Sanaderov izlazak iz modela ponašanja ‘država koje propadaju’

Diplomatsku igru oko ZERP-a vodilo se uzorno, u pomirbenu tonu, pri čemu se pokazala dobra volja da se spor riješi. Europsku se komisiju pritišće da službeno blokira hrvatske pregovore s EU. Nastavi li se taj pritisak, Hrvatska će to tumačiti neobjektivnim pristupom rješavanju problema ZERP-a i odlučiti u kojem će smjeru voditi politiku. Tako je progovorio premijer Ivo Sanader, podsjećajući na to da na hrvatsku ponudu za razgovore o primjeni ZERP-a između Italije, Slovenije, Europske komisije i Hrvatske već dva mjeseca nema odgovora. U međuvremenu Hrvatskoj iz EU dolaze ultimativni glasovi da ukine odluku o provedbi ZERP-a. I na kraju je premijer poručio da bi se hrvatska politika mogla naći pred pitanjem: ZERP ili EU? Nikada dosad hrvatski premijer nije na taj način progovorio o političkoj pozadini hrvatskih odnosa s EU. Vanjskopolitička maksima dosad je bila ‘pristup EU za Hrvatsku nema alternative’.

Gotovo istodobno, iako naoko nema ništa sa sporom oko ZERP-a, veleposlanik Velike Britanije u Hrvatskoj John Ramsden na predavanju o hrvatsko-britanskim odnosima uvjeravao je da se Velika Britanija nikad nije protivila osamostaljenju Hrvatske niti je željela usporiti njezin put u euroatlanske integracije. Činjenice govore drukčije: Velika Britanija je činila baš sve što je bilo u njezinoj moći da onemogući osamostaljenje Hrvatske i nakon toga da uspori hrvatski pristup EU, i cijelo to vrijeme činila je sve da obnovi političku zajednicu na Balkanu sa Srbijom kao glavnim regionalnim igračem. Znanstvenom je preciznošću i sustavnosti tu politiku, koja je na Balkanu ujedno dominantna politika EU, ogolila Carole Hodge u svojoj knjizi ‘Velika Britanija i Balkan’. Gđa Hodge podsjeća da je postkolonijalni koncept ‘dragovoljnog’ imperija u kojem se susjedi počnu okupljati i na poticaj zapadnih sila ‘sami si nametati’ suradnju i smanjivati ‘takoizvani suverenitet’ osmislio Robert Cooper, bliski suradnik Tonyja Blaira, a zatim Javiera Solane. Balkan, područje s dvije ‘države koje propadaju’ pod ‘dragovoljnim protektoratom’ (BiH i Kosovo), pritom je pokusni kunić, a koncept poznajemo pod terminima ‘regionalna suradnja’, ‘Zapadni Balkan’ i sl. No da pogledamo kakvo djelovanje prema tim državama niže vrste preporučuje autor koncepta R. Cooper: ‘(…) Moramo ponovo posegnuti za nekim okrutnijim metodama iz prethodnoga razdoblja – sili, preventivnom napadu, varci, odnosno svemu što je potrebno za rješavanje problema i postizanje cilja u odnosu na nekoga tko još živi u 19. stoljeću. (…) Kada djelujemo u džungli, onda moramo primijeniti zakone džungle…’

U takvu političkom kontekstu Hrvatska otvara i zatvara poglavlja, ispunjava ili ne ispunjava uvjete na svom putu u EU, na kojem se stalno kreće po samom rubu područja ‘država koje propadaju’. Pritom je Velika Britanija u svakoj prigodi nastoji povući preko tog ruba, ma koliko to sir Ramsden poricao, a Hrvatska se nastoji održati daleko od njega tražeći i nalazeći saveznike ponajprije u Njemačkoj i Austriji, ali i u drugim državama EU. Taj hod po rubu osobito je izazovan u godinama kad Srbija trpi političke poraze ili gubitke.

Osamostaljenje Kosova nije moglo ne ostaviti političkog traga na hrvatskim pristupnim pregovorima EU. Povod je ovaj put pronađen u ZERP-u. Ali premijer Sanader danas se postavio drukčije: prvi je put dao do znanja da je riječ o političkoj blokadi i poslao signal da je spreman suočiti se s dvojboj – ZERP ili EU.

Jelko Kacin zna da će Kraljica cijeniti njegovu agresivnost prema Hrvatskoj. Osamostaljenje Kosova nije moglo ne ostaviti političkog traga na hrvatskim pristupnim pregovorima EU. Povod je ovaj put pronađen u ZERP-u. Ali premijer Sanader ovaj se put postavio drukčije: prvi je put dao do znanja da je riječ o političkoj blokadi i poslao signal da je spreman suočiti se s dvojboj – ZERP ili EU. Znači li to određi se EU zbog ribe, čiji bismo izlov ionako odobrili Talijanima, samo da pristanu na kvadrilateralne pregovore? A i bez odobrenja nemamo ih čime spriječiti. Ne, to znači izaći iz modela ponašanja ‘država koje propadaju’. Diplomatsku igru oko ZERP-a – poštovanje odluke vlastitog parlamenta uz nuđenje razgovora Italiji i Sloveniji uz prisutnost EK – vodilo se uzorno, u pomirbenu tonu, pri čemu se pokazala i dobra volja da se spor riješi. To daje dodatni legitimitet premijeru da kaže one rečenice s početka teksta, da zatraži odgovor od EU: ‘U čemu je onda problem?’ E, sad, kad bi Sanader imao još malo čvršće odnose s G. Bushom ili C. Rice i kad u SAD-u ne bi bila izborna godina, iz EU bi preko EK dosta brzo dobio dogovor – da problema zapravo nema.