Zbog pada cijena dionica kompanije se brane od mogućeg preuzimanja u budućnosti

S nastavkom pada cijena mnoge bi kompanije mogle postati zanimljive strateškim preuzimačima, a ne samo financijskim ulagačima. Većina sektora još je rascjepkana i nerestrukturirana pa bi se na burzi sigurno našlo dosta kandidata za preuzimanje.

Oporavak glavnog indeksa Zagrebačke burze proteklih nekoliko dana na razine iznad 4.200 bodova ukazuje na relativnu stabilizaciju tržišta i umjereni optimizam ulagača u pogledu budućnosti. Očekuju se godišnji poslovni rezultati za 2007., prije svega oni T-HT-a, koji bi trebali biti objavljeni na dan izlaska ovog broja Lidera, ali se s oprezom prati približavanje ukidanja embarga na prodaju udjela u braniteljskom fondu. Uza sve te tekuće elemente, oporavak Crobexa ukazuje i da je sadašnja razina cijena, nakon višetjednog pada, realnija za neke dionice, čime su one postale zanimljive investitorima.

Naime, snižene cijene (u odnosu na burzovnu euforiju koja je vladala veći dio prošle godine) sada bolje odražavaju realnu vrijednost poduzeća pa investicijske analize pokazuju drukčiju sliku nego prije nekoliko mjeseci. Sa smanjenom vrijednosti, mnoge kompanije mogle bi postati zanimljive i strateškim preuzimačima, a ne samo financijskim ulagačima. Većina sektora domaćega gospodarstva još uvijek je nerestrukturirana i rascjepkana pa bi se na Zagrebačkoj burzi sigurno našlo kandidata za preuzimanje. Analitičari koje smo kontaktirali, međutim, tvrde da su kompanije na hrvatskoj burzi još uvijek precijenjene u odnosu na slična poduzeća koja kotiraju na burzama regije. Stoga bi tek nastavak pada cijena mogao biti okidač akvizicijskog šopinga na Zagrebačkoj burzi.

Kao primjer se navodi Pliva i njeno preuzimanje. Naime, u trenutku kad se Actavis pojavio sa svojom ponudom, cijena dionice Plive bila je relativno niska (pokazala je to konačna postignuta dvostruko viša cijena od početne) i to zbog niza slabosti u poslovanju kompanije: od odustanka od strategije razvoja originalnih lijekova, isteka patentnih prava na azitromicin do gubitaka ostvarenih u prethodnoj poslovnoj godini. No, program restrukturiranja i orijentacije na generičke lijekove bio je pri kraju i to je zajedno s niskom cijenom dionice bilo dovoljno da privuče pažnju Actavisu.

U sličnoj poziciji mogle bi se naći neke kompanije koje kotiraju na burzi, a nemaju većinskog vlasnika. Posebno ako se realna vrijednost poduzeća poklopi s dobrim poslovnim rezultatima, velikim ugovorom ili nekim drugim pozitivnim vijestima, pa čak i na razini nacionalne ekonomije (primjerice, ubrzavanje procesa pregovora s EU). Nastavi li se pad cijena, vrlo brzo bi neke kompanije mogle postati preuzimačke mete. Teško je procijeniti pripremaju li se tvrtke na tu mogućnost, ali jedan trend pokazuje da se o tome sigurno razmišlja – trezorske dionice.

Kao i kod Plive, problem za menadžment i vlasnike koji sada upravljaju tvrtkom je činjenica da je u slučaju da kompanija kotira na burzi moguće i prijateljsko i neprijateljsko preuzimanje. U slučaju većinskog vlasništva neprijateljsko preuzimanje nije moguće, a ako dionice kompanije nisu izlistane na organiziranom tržištu kapitala vrlo je teško izvedivo.

Upravama kompanija s velikim postotkom dionica na otvorenom tržištu i rascjepkanom vlasničkom strukturom ostaje jedino pripremiti se za sve moguće scenarije, pa i za pojavu preuzimača. Jedna od poznatijih strategija preventivne obrane od neprijateljskog preuzimanja jesu trezorske dionice. Svaka kompanija može kupiti određeni postotak ukupnog broja izdanih vlastitih dionica. Prema Zakonu o trgovačkim društvima, poduzeće ‘u trezoru’ može imati najviše 10 posto vlastitih dionica. Uprava kompanije ne može iskoristiti trezorske dionice za glasovanje na skupštini dioničara niti se na njih plaća dividenda. Tim se ograničava broj glasova na skupštini u slučaju neprijateljskog preuzimanja.

