Kongresni se turizam u Hrvatskoj razvija brže od klasičnoga, a prema procjeni Hrvatskoga kongresnog i ‘insentiv’ ureda taj će rast 2008. biti između sedam i osam posto. Brojke govore dovoljno same za sebe: protekle je godine u Hrvatskoj organizirano 5.300 skupova koji se mogu ubrojiti u kongresni turizam. Od toga je u 2.600 skupova bilo uključeno i noćenje, a ostatak su bili klasični jednodnevni skupovi ili ‘team bulidinzi’. U svim tim aktivnostima sudjelovalo je 420 tisuća posjetitelja.
Prema podacima iz Hrvatske turističke zajednice, u organiziranju skupova prednjačili su privredni subjekti s 2.900 skupova, odmah zatim slijede strukovne udruge s 450 skupova, zatim strana poduzeća i institucije s 400, državna uprava s 290 te međunarodne organizacije s 111 evenata i skupova.
Sudionici kongresa u prosjeku troše pet puta više od klasičnog turista jer ne troše vlastiti novac – kaže direktor Hrvatskoga kongresnog ureda Nik Račić. Top-odredišta u Hrvatskoj za takav oblik turizma ponajprije su Zagreb, zatim Istra, Rijeka i Opatija, Šibenik, Zadar, Split, Dubrovnik, Cavtat, a sve više i Osijek. No zbog premalih kapaciteta sve se skupove za više od 2.000 ljudi mora odbiti. Hitno su potrebni polivalentni kongresni centri.
Zbog premalih kapaciteta sve se skupove koji podrazumijevaju više od 2.000 ljudi mora odbiti. Postoje inicijative da se sagrade polivalentni kongresni centri u Zagrebu, Opatiji, Dubrovniku, Splitu i Istri. Trenutačno najveći kapaciteti u Hrvatskoj mogu odijedanput ugostiti 800 ljudi. Potrebu za kongresnim centrima gura i konkurencija iz drugih zemalja. Beograd, naime, ima dva takva centra, a Ljubljana jedan, gdje se održavaju svi veći (regionalni) skupovi. Ma koliko organizatori htjeli odabrati Hrvatsku zbog prirodnih ljepota ili drugih razloga, zbog premalih kapaciteta to danas nije moguće. Suvremeni polivalentni kongresni centar trebao bi imati od 12 do 17 dvorana za različite potrebe većeg skupa i ugostiteljski objekt u kojemu bi se mogao organizirati ručak ili banket. Ni kad je o tome riječ, hrvatski kapaciteti nisu dovoljni jer ni u Zagrebu nema mjesta na kojem bi 1.500 ljudi moglo otići na večeru. U prilog većem ulaganju u kongresni centar ide i to da se većina okupljanja organizira izvan turističke sezone, pa je tako zapravo produljiva.
Englezi su u Birminghamu sagradili kongresni centar i od industrijskoga grada napravili turistički. Za centrom su došli i hoteli i pokrenulo se gospodarstvo – ističe Račić.
Iako su mogućnosti Hrvatske, a posebno Zagreba i Dubrovnika, velike, što se vidi i iz postignutih rezultata, još nedostaje dio ponude kongresnog turizma – veliki kongresni centar, koji ne postoji ni u jednom od ta dva grada. Tek se zadovoljavanjem tog osnovnog uvjeta može razmišljati o budućem razvoju te grane turizma. Potražnja za tom vrstom usluga stalno raste i većina turističkih prihoda u svjetskim razmjerima otpada upravo na taj segment turističke ponude. Očito je koliki dio turističkoga kolaca Hrvatska danas gubi, to više što je u posljednje vrijeme vrlo popularno turističko odredište, a velika je i potražnja za organizacijom različitih kongresnih skupova. Premda u Hrvatskoj kongresni turizam ima određenu tradiciju (takvi se skupovi – seminari, simpoziji i kongresi – održavaju cijele godine), za sada se organiziraju samo manji kongresi, koji donose i manju zaradu.
U organiziranju kongresa i skupova uloga ima i lokalna zajednica. Lokalna uprava ili turistička zajednica prepoznaju određene poslovne skupove kao projekte vrijedne potpore ili suradnje, ali ne postoji generalan stav, nego se potpora veže uz vrijednost pojedinoga skupa, sudionike koje okuplja i poruke koju prenosi.