgovoriti da je to samo jedna u nizu akvizicija na kojima je radio.

Kako god bilo, priča s Migrosom zasigurno je dodatni pritisak za novoimenovanog člana Uprave, na kojemu je da pronade i realizira nove mete za akvizicije izvan granica Hrvatska.

• Rusija i sve ostale zemlje potencijalna su tržišta na koja će Agrokor iskorištiti. U Rusiji tržište maloprodaje nije pokriveno, a brojni igrači na području sladoleda i mineralne vode mogli bi biti mete. S velikim ‘apetitom’ analiziramo sva tržišta u regiji i izvan nje i tražimo najbolju priliku za stjecanje najveće vrijednosti – komentirao je Crnjac.

Crnjac se odmah nakon fakulteta zaposlio u investicijskoj kući CAIB, gdje je radio pet godina na različitim pozicijama. Iako se od početka, zbog povezanosti s Todorićima, moglo pretpostaviti da će završiti u Agrokoru, navodno je sâm želio najprije ‘ispeći zanat’ negdje drugdje.

• U vrijeme kad je Ivan Crnjac došao u CAIB bila je to najuspješnija investicijska banka koja se bavila akvizicijama tvrtki i njihovim spajanjem u Hrvatskoj, ali i u regiji – kaže Miroslav Klepač, odnedavno član Uprave Iskon Interneta, koji je godinu dana radio s Crnjcem u CAIB-u. Klepač, u tadašnjoj CAIB-ovoj hijerarhiji senior, sjeća se Crnjca kao izuzetno motiviranog početnika koji brzo ući i u njemu je vidio potencijal i dao mu sve preporuke, a i danas govori o njemu u superlativu. Tako ga je i preporučio za bledsku poslovnu školu, gdje je Crnjac završio MBA studij, iako Klepač za sebe kaže da je škrtna na preporukama.

• Crnjac je u CAIB-u radio na raznim akvizicijama ili prodajama firmi. Ispočetka se pri tim prodajama i kupnjama bavio jednostavnim zadacima, poput izrade informacionih, poslije je prešao na organizacije tih trgovanja, evaluacije tvrtki i asistencije u pregovorima – objasnio je Klepač, dodavši da evaluacija podrazumijeva i provjeru izvedivosti strategije tvrtke kojom se trguje, za što investicijski bankari vole reći ‘pogledati dihta li stvar’. Crnjac od svog iskustva u CAIB-u ističe rad na prvoj privatizaciji HT-a te na prodaji slovenskog Leka Novartisu, na privatizaciji Splitske i Dubrovačke banke itd.

Uz iskustvo iz CAIB-a, u kojem je prošao i interni trening, za podizanje Crnjčeve kompetentnosti i znanja vrlo bitnim se smatra i vrijeme koje je proveo radeći sa Sašom Galićem koji je u Agrokor uveo savsim novi stil, internacionalni duh te kontakte diljem svijeta, stvorivši platformu za daljnji strateški razvoj.

Prvi veći projekt na kojemu je Crnjac radio u Agrokoru bio je ugovor s EBRD-om, a glavni projekti su mu bili akvizicija Tiska, pregovori i integracija SAP sustava te podizanje cjelokupnog IT sustava na višu razinu, u što se bio operativno uključio, projekti s EPH-om itd. Pregovori s Deltom, koji su zasad službeno zaustavljeni, bili su dobra priprema za Migros.

• Velik je raspon akvizicija u kojima sam sudjelovao u cijeloj regiji. A na svakoj se nauče nove stvari. Migros je bio posao koji se razlikovao od drugih zbog specifičnosti regije, dijelom i zbog toga što je Agrokor bio partner jednog od najvećih privatnih investicijskih fondova – Blackstoneom – kaže Crnjac.

Vrlo otvoren u komunikaciji, Crnjac ostavlja dojam jednostavne i sigurne osobe. Bivši i sadašnji kolege redom ga opisuju kao radoholičara, osobu iznimno odgovornu na poslu i korektnu prema kolegama. Kao mana ističe mu se jedino nedovoljna čvrstina i spremnost da ponekad oštro presječe stvari, osobine nužne na toj poziciji. O Crnjčevoj upornosti slikovito govori i primjer sa Sportskih igara Agrokora. Za najboljeg tenisača u Agrokoru slovi Mislav Galić, direktor Leda, no Crnjac se nije smirio dok ga nije pobijedio. Za to mu je trebala godina dana predanog treniranja, no uspio je dokazati da upornost i vježba uistinu ‘čine čuda’.

Svojedobni kolege iz CAIB-a sjećaju se da je Crnjac ‘grizao’ na poslu i izdvajao se marljivošću, pa je one slabije upućene zapanjila spoznaja da je sin Bože Crnjca, vlasnika ugoštitejske tvrtke Splendid d.o.o., odnosno kultnih zagrebačkih restorana Okrugljak, Dubravkin put i većine starih kavana u zagrebačkom centru.

• Principi i prioriteti u životu su stvar osobnog izbora. Meni je cilj da budem dobar čovjek i prijatelj. Želim radom i zalaganjem opravdati svoj uspjeh. Jednostavno se trudim dati maksimum od sebe – kaže Crnjac.

Crnjac je, kažu, konzervativan i drži do tradicionalnih vrijednosti. Odnos bliskosti i lojalnosti obitelj Todorić uvelike cijeni, što je zasigurno utjecalo i na Crnjčevu napredovanje. Primjerice, u odjelu Strategije Agrokora bilo je jednako kompetentnih ljudi s dužim stažom koji nisu bili kandidati za takvu poziciju.

Ipak, Ivan Crnjac zaslužuje visoku funkciju prije svega zato što je sposoban, gotovo je jednoglasno mišljenje njegovih kolega. Mnogi tvrde da su u Koncernu odluke koncentrirane u rukama malog broja ljudi, te da se Crnjac, iako dio te elite, bavio poslovima i odlukama koje su ustvari bile ispod njegove razine. S druge strane, iako Ivica Todorić navodno sve nadgleda i kontrolira, visokopozicionirani menadžeri prilično su nezavisni u odlučivanju, a ta bi autonomija u Crnjčevu slučaju mogla biti i šira s obzirom na bliskost s obitelji. U svakom slučaju, Crnjac ima dobru startnu poziciju – razvijenu logistiku te potporu ‘gazde’.

Jedan od prvih koraka koji mu predstoji jest formiranje tima s obzirom na to da su gotovo svi ljudi koji su donevadno radili u Odjelu strategije otišli iz Agrokora. Na tom će polju morati pokazati može li ‘odgojiti i posložiti’ ljude oko sebe. Pitanje je i to kako će ulazak mladih menadžera u Upravu koncerna doživjeti neki sadašnji članovi čije ambicije također sežu u područja za koja je zadužen Crnjac i koji vole imati stvari pod kontrolom. U svakom slučaju, njegovo je imenovanje (nakon Dražena Kocijana u Tisku, Darka Kneza u Konzumu itd.) dosad najbolja potvrda toga da se menadžerima iz generacije Ante Todorića dodjeljuju glavne uloge u Agrokoru.