Drugi način korištenja trezorskih dionica kao obrane od neprijateljskih preuzimača je i njihova prodaja ‘bijelom vitez’, odnosno poželjnom većinskom vlasniku. Tako se uprava sredstvima kompanije može poslužiti da pomogne preuzimaču kojeg preferira.

Od početka godine četvrtast kompanija je kupovala vlastite dionice na Zagrebačkoj burzi. Riječ je o AD Plastiku, Atlantic Grupi, Atlas turističkoj agenciji, Exportdrvu, Ingru, Karlovačkoj banci, Krašu, Laguni Novigrad, Podravci, TOZ Penkali, Transadriji, Turisthotelu, Uljanik plovidbi i Valamar grupi. Od tih 14 poduzeća, njih 11 je samo nastavilo kupnju trezorskih dionica iz posljednjega kvartala prošle godine. Novi kupci vlastitih dionica su AG Plastik, Karlovačka banka i Laguna Novigrad. Najjačiji kupci bili su Valamar grupa i Podravka: Valamar grupa je ove godine kupovala svoje dionice čak 14 puta, a Podravka zove da većina tvrtki još ima prostora za kupnju vlastitih dionica prije nego dostignu zakonski određeni maksimum od 10 posto.

U posljednjem tromjesečju 2007. godine najveći broj vlastitih dionica kupili su Podravka (38.611) i Atlas turistička agencija (26.747). Za razliku od informacija o transakcijama trezorskim dionicama koje kompanije moraju prijaviti burzi, podaci o ukupnom broju trezorskih dionica ili razlozima njihove kupnje mnogo su netransparentnije područje.

‘Skupština dioničara Valamar grupe d.d. donijela je 24. srpnja 2007. odluku da društvo može kupovati do 10 posto svoga kapitala u trezorskim dionicama. Prema tomu, Uprava Valamar grupe povremeno kupuje manje količine vlastitih dionica’, stoji u odgovoru Uprave Valamar grupe o motivima kupnje svojih dionica.

Slične odgovore dobili smo i od nekih drugih kompanija na listi kupaca trezorskih dionica. U Atlas turističkoj agenciji objašnjavaju da je investiranje u vlastite dionice provođeno u skladu s poslovnom strategijom Uprave, a unutar izvršenih rezervacija. ‘Dublje poslovne motive’ nisu mogli komentirati.

Zaštitu od mogućih preuzimanja, odnosno veći utjecaj na vlasničku sudbinu poduzeća u budućnosti sigurno je motiv dijela kompanija s liste. Posebno zato jer samo tri kompanije imaju vlasnika koji posjeduje više od 50 posto dionica. Naravno, razlozi otkupa i načini korištenja vlastitih dionica mogu biti i drukčiji.

Često se dionicama ili opcijama kupnje dionica kompanije nagrađuju zaposlenici, uglavnom menadžment. Tako je Ingra objavila da je od 21. do 27. studenoga 2007. na temelju ugovora o opciji potpisanih s radnicima otpustila 326 vlastitih dionica. Atlantic Grupa je prilikom kupnje 606 vlastitih dionica u veljači ove godine među rijetkim objavila i razloge kupnje: radi dodjele zaposlenicima u sklopu internih pravila nagrada.

Naravno, uz legitimne programe nagrada, trezorske dionice se nekad i zloupotrebljavaju, posebice u transakcijama s članovima uprave poduzeća. Tako tvrda ponekad po povoljnijim cijenama otkupljuje za trezor dionice u vlasništvu članova uprave. Ili trezorske dionice prodaje ispod tržišne cijene članovima uprave. Cijene po kojima su trezorske dionice kupljene rijetko se objavljaju, kao i od koga su kupljene. Iznimaka koje potvrđuju pravilo međutim ima. Magma (koja je trezorske dionice kupovala lani) je objavljivala i cijene po kojima je kupovala svoje dionice, dok je Exportdrvo d.d. obavijestila burzu da je 100 vlastitih dionica steklo kupnjom od osobe s povlaštenim informacijama, člana Uprave Vladimira Acingera. Otkup vlastitih dionica je i jedan od načina smanjenja temeljnog kapitala, kao što je to slučaj u Turisthotelu.