Postupno se realiziraju Orwellove ideje iz Životinjske farme i 1984., knjiga koje su davno upozoravale da svijet postaje kontrolirano društvo.
Proces globalizacije donosi i znatne promjene u društvenim mjerilima vrijednosti i uspostavlja nove odnose i standarda. Evo samo nekoliko faktora koji utječu na promjene tih mjerila: tehnički napredak, konkurentska borba, potrošački mentalitet, gubitak smisla življenja, obrat u seksualnom ponašanju, traženje etike univerzalne solidarnosti, dostojanstvo pojedinca i svih ljudi, borba za ljudska prava, zločini protiv čovječnosti te odgovornost za okoliš, održivi razvoj i budućnost čovječanstva.
Svi ti procesi, koji teku usporedo, djeluju interaktivno i bitno mijenjaju sliku svijeta. To se događa i na području medija, gdje veliki koncerni drže glavnu ukupe svjetske medijanske produkcije. Prisutan je proces komercijalizacije i globalizacije medijskog tržišta, pri čemu se uočava dominacija velikih država i moćnih transnacionalnih kompanija. Štoviše, američki autori knjige Trendovska globalizacija medija i novo novinarstvo, sveučilišni profesori Edward S. Herman i Robert W. Mc Chesney, govoreći o centralizaciji i komercijalizaciji medija, podsjećaju da globalni mediji već dugo čine nužnu komponentu kapitalizma, nazivajući ih ‘misionarima korporativnoga kapitalizma’.
Profesor Reinhold Wagnleitner sa Sveučilišta u Salzburgu ide dalje i kaže da je pojam globalizacije novijeg datuma. U suštini, odgovara karakteru ideološki slobodne estetike ‘visokog sjaja’ moderne Public Relations strategije turbokapitalizma. Pominja analizu strukturnih proturječja koje izaziva, a odražavaju se u škarama između siromašnih masa i bogatog vrha, pokazuje da se fenomen globalizacije na području gospodarstva i kulture javlja kao proces neokolonijalizma odnosno neoimperijalizma. Pojam slobodnog tržišta, perjanica takvog pristupa, još ni izdake ne označava stvarno stanje na tržištima. Isto kao što sve prisutniji pojam deregulacije zapravo označava prikrivenu, stalno rastuću, legaliziranu socijalnu neodgovornost velikih koncerna.
Nesumnjivo, ti procesi na svjetskoj medijskoj pozornici utječu na opću komercijalizaciju medija i time, sa svim sigurno, na procese demokracije – i kao ideju i kao državni sustav. Činjenica je da danas svijetom medija – a time i šire – vlada 30-ak moćnih transnacionalnih kompanija, koje ne kriju temeljni cilj: preuzimanje ekonomske kontrole nad tim sektorom. ‘Moć u Americi danasnjice oličena je u kontroli nad sredstvima komunikacije’, ističe Theodore White.
Ekonomsko oligopole u tom smislu svesrdno pomažu političke strukture velikih zemalja, koje na taj način nadziru informativnu i ideološku orijentaciju unutar nacije, ali sve više i u regijama, odnosno kontinentima. ‘Globalni držatori’ u tome su sva kako kompanije kao Time Warner, Disney, Bertelsmann, Viacom i News Corporation.
