Home / Biznis i politika / Hrvatska ima sjajne potencijale za proizvodnju bioplina

Hrvatska ima sjajne potencijale za proizvodnju bioplina

Iako je proizvodnja električne energije iz bioplina na hrvatskim farmama tek u povojima, prema procjenama njemačkog proizvođača opreme za bioplinske pogone MT-Energiea i konzultanta za bioplín Christiana Kaldenbacha, Hrvatska ima potencijal za gradnju 300 bioplinskih pogona na poljoprivrednim gospodarstvima kojima bi se brzo i učinkovito sanirao izmet stoke i svinja. Njegovom razgradnjom stvarao bioplín metan koji bi se dalje upotrebljavalo kao gorivo za proizvodnju toplinske i električne energije. Budući da je novi Zakon o zaštiti okoliša i Tarifní sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora još svjež, tvrtka MT-Energie je za sada u Hrvatskoj primila četiri upita za izradu takvih pogona prema sustavu ‘ključ u ruke’. Prema procjeni konzultanta za bioplín Christiana Kaldenbacha, to je samo početak razvoja tržišta čiji su potencijali bolji od onih u Mađarskoj ili Češkoj, s obzirom na to da je naša država u sljedećim godinama proizvođačima osigurala otkup električne energije po dobrim cijenama. Zbog toga će taj njemački proizvođač opreme za bioplinske pogone za dva mjeseca u Hrvatskoj otvoriti svoje predstavništvo.

  • Kakvi su potencijali za razvoj bioplinskih industrija u Hrvatskoj u odnosu na Mađarsku, Češku ili Italiju, u kojima također gradite bioplinske pogone na poljoprivrednim gospodarstvima? – Potencijali za razvoj proizvodnje bioplina u Hrvatskoj za električnu energiju odmah su iza talijanskih, i to zbog paketa podzakonskih akata koji opisuju tržište električne energije i kogeneraciju iz obnovljivih izvora, uređuju tržište električne energije proizvedene na taj način te tarifní sustav i poticaje koji su veći nego, primjerice, u Češkoj ili Mađarskoj.

  • U kojoj je fazi gradnja bioplinskih pogona u Hrvatskoj i koliko su poljoprivrednici i stočari zainteresirani za njihovu gradnju? – Projekti proizvodnje bioplina za električnu energiju u Hrvatskoj su u najranijoj fazi jer je razvoj te industrije potaknut odlukom hrvatske vlade iz sredine 2007. i donošenjem Tarifnog sustava za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije. To je bio početni zamah za razvoj projekata proizvodnje bioplina. Do sada smo u Hrvatskoj imali četiri do pet upita za pogone u kojima se proizvodi bioplín od kojeg se dobiva električna energija. Radi se o pogonima u različitim razvojnim fazama, različitih dimenzija, a većina je snage između 500 kW i jednog megavata. Većinom su u početnoj fazi, a u jednom projektu u Osijeku zatvaramo financijsku konstrukciju za pogon za proizvodnju električne i toplinske energije u kojim je nužno uložiti tri milijuna eura. Trenutno čekamo odgovor hrvatske i austrijske banke, a bude li sve teklo prema planu, proizvodnja bi počela potkraj godine. Projekti će se provoditi u Slavoniji i okolici Zagreba, a zanimljivo nam je svako područje na kojem kontinuirano ima dovoljno sirovine – kravljeg i svinskih izmeta, otpada od mlijeka, silaže itd.

  • MT-Energie je u Njemačkoj sagradio 150 bioplinskih pogona. Koji se model pokazao najisplativijim? – Najisplativijima su se pokazali bioplinski pogoni na poljoprivrednim područjima na sjeveru zemlje, gdje su velike farme na više od 200 hektara. Lakše im je jer mogu proizvoditi veće količine biomase na vlastitoj zemlji i imati veće bioplinsko postrojenje za proizvodnju električne energije s dva partnera. U južnoj Njemačkoj za takav posao treba dvadeset partnera. Najbolji bioplinski pogoni upotrebljavaju i toplinu iz plinskih turbina koje proizvode električnu energiju. Naime, ako možete iskoristiti toplinu umjesto drugog načina grijanja ili ako je možete prodati, kao proizvođač ćete ekonomski biti na vrlo dobroj razini.

