Iskustva Danske

Danas su tehnologije za bioplin iz Danske tehnički i ekonomski tako razvijene da Vladina potpora više nije potrebna.

Profesorica Teodorita Al Seadi sa Southern Denmark Univerziteta iz Danske pruža znanstvenu potporu projektu BiG-East. Njene su referencije doista impresivne jer je uključena u istraživanje i razvitak biopliina od 1994., kad je njezin istraživački institut postao dio danskoga Nacionalnog programa za razvitak biopliina sa svim njegovim daljnjim fazama. U to je vrijeme bioplin u Danskoj bio u razvojnoj fazi, tako da je mnogo iskustva i znanja stečeno na temelju demonstrativnih pilot-pogona za proizvodnju biopliina. Uspoređno s tim aktivnostima profesorica Al Seadi angažirali su na mnogim projektima biopliina koja je financirao EU (poput Wast for Energy, Bioeksell, Probiogas, Agropti-gas, Agrobiogas) bilo kao koordinatoricu projekta bilo kao partnericu u različitim projektima: od istraživačkih projekata EU do onih čiji je cilj bilo širiti znanje (5. i 6. okvirni program, Altener i slično).

Proizvodnja biopliina vrlo je složena i u Danskoj uključuje nekoliko sektora: poljoprivredu, prehrambenu industriju, industriju stočne hrane, proizvodnju energije, upravljanje otpadom, zaštitu okoliša itd. Angažman prof. Al Saedi uglavnom je usmjeren na poljoprivredne i ekološke aspekte proizvodnje biopliina te zakonodavni okvir za razvitak biopliina.

BiG-East pruža jedinstvenu priliku za početak razvitka suvremenog i održivog sektora biopliina u Južnoj i Istočnoj Europi nadogradnjom iskustava i prijenosa najnovijih informacija, iskustava i prakse iz zemalja u kojima je bioplin našao svoje mjesto – Danske, Njemačke i Austrije.

Nove članice EU imaju velik potencijal za bioplin, ali i s tim vezane ekološke probleme koji nastaju zbog neprilagodljivog zbrinjavanja gnojiva i organskog otpada. Neke zemlje imaju osnovna iskustva s biopliinskim sustavima (poput Rumunjske i Bugarske), no bioplin je u njima samo sjećanje iz prošlosti.

Prof. Teodorita Al Seadi zadužena je za uz pomoć nacionalnih partnera razvijanje priručnika za bioplin na temelju kojeg će se provoditi izobrazba i koji će se prevesti na nacionalne jezike; imat će i nacionalni dodatak.

U Danskoj se više od 30 godina ulaže velik napor da se razviju profitabilni sustavi za proizvodnju biopliina koji se temelje na kodigistiji životinjskog izmeta i gnojnice izmiješanih s ostalim prikladnim supstratima organskog podrijetla.

Razvitak je počeo u vrijeme naftne krize u ranim 1970-ima, kad su počeli raditi mnogi mali pilot-pogoni. Tu je ranu fazu potpomogao nacionalni razvojni program u kojem je prikupljeno dosta znanja i iskustva koje se razmjenjivalo. Početkom 1980-ih razvio se koncept velikih pogona na kodigistiju. Pokazalo se da veća postrojenja koja fermentiraju gnojivo i organski otpad iz nekoliko poljoprivrednih gospodarstva te različitih prerađivačkih industrija postižu bolje rezultate od malih pogona na obiteljskim gospodarstvima. Ti su veliki pogoni bili namijenjeni opskrbi topline i električne energije u lokalnim mjestima jer je primarni interes za bioplin bio vezan uz proizvodnju energije.

Poslije, kako se povećavala razina svijesti o negativnom utjecaju na okoliš vezan uza stajsko gnojivo i intenzivno stočarstvo, doneseni su zakoni koji znatno utjecali na stočarsku praksu. Poljoprivrednici su morali napraviti spremnike za gnojivo određenog kapaciteta i uveli su pravila kada se i koliko gnojiva smije rasuti po zemlji. Te su regulative utjecale da poljoprivrednici otkriju bioplin u ekonomskom smislu. Naime, Vlada je davala investicijske darovnice do 40 posto investicijskih troškova za gradnju spremnika za gnojivo poljoprivrednicima koji su dostavljali stajsko gnojivo sa svoje farme u biopliinski pogon. Gradnja biopliinskog postrojenja također je imala darovnicu od 40 posto Vladina novca uz dugoročno financiranje (20 godina) i niske kamatne stope kredita. Tako su poljoprivrednici postali glavna snaga u razvitku biopliinskog sektora cijelo desetljeće, od 1985. do 1995., kad su ekološke koristi kodigistije stajskoga gnoja i gnojavke te, poslije, nakon fermentacije, uporaba ostatka kao vrijednoga gnojiva za prihranu tla, bile očite.

