Ako je Fima koristila Varteksu, valjda će recept koristiti i Podravci

Varaždinska Fima dokazala se kao investitor koji ne preuzima tvrtke, ali efikasno pomaže menadžmentu u njihovu restrukturiranju.

Namjere varaždinske financijske grupe Fine da dođe do 25 posto udjela u koprivničkoj Podravci otkrila je sve javne frustracije, politikantske igre, nepoznavanje podjele vlasničkih uloga i nedovoljnu upućenost u ulogu i važnost domaćega kapitala u odnosu na strani.

Na osnovi činjenice da je više od 70 posto dionica Podravke potencijalno slobodno za trgovanje na burzi i da u strukturi vlasništva ima mnogo malih investitora proizlazi logično zanimanje javnosti. Tu nema mjesta prigovorima o medijskom kopanju po svakoj važnoj informaciji. Ali kad se legitimna namjera financijske grupacije iz Varaždina počne prikazivati kao neka velika, neprincipijelna i opasna rabota, zaista se postavlja pitanje kako je moguće da se i 15 godina nakon povratka burze u Hrvatsku i gotovo dva desetljeća od povratka dioničarstva toliko brka lončiće.

Zašto bi bilo loše da Fima s 25 posto i država (putem zatvorenih investicijskih fondova?) s 26 posto vlasništva u nekom razdoblju zaštite Podravku od neprijateljskog preuzimanja? Još bi bilo bolje da je prošla prošlogodišnja ideja o radničko-menadžerskom dioničarstvu, jer upravo je Podravka tvrtka kojoj je trebalo pružiti priliku da svoju korporativnu kulturu, koja se temelji na snažnom osjećaju vlasništva zaposlenika nad kompanijom, provjeri u poslovnoj i razvojnoj politici.

Nevjerojatno je u kojoj mjeri u Hrvatskoj nema svijesti o tome da bi domaći vlasnik, uz ostale neizmijenjene uvjete, uvijek trebao biti više dobrodošao od stranog. To ne znači da stranci ne bi smjeli ulaziti u vlasništvo tvrtki nastalih u Hrvatskoj, ali znači da domaći igrači uvijek moraju imati bar korak prednosti na domaćem terenu.

Može nekomu izgledati nesimpatična ili odbojna, ali riječ je o dokazano spoznatoj hrvatskoj financijskoj grupi. Ako je Fima svojim suvlasništvom u Varteksu uspjela pridonijeti da ta velika tekstilna tvrtka s ruba propasti dospije na granicu poslovanja bez gubitka i s jasnom razvojnom vizijom, nije li to dovoljno jamstvo da će Milan Horvat u Nadzornom odboru Podravke primijeniti isti recept i poduprijeti menadžment na čelu s Darkom Marincem kako bi Podravku konačno poveo putem kojim se odavno želi uputiti?

Očito, neke ljude jal i sitno politikantstvo sprječava da racionalno razmišljaju. Pa su spremni blokirati inicijative koje će, prije svega, biti korisne svim dioničarima, ali i zaposlenicima koji će naći mjesta u budućoj Podravci.

Ništa ne uči od susjeda Slovenaca. Nedavni primjer toga koliko se ondje drži do domaćeg vlasništva jest i prodaja Nove kreditne banke Maribor. Iz Europske unije vršili su se žestoki pritisci da se strancu proda neka veća slovenska banka. Tada su Slovenci našli ‘kupca’ koji je tjedan dana nakon što je kupio banku obavio i njezinu prodaju. Pogadate – kupcima iz Slovenije!

U Hrvatskoj, u kojoj je velik dio medija u stranom vlasništvu (ali i na ‘javnom’ HTV-u), najžešći su napadi upravo na ono malo preostalih tvrtki koje vode i vlasnički drže domaći igrači. S posebnom se žestinom obara na uspješne sustave poput Agrokora, Adrisa, Agrama, Ingre ili Dalekovoda. Čak je postala i stvar prestiža zeznuti planove domaćih tvrtki i pogodovati strancima. Možda nekome pričinjena zadovoljstvo smjestiti nekom domaćem ‘tajkunu’, ali svaki poraz domaćeg igrača i dolazak globalnoga znači i gubitak poslova barem za petinu dotadašnjih domaćih kooperanata.

Davanje prednosti domaćim kombinacijama, treba priznati, sadrži i opasnosti. Kombinacija investicijske grupe Fime i državnog paketa iznad 50 posto u Podravci istodobno je velika obveza za te dioničare. A ona se svodi na dokazivanje da je u toj kombinaciji moguće provesti često i bolnu razvojnu politiku koja će Podravku iz faze djelomične stagnacije vratiti u punu brzinu.

Politika je uvijek imala prevelik utjecaj na Podravku. To se može iščitati i u najnovijem pokušaju miniranja snažnijeg ulaska Fime u Podravku. Veliki se političari od malih politikanata razlikuju po tome da imaju viziju koja donosi rezultate, a mali zbog male koristi prave veliku štetu.