  • Kako se na hrvatskim poljoprivrednim gospodarstvima može ubrzati proizvodnja biopliina i je li ga uopće moguće proizvoditi u većim količinama? – Na poljoprivrednim gospodarstvima u Hrvatskoj može se sagraditi 300 pogona za proizvodnju biopliina snage od 100 kW do čak jednog megavata koji kao sirovina upotrebljavaju samo jednu vrstu supstrata, primjerice samo gnojnice, silažu ili samo travnate smješe, a potencijal je u potrebi tekućih stajskih gnojiva s velikih svinjo-gaških, govedarskih i peradarskih farmi. Veliki je potencijal za proizvodnju biopliina u Hrvatskoj i u iskorištavanju biognojiva i otpada u proizvodnji hrane i iz klonica. U Hrvatskoj s jedne strane ima mnogo malih farmi, ali i nekoliko velikih, doista prikladnih za razvoj biopliina zbog velike količine svinjskog izmeta, koji je već sada ekološki problem, ali može se riješiti preusmjeravanjem u proizvodnju biopliina. Nakon što se upotrijebi kao tekuća sirovina u fermentatorima, više nema neugodnog mirisa, nema metana, nije agresivan i koristan je kao visokovrijedno gnojivo.

  • Je li usitnjenost poljoprivrednih zemljišta zapreka u razvoju te industrije u Hrvatskoj? – U Hrvatskoj se ne planira toliko pogona za proizvodnju biopliina koji kao sirovina upotrebljavaju samo jednu vrstu supstrata, primjerice samo gnojnice, silažu ili samo travnate smješe, a potencijal je u potrebi tekućih stajskih gnojiva s velikih svinjo-gaških, govedarskih i peradarskih farmi. Veliki je potencijal za proizvodnju biopliina u Hrvatskoj i u iskorištavanju biognojiva i otpada u proizvodnji hrane i iz klonica. U Hrvatskoj s jedne strane ima mnogo malih farmi, ali i nekoliko velikih, doista prikladnih za razvoj biopliina zbog velike količine svinjskog izmeta, koji je već sada ekološki problem, ali može se riješiti preusmjeravanjem u proizvodnju biopliina. Nakon što se upotrijebi kao tekuća sirovina u fermentatorima, više nema neugodnog mirisa, nema metana, nije agresivan i koristan je kao visokovrijedno gnojivo.

  • Što biste preporučili potencijalnim proizvođačima električne energije iz bioplinskih pogona na poljoprivrednim gospodarstvima? – Bavljenje tim poslom preporučio bih svim poljoprivrednim gospodarstvima koja mogu lako pribaviti sirovine poput biomase, imaju je u svojim vlastitim zalihama ili onima koja biomasu potrebnu za proizvodnju biopliina mogu nabaviti u lokalnoj sredini. Nema smisla nabavljati silaže s udaljenosti od 70 ili 80 kilometara, pogotovo ako se očekuje rast troškova prijevoza i povećanje cijena poljoprivrednih kultura. Zbog toga bi trebalo posjedovati vlastitu biomasu ili tekući izmet životinja pokušati dobiti besplatno. Drugi je izvor biomase za proizvodnju biopliina organski dio komunalnog otpada.

  • Koji su u njemačkoj vlasnici pogona za proizvodnju biopliina? – Najčešće su to poljoprivrednici, seljačke zadruge ili tvrtke iz poljoprivredne i prehrambene industrije koje su ugovorima povezane s poljoprivrednicima, a u nekim dijelovima građevi te kompanije iz energetskog sektora. Oni moraju osigurati velike količine sirovina za proizvodnju električne energije idućih 15 do 20 godina. Za jedan megavat potrebno je 50 do 60 tona silaže na dan. To je norma koja jamči stalni rad pogona.

