Uzmak profesije pred profitom

Uznemirujući trend sve manjeg praćenja događaja u inozemstvu nastavlja se zatvaranjem dopisništava i otpuštanjem novinara. Knjizi Pročitajte sve o tome! – korporativna preuzimanja u američkim novinama novinar James D. Squires iznosi zlokozno upozorenje koje odzvanja istinom na današnjem medijskom tržištu. ‘Svojstva kao što su (pro)cejena vijesti, kolektivno znanje, umijeće u privlačenju, upravljanju i vođenju novinarskog osoblja – čak i vještina objavljivanja unosnih novina – dolaze odmah iza obveze korporativne etike dioničara koja je uvijek na prvome mjestu’ – zapisao je Squires 1993., nekoliko godina nakon što je napustio dužnost urednika Chicago Tribunea. Njegova knjiga sadrži važnu povijesnu lekciju: 1970-ih je većina medijskih vlasnika bila privržena novinarstvu u službi javnosti i nije imala većih problema u stavljanju kvalitete proizvoda ispred profita. Nedvojbeno je bilo skuplje stvarati velike priče i fotografije, osobito kad ih se dostavljalo iz dopisništva diljem svijeta. Istraživačke ekle koje su mjesecima radile na udarnim temama o korupciji vlade ili kršenju prava najranijeg članova društva izdvajalo se kao heroje među kolegama. Današnja je slika tmurna: medijske organizacije diljem Amerike, uključujući neke od najmoćnijih i najuglednijih, uzdrmane su drašćinim kresanjem osoblja, iznenađenim otpuštanjem novinara, tačnim proračunom redakcija i, kao što to neki nazivaju, ‘utišavanjem’ vijesti s izrazitim naglaskom na ‘lokalno, lokalno, lokalno’, pri čemu se gotovo isključuje ostatak svijeta.

Uznemirujući trend sve manjeg praćenja informacija iz inozemstva, koji je počeo 1980-ih, nastavlja se i u tako uglednim novinama kao što su Boston Globe i New York Newsday zatvaranjem dopisništava i vraćanjem dopisnika kući. Na prvim stranicama ili u udarnim večernjim TV vijestima manje je međunarodnih vijesti. Da bi snizile troškove, velike mreže koje su nekoć imale ekle kamermana i reportera koje su obilazili svijet koriste se slobodnim novinarima (‘freelancers’) i honorarcima. Isključivo li CNN-ovu Christiane Amanpour, malo je velikih imena ostalo u televizijskim inozemnim ekipama. Do boli je očito: glavni direktori koji vode medijske korporacije mnogo su manje zaokupljeni novinarskom misijom od profesionalaca. Umjesto toga usredotočeni su na ostvarivanje što većeg profita za dioničare, što utječe na pad kvalitete proizvoda.

Izgledi su crni: u padu su naklade novina i broj TV gledatelja; oglasni su prihodi u silaznoj spirali, a medijski mogul Rupert Murdoch preuzeo je kontrolu nad jednom od vodećih američkih publikacija Wall Street Journalom.

Koliko će drugih pasti u ruke takvima kao što je Murdoch, vlasnik jednog od najvećih medijskih konglomerata? U knjizi Medijski cirkus Howard Kurtz, novinar Washington Posta daje uznemirujuću ocjenu nove korporacijske kulture u redakcijama. Vjeruje da previše novina ima bojažljivo ali diktatorsko čelništvo koje je zaboravilo na obilježja dobrog novinarstva. Novinski urednici, u strahu od neizvjesne budućnosti, prečesto pokušavaju imitirati televiziju, ‘citat su ugodno pozitivnih večernjih vijesti’, kaže Kurtz, vodeći medijski kritičar u SAD-u. Izvršni dekan Novinarske škole na Sveučilištu u Indiani James Brown daje sličnu ocjenu: ‘U proteklih nekoliko desetljeća američke su novine uglavnom prešle iz privatnog vlasništva u korporativno. Ta promjena prouzročila je i to da su se prestile baviti lokalnom sredinom i biti odgovorne prema njoj te postale odgovorne prema dioničarima i posvećene maksimiziranju profita. Nadzorna uloga znatno je smanjena.’