Home / Ostalo / U Hrvatskoj se korporativnom sigurnošću uglavnom bave niži referenti

U Hrvatskoj se korporativnom sigurnošću uglavnom bave niži referenti

U svjetlu skorašnje međunarodne konferencije o korporativnoj sigurnosti koja će se početkom travnja održati u Zagrebu, prve te vrste u nas, o temi ‘business intelligence’ i s njom povezane sigurnosti korporacija razgovarali smo s vodećim hrvatskim stručnjakom za to područje dr. sc. Mirkom Bilandžićem.

  • Kao sudioniku konferencije, znanstveniku, sveučilišnom nastavniku i stručnom savjetniku niza hrvatskih tvrtki i Hrvatskog udruženja menadžera (CROMA) tematika ‘business intelligence’ i korporativne sigurnosti dobro vam je poznata. Znaju li, međutim, svi koji pojam ‘business intelligence’ u posljednje vrijeme vrlo često upotrebljavaju o čemu je točno riječ? – Pojam ‘business intelligence’ u svijetu je u uporabi 20-ak godina. Stoga ni u svjetskim relacijama nije postignuta suglasnost o njegovu generičkom određenju. No to je manje važno. Važnije je da se njegov sadržaj primjenjuje u gotovo svim većim kompanijama diljem svijeta. Dodatno, taj se pojam nerijetko brka s nelegalnom i tajnom poslovnom špijunazom, s kojom nema nikakve veze. Pojednostavljeno, ‘business intelligence’ podrazumijeva prikupljanje poslovnih informacija, pri čemu je riječ o legalnom prikupljanju javnih i svima dostupnih podataka etičkim sredstvima, pretvaranju tih informacija u gotove poslovne analize radi pružanja potpore čelnikstvu kompanija pri donošenju i realizaciji što kvalitetnijih poslovnih odluka za očuvanje položaja u poslovnom okruženju. Cilj ‘business intelligence’ jest uočiti povoljne poslovne prilike prije konkurenata, odnosno opasnosti koje prijete iz poslovnog okruženja otkriti dovoljno rano da menadžmentu ostane vremena za primjerene protuakcije i uklanjanje opasnosti.

  • Kolika je važnost ‘business intelligence’ u suvremenom poslovanju? – To je najvažnije područje istraživanja međunarodne ekonomije. U uvjetima današnjega globaliziranog i hiperkonkurentnog tržišta ‘business intelligence’ i poslovne informacije kao njegov središnji element, cilj i sredstvo zasigurno su jedan od najvažnijih strateških menadžerskih resursa. To je jedini poslovni resurs koji nije moguće imitirati. ‘Business intelligence’ je, jednostavno, poslovni radar koji upozorava na to gdje je tvrtka na unutarnjem i vanjskom tržištu, u kakvu je odnosu prema svojim konkurentima, klijentima, dobavljačima i poslovnim partnerima, gdje su povoljna tržišta i tko su profitabilni klijenti, u kojem smjeru kompanija treba ići i kako ostvariti poslovne strategije i ciljeve.

Pojednostavljeno, ‘business intelligence’ je strateški menadžerski resurs bez kojeg je poslovanje u suvremenim uvjetima jednostavno nemoguće, što je i razlog zašto ga se u mnogim tvrtkama diljem svijeta danas upotrebljava kao posebnu poslovnu funkciju identičnu svim ostalim poslovnim funkcijama. Uostalom, o njegovoj važnosti dovoljno govori podatak da se danas u Europskoj uniji primjenjuje u rasponu od 73 posto tvrtki u Norveškoj do 96 posto u Njemačkoj. U SAD-u gotovo sve.

  • Današnju Srbiju možemo navesti kao primjer da ekonomija nije jedina koja ima ulogu u procjeni ulaganja, posebno u svjetlu najnovijih događanja u vezi s proglašenjem neovisnosti Kosova. – Točno. Opći političko-sigurnosni kontekst višestruko utječe na poslovanje i njegove rezultate. Taj sigurnosni kontekst ovog trenutka u Srbiji ne zadovoljava, pa je jasno da je ugroženo ne samo poslovanje hrvatskih nego svih tvrtki. Stoga i bilo koji oblik nesigurnosti i ugrožavanja može nanijeti izravnu štetu tvrtkama i na dulji rok, pogotovo ako takva situacija potraje.

