Uspeh (vele)sajamskih gradova

U manjim sredinama još je najpopularnije trgovati stokom i održavati sajamske priredbe na kojima će se iskušavati vino i prirodne delicije kraja. Jesen je, čini se, i dalje glavna sezona za sajmovanje.

D a Zagreb nije stoljećima bio srednjeeuropska velesajmska metropola, sigurno ne bi nijedan od najvećih povijesnih nogometnih trofeja stigao u Zagreb. Još danas, četrdesetak godina nakon osvajanja Kupa velesajamskih građana, Dinamovi navijači diče se tim uspjehom svojega najdražeg kluba, a pritom nimalo ne mare za to što je upravo titula velesajmskoga grada omogućila i zagrebačkim nogometima da sudjeluju u preteči današnjih europskih nogometnih natjecanja. Nekoć su se europske metropole, naime, razlikovale od običnih državnih središta prema tome što su organizirale snažne sajmove.

Mnogi najstarijim europskim modernim sajnom smatraju onaj u njezinoj Leipzigu, ali i Zagrebački velesajam sa svojom višestoljetnom tradicijom staje uz bok takvim najstarijim gospodarskim izložbama. Uostalom, slavnom Zlatnom bulom iz 1242. godine kralj Bela IV. Zagrebu je dodijelio status slobodnoga krajevskoga grada i to s pravom održavanja sajmov. Prva velika međunarodna izložba u hrvatskom je glavnom gradu održana još 1864., pa nije čudno da je Zagrebački velesajam prerastao u vodeći sajam u ovom dijelu Europe i jedan je od 11 najvećih sajmov na svijetu.

Trgovanje i razmjena dobara ljudima je, uostalom, u krvi. Za starih Rimljana doba sajmov značilo je za pravo i doba odmora od svakidašnjih poslova, ali i priliku za razmjenu iskustava, znanja i roba. I kršćani su brzo shvatili koliko su sajmovi važni za gospodarstvo, pa su se počeli održavati u dvorištima crkava, a gotovo svaki je europski sajam dobio i svog sveca zaštitnika.

I danas se uspjeh sajmov i velesajmov mjeri brojem sklopljenih poslova, a čak ni najsuvremenija tehnologija nije uspjela zadati udarac tom neposrednom trgovanju i ugovaranju poslova, pomnom razgledanju robe, pretraživanju njenih mana i prednosti, pa i stisku ruke nakon dogovorene suradnje.

Sajmovi odavno nisu rezervirani samo za velika mjesta, jer i svako selo koje drži do sebe nastoji (ako je ikako moguće) barem jednom na mjesec organizirati priredbu na kojoj će mješanici, ali i stanovnici okolnih mjesta, pa i drugih država, predstaviti svoje proizvode. Ipak, čini se da je u Hrvatskoj u manjim sredinama još najpopularnije trgovati stokom, a i održavati sajamske priredbe na kojima će se iskušavati vino i prirodne delicije kraja. Jesen je i dalje glavna sezona za održavanje sajmov, baš kao i u doba kad su se razmjenjivala seoska dobra. No, jednako kao i u davna vremena, sajmovi sa sobom nose i neke opasnosti. Nekoć su, dođuše, razbojnici na cestama presretali sudionike sajma pri povratku kući, ali i danas se moderni pirati na takvim priredbama pokušavaju domaći plijena.

Pažljivo kopiraju što sve konkurencija pokazuje na sajmovima, a onda ta nova znanja pokušavaju primijeniti i u svojoj proizvodnji. Bez obzira na to plagiraju li njihovi putnici nove proizvode ili tek traže priliku za sklapanje novih ugovora, jasno je ipak da su i turističke agencije vidjele svoju priliku za razvoj kongresnog turizma. Malo koja si danas može dopustiti da u kalendaru svojih putovanja nema popis kongresa i sajmov iz zemlje i inozemstva na koje vodi svoje putnike.