  • Kakva su njemačka iskustva u proizvodnji električne energije iz bioplinskih pogona posljednjih pet godina? – Naša bi se iskustva mogla podijeliti u dvije faze: na tržište do 2004. i na tržište od 2004., kad smo dobili novi Zakon o obnovljivoj energiji, koji je osnova za proizvodnju biopliina. Do tada smo imali male biopliinske pogone na poljoprivrednim područjima na kojima se kao sirovina rabilo tekuće stajsko gnojivo. Poslije toga pogoni postaju veći jer je bavljenje tim poslom postalo financijski isplativije. No 2007. proizvodnja biopliina se dramatično smanjila zbog povećanja cijena poljoprivrednih kultura, ali, ipak, najveći su proizvođači s najvećim partnerima i najboljom tehnologijom tek na putu uspjeha. Trenutačno je na njemačkom tržištu proizvodnje biopliina došlo do zatišja i zbog čekanja novog zakona o obnovljivim izvorima energije koji bi trebao stupiti na snagu 2009. i za koji se ne zna što će donijeti. Svi čekaju 2009. i novi zakon u kojem će se donijeti nova cijena za električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije.

  • Kakvu pomoć od vas mogu očekivati potencijalni proizvođači električne energije iz bioplinskih pogona u Hrvatskoj? – Kad se farmeri ili tvrtke odluče za proizvodnju biopliina, važno je da imaju partnera koji poznaje cijeli proces u najranijoj fazi. Mi im nudimo projekte prema sustavu ‘ključ u ruku’ i pomoć od najranijih faza projekta, počevši od potpore njegovu razvoju; u njemu možemo primijeniti svoje znanje iz 150 pogona za proizvodnju bioplina u Njemačkoj, a imamo veliko znanje u biološkom procesu i uporabi supstrata.

  • Koje se teškoće mogu pojaviti u pokretanju biopliinskog pogona? – Hrvatska je novo tržište za proizvodnju biopliina, tako da mnogi znaju da time mogu zaraditi, ali ne znaju što je to uopće i što sve treba organizirati da bi biopliinski pogon radio kako treba. Potencijalni ulagačima nije problematično pokretanje pogona, nego to što ga treba učinkovito voditi od 15 do 20 godina, pri čemu treba imati stalni priljev sirovina. Dakle, investicijski je dio manje zahtjevan od stalne brige o ekonomskoj isplativosti biopliinskog pogona u tom razdoblju. Najmanje će brige potencijalni proizvođači biopliina imati s automatskim upravljanjem pogonom. Najvažnije je da pri pokretanju biopliinskog pogona već u vrlo ranoj fazi projekta uključite ili proizvođača opreme poput MT-Energeta ili Instituta na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku da bi bili sigurni da idu u pravom smjeru i s najisplativijim omjerom potrebnih prirodnih supstrata poput ječma, pšenice i kukuruza. Pravi je put za razvoj proizvodnje sagledati što imate od supstrata i koliku snagu njime možete postići.

  • Koliko je vremena potrebno da biopliinski pogon počne raditi i proizvoditi biopliin? – Najmanje godinu dana, i to stoga što se treba napraviti analiza, pribaviti lokacijska i građevinska dozvola i dobiti kredit od banke. I vrijeme je još jedan ograničavajući činitelj – pogon ne može početi proizvoditi u prošće jer još nema potrebnih supstrata, a kukuruz je još u fazi sazrijevanja.

  • U kojem se razdoblju vrati takva investicija? – Povrat investicije je od pet do šest godina. Ta računica vrijedi bez iskorištavanja toplinske energije. Ako, rečimo, poduzetnik uspije prodati toplinu svinjogajskim farmama u okolici u kojima se rabi za zagrijavanje staja, ostvarit će veći profit s istim troškom.