  • To nas dovodi do pitanja u kakvoj su vezi ‘business intelligence’ i korporativna sigurnost. – U vrlo bliskoj. Tu, ipak, želim napomenuti da ne govorimo o fizičkoj ili tehničkoj zaštiti. Korporativna sigurnost podrazumijeva ukupnu sigurnost korporacije čiji je cilj ostvarenje sigurnosti poslovnog uspjeha kompanije. Više je nego očito da je ‘business intelligence’ u sklopu korporativne sigurnosti najvažniji instrument za to. Korporativna sigurnost u suvremenim uvjetima nije samo preduvjet opstanka, nego je postala i strateška funkcija kompanije. Ona s jedne strane definira jedinstvenu sigurnosnu politiku poslovnog sustava, a s druge njezino jedinstveno provođenje u praksi.

  • Koji su učinci korporativne sigurnosti? – Živimo u svijetu prepunom sigurnosnih izazova, nesigurnosti i neizvjesnosti s obzirom na buduća kretanja. Gospodarstvo i poslovanje sastavni su dio tog svijeta. Rizik, različita ugrožavanja i nesigurnost sastavni su dio suvremenog poslovanja. To i jest razlog zašto je danas u sklopu menadžmenta razvijena posebna disciplina i funkcija krizni menadžment (crisis management), čiji je cilj upravljanje tijekom krize. Primjera radi, službene američke procjene govore da američko gospodarstvo samo zbog gubitka poslovnih informacija pretpru štetu od 300 milijardi dolara na godinu. A gdje su tek ostali oblici ugrožavanja, primjerice politička nestabilnost, ratovi, terorizam, valutna manipulacija, umjetni utjecaji na cijene itd.?

  • Koliko država može sudjelovati u korporativnoj sigurnosti? – Prije svega, primarno su odgovorne korporacije, odnosno poslovni subjekti. No izloženost poslovnih subjekata različitim vrstama ugrožavanja i mnogim rizicima te krajnji učinci ugrožavanja doveli su ne samo do toga da je korporativna sigurnost postala strateško pitanje i strateška funkcija nego i do svojevrsne simbioze napora u rješavanju tih problema na razini države i poslovnih subjekata. Primjerice, FBI je još prije 30-ak godina osmislio Program postojanja svijesti o pitanjima i protuodgovora u području nacionalne sigurnosti (ANSIR) u koji je u SAD-u uključeno otprilike 25.000 američkih privatnih kompanija. Sličan program provodi i State Department u inozemstvu i u njemu sudjeluje otprilike 1.600 američkih tvrtki koje posluju u inozemstvu. Cilj tih programa je upozoriti američki poslovni sektor na prijetnje u SAD-u i u inozemstvu te pružiti pomoć u zaštiti od njih, odnosno uspostaviti mehanizme nužne za sigurnost. Slični programi osmišljeni su i u mnogim drugim državama.

  • Kako stvari stoje u hrvatskim kompanijama, pogotovo što mnoge žele izaći na inozemna tržišta, bar u okruženje? – Kod nas je to tek u začetku i nema zadovoljavajućeg stupnja znanja o tome što govorim. Primarnu odgovornost za to nose menadžeri. Prema pojedinim istraživanjima provedenima na uzorku od 23 hrvatske tvrtke koje se ubrajaju među 50 najvećih pokazalo se da samo devet posto ima organizacijsku jedinicu koja se sustavno bavi ‘business intelligenceom’. No vjerujem da će najavljena konferencija u tom smislu biti velik poticaj za kvalitativan iskorak. Kad je riječ o planiranju, pri bilo kakvom izlasku na inozemna tržišta mnogo odgovora s obzirom na sigurnosne rizike pruža već i elementarna analiza PEST ili pak analiza scenarija. No stručnjaci u sklopu analiza iz spektra ‘ranih upozorenja’ mogu pružiti i mnogo dublje projekcije budućih sigurnosnih izazova i, naravno, odgovore na te izazove. Kod nas, nažalost, nema mnogo stručnjaka za ‘business intelligence’. Kad je pak riječ o korporativnoj sigurnosti, taj posao još obavljaju referenti, a osobe zadužene za to morale bi hijerarhijski biti stubu ispod uprave, ali sadržajno vezane uz nju. To strateško pitanje, uz dužno poštovanje, osim u fazi realizacije konkretnih zadataka ne može biti prepušteno niže rangiranim službenicima. Zato je važno da na skorašnjoj konferenciji sudjeluju i članovi uprave naših kompanija.

  • Znači li to da se kod nas sigurnost više shvaća kao trošak, a ne kao investicija? – Nažalost, tako je. Globalizacija utječe na sve brže promjene koje hrvatske kompanije moraju pratiti. U suprotnom će teško konkurirati inozemnima.