Poseban prilog

Oko pet do deset većih tvrtki, kažu u nevladinim organizacijama, bar su na deklarativnoj razini prepoznale važnost DOP-a i na njemu grade svoj imidž. Uskoro će vjerojatno još više njih postati odgovorno prema okolišu, ali pitanje je hoće li se i unutar tvrtki razviti kultura ljudskih prava.

Društveno odgovorno poslovanje (DOP) koncept je kojim tvrtke na dobrovoljnoj osnovi u svoje poslovanje uključuju društveni i ekološki aspekt vodeći računa o kupcima, zaposlenicima i zajednici u kojoj žive, a to je važan dio u određivanju rasta i zapošljavanja u Europi, naročito u kontekstu klimatskih promjena, koji se danas odražava na sve društvene segmente. Društveno odgovorno poslovanje je, prema mišljenju takozvanih kontrolora DOP-a, predstavnika nevladinih organizacija, dobar koncept, ali nažalost još uvijek nedovoljno vidljiv u hrvatskom poslovnom sektoru. Riječ je o, kako kaže Ante Vekić iz osječke Udruge za kreativni razvoj Slap, najvećim hrvatskim tvrtkama, kojima je interes predstaviti se društveno odgovornima jer posluju s inozemstvom, gdje se o tome vodi mnogo više računa nego u Hrvatskoj. Oko pet do deset većih tvrtki, tvrdi Jagoda Novak iz Centra za ljudska prava, bar na deklarativnoj razini, prepoznale su važnost takvog poslovanja i putem njega rade na svom imidžu. Međutim, odgovornost prema društvu zahtijeva šire razmišljanje od opsega poslovanja, ali rijetke tvrtke to i rade.

• To je posljedica sveukupnog nedostatka kulture odgovornosti, dijeljenja i ljudskih prava u poslijeratnoj i tranzicijskoj Hrvatskoj. Vjerojatno će u skoroj budućnosti tvrtke postati ponajprije odgovorne prema okolišu, a pitanje je hoće li se i unutar tvrtki razviti kultura ljudskih prava – kaže Gordan Bosanac iz Centra za mikrovne studije.

Odgovornost za društvo, naravno, nije samo na poslodavcima, već na širem broju sudionika: od zaposlenika koji moraju biti ohranjeni javno djelovati i prigovarati, do državnog okvira koji bi poticao društveno odgovorno poslovanje, tj. od obrazovanja do poticajnih zakonskih okvira koji će stimulirati takvo poslovanje. No, kako smatra Bosanac, ljudi koji vode i rade u tvrtkama moraju ponajprije razviti vlastitu kulturu društvene odgovornosti, dok Vekić upozorava da se u Hrvatskoj, čini se, odgovornost prema društvu vrlo često još uvijek iskorištava za reklamu jer je to moderno.

• Društveno odgovorno poslovanje bespredmetno je u situaciji kad se eklatantno kršte prava radnika iz Zakona o radu. Poštovanje legislativne iz područja rada kao i unutrašnjih propisa u pojedinim djelatnostima treba biti prvi korak, preduvjet da bi tvrtka uopće mogla raditi i dalje na razvoju tog tipa poslovanja. Tu se moraju uključiti socijalni partneri – kaže Novak.

Potaknuti društvo na to dugo-trajniji je proces, ali može se i ubrzati. Tvrtkama treba osigurati kompletnu stručnu podršku za primjenu standarda i modela društvene odgovornosti. Kako kažu naši sugovornici, one bi možda i htjeli poslovati društveno odgovorno, ali ne znaju kako. Dobra je to, smatra Vekić, što uspješne modele danas možemo kopirati sa Zapada, koji je po tom pitanju već znatno uznapredovao. Tako na Zapadu postoje čak i burzovni in-

Potrebno je, prije svega, ustrojiti neke od modela poticanja DOP-a, poput nagradivanja društveno odgovornih tvrtki, poticanja takvog ponašanja od strane zakonodavca itd. I potrošači trebaju postati osvješteniji, nagrađivati DOP preferiranjem proizvoda i usluga društveno odgovornih tvrtki, a velika je odgovornost i na organizacijama civilnog društva koje imaju tu mogućnost da javno istaknu, pohvale, ali i pokude one koji se pridržavaju, odnosno ne pridržavaju normi društveno odgovornog poslovanja – kaže Vekić.

S njim se slaže Novak, koja predlaže da se neprestano otkrivaju ponašanja tvrtki koja su suprotna DOP-u. Neka se, primjerice, objavi lista tvrtki koje najviše krše prava zaposlenika, lista tvrtki najvećih zagađivača, ali i obrnuto.