Razvitak biopliinskih pogona na stajsko gnojivo nastavio se uz Vladinu potporu istraživanju, razvitku i nadzoru, što je, uz proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, donijelo veliku ekonomsku i ekološku korist od biopliina, i to posebno na zbrinjavanju stajnjaka i većoj reciklaži otpada. Naime, anaerobna je digestija, kojom se dobiva bioplin, smanjila gubitak hranjivih tvari u vodnim sustavima, emisiju metana i oksida nitrata, negodan miris te broj patogenih organizama.

Danas su tehnologije za bioplin iz Danske tehnički i ekonomski zrele, tako da Vladina potpora više nije na raspolaganju. Bioplin iz anaerobne digestije smatra se ekonomski učinkovitim alatom za smanjenje stakleničkih plinova i poboljšanje stanja okoliša. Slično kao u Hrvatskoj, i u Danskoj su tvrtke poput HEP-a obvezne kupovati električnu energiju iz biopliina po cijeni određenoj zakonom. Bioplin i toplina dobivena iz biopliina isključeni su iz energetskih poreza.

Trenutačno je u Danskoj 20 velikih biopliinskih pogona na stajsko gnojivo i više od 60 malih pogona koji zajedno proizvode otprilike tri PJ energije iz biopliina. Za tu se proizvodnju iskorišteni 2,14 milijuna tona životinjskog izmeta ili (pet posto ukupnog izmeta) i 0,3 milijuna tona organskog otpada u kodigistiji. Procijenjeni je potencijal za proizvodnju biopliina iz stajskoga gnojiva u Danskoj 26 PJ.

• Cijena proizvedenog/prodanog metana – 0,40 €/m3

• Proizvodnja topline: isključena iz poreza na energiju i CO2

• Proizvodnja električne energije: zajamčena cijena od 0,08 €/kWh u sljedećih 10 godina i 0,053 €/kWh za idućih 10 godina (za pogone sagrađene prije 2007.)

• Kodigistija organskog otpada – uvjet uravnotežene ekonomije pogona

• Nema više investicijskih darovnica

Poljoprivredna proizvodnja oduvijek se smatra strateškom industrijskom granom na koju su se naslanjale mnoge prateće industrije zbog sirovinskih osnova. Danas poljoprivreda dobiva novu dimenziju, a to je proizvodnja obnovljive energije. Zbog suočavanja s novim izazovima u poljoprivrednoj proizvodnji i zbog važnosti uloge alternativnih izvora energije na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku 2000. godine, pri Zavodu za stočarstvo osniva se Laboratorij za gospodarenje biomasom i obnovljivim izvorima energije. Od 2005. godine laboratorij djeluje u sklopu Katedre za obnovljive izvore energije.

Laboratorij je osnovan radi mogućnosti praćenja znanstvenih spoznaja i trendova u svijetu, a vezanih uz problematiku obnovljivih izvora energije (OIE). Namjera je ponajprije fokusiranje na energetske potencijale koji mogu proizići iz poljoprivredne proizvodnje, i to putem segmenta uzgoja ciljanih kultura ili iskorištavanja nusproduktata poljoprivredne proizvodnje ali i drugih organskih supstrata.

Laboratorij je osnovan za analizu supstrata glede utvrđivanja suhe tvari (ST), organske tvari (OT), pepela, kiselosti (pH reakcija), koncentracije elemenata (C, N, K, P, Mg, Ca, Fe, Zn), određivanja C/N odnosa i sastava bioplina (CH₄, CO₂, H₂S, N, CO, O₂). Osim kemijskih analiza utvrđuje se dinamika stvaranja i količina plina. Laboratorij je veličine 80 m², a njegova oprema omogućava kontroliranu anaerobnu fermentaciju radi proizvodnje bioplina u dva bioreaktora zapremine 80 l, dva bioreaktora zapremine 12 l i 48 jednolitskih bioreaktora.