Postoje brojni drugi načini kako potaknuti menadžere i odgovorne pojedince na položajima da prihvate društveno odgovorno poslovanje. No, da bi uopće mogli znati koja je to tvrtka društveno odgovorna, nužne su brojne predradnje. Jedan od načina ‘favoriziranja’ društveno angažiranih tvrtki mogao bi biti, primjerice, dati im prednost prilikom natječaja o javnoj nabavi.

Važno je da zakonodavac postane osvješten o konceptu društvene odgovornosti, ali ne samo tvrtki, nego širem značenju tog pojma. Zatim to moraju postati i tvrtke, nakon čega je potrebno kreirati indeks društveno odgovornih tvrtki da bi se uopće moglo znati koja je to tvrtka društveno odgovorna, pa se tek onda pri- likom javnih natječaja taj podatak može smatrati relevantnim – kaže Vekić.

Nevladine organizacije mogu na više načina pomoći tvrtkama da se odgovornije ponašaju u društvu. Udruga Slap često pomaže skupinama socijalno isključenih kategorija. U toj udruzi smatraju da bi nevladine organizacije trebale jasno pohvaljivati primjer dobre prakse, ali i raditi pritisk na tvrtke koje odbijaju prihvatiti društvenu odgovornost kao način poslovanja. S druge strane, mogu direktno tvrtkama ponuditi već gotove programe ulaganja u zajednicu. Pomoću direktnog projekta tvrtka tako može doći do krajnjih korisnika, a njihova udruga nudi kapacitete koji bi taj projekt provodili i osigurali njegovu uspješnost. I u Centru za mirovne studije misle da nevladine organizacije mogu pridonijeti osvještavanju odgovornosti prema društvu.

Nevladine su organizacije često dobar vodič za društvene vrijednosti koje su ugrožene i koje je potrebno promovirati. Također NVO-i imaju znanja o treninjima potrebnim za poslodavce kako bi osvijestili važnost društvene odgovornosti. Danas, kad tvrtke postaju gotovo moćne kao vlade jer je teže kritizirati poslovni sektor nego izvršnu vlast, logično je da se otvori bolja komunikacija između NVO-a i poslovnog sektora, kako bi zajedno detektirali potrebna područja djelovanja iz društvene odgovornosti – kaže Bosanac.

Centar za mirovne studije kao organizacija koja se bavi i ljudskim pravima ima teškoća u dobivanju podrške od strane poslodavaca. Kako sugerira Bosanac, nemaju sve nevladine udruge jednaku mogućnost utjecati na poslovni sektor. Mnogo toga ovisi i o trendu u društvu pa bi organizacije koje se bave ekologijom ili pomoći socijalno ili zdravstveno ugroženim skupinama mogle mnogo više učiniti na popularizaciji, jer na njih javnost lakše reagira. Ljudska prava su, pak, previše apstraktna, pogotovo za ljude ovog podneblja koji su objektivno oduvijek bili naučeni hodati pognute glave.

Načelno je pitanje koliko udruge, koje se bave ljudskim pravima i koje su prema svom habitusu izrazito političke te su u čestom sukobu s društvenim normama ili s vlašću, mogu nešto učiniti. Pojam ljudskih prava još uvijek nije zaživio kao društvena vrijednost u našem društvu. Ipak, do danas smo imali uspješnu suradnju s tvrtkom koja je vlasnica web stranice mojposao.net, jer smo s njom radili projekt smanjenja diskriminacije pri zapošljavanju – kaže Bosanac.

Unatoč svemu, u Hrvatskoj postoje tvrtke koje već više godina vode računa o društvenoj odgovornosti. Tvrtke Coca-Cola, HEP, Podravka, Zaba, Lura, Ina i još neke, uglavnom velike, pomogle su ugroženim skupinama u Hrvatskoj u projektima u suradnji s nevladinim organizacijama. Slap je surađivao s nekoliko društveno odgovornih tvrtki, poput Zagrebačke banke, koja je uz tu udrugu već mnogo godina.

Povezali su nas s velikim donatorom, talijanskim fondacijom Unidea. Sada zajedno s nama, kao partnerska organizacija, sudjeluju u provedbi programa YES (Youth Employment Support Program), kroz koji se potiče samozapošljavanje mladih i žena u ruralnim područjima istočne Slavonije – kaže Vekić.

Kako su istaknuli naši sugovornici, pozitivno je da se o toj temi sve više priča i piše, pa se i one tvrtke koje do jučer nisu ni znale što taj pojam znači polako sve više okreću društveno odgovornom poslovanju. Za nadati se da će to rezultirati općom odgovornošću, što znači da će društveno odgovorne tvrtke dodatno unaprijediti već solidno unaprijedena ljudska prava.