Mi u ICF-u znamo u svakom sektoru bar za jedan skriveni dragulj kakav je Ingra

Mi u ICF-u znamo u svakom sektoru bar za jedan skriveni dragulj kakav je Ingra. Kompanije s potencijalnom tržišnom kapitalizacijom manjom od 500 milijuna kuna ne bi se trebale okretati burzi, a ispod istog iznosa ne bi im smio biti ni godišnji prihod. Tvrtka koja se pak odluči na javnu ponudu dionica trebala bi imati minimalno 20-postotni rast prihoda na godinu. To su dobre priče za ulagače.

Razlog su vaše reorganizacije, prije svega, zahtjevi koje će postaviti smjernice EU o tržištima financijskih usluga, odnosno MiFID? – Već će se ove godine donošenjem zakona dogoditi promjene na tržištu kapitala. Prvi utjecaj MiFID-a regulatornog je karaktera. On zahtijeva složeniju infrastrukturu jer će se više morati ulagati u usklađenost, kontrolu, ‘back office’, informatizaciju i sl. To su golemi troškovi. Prije godinu dana procijenio sam ih na dva milijuna kuna na godinu, no sada vidim da je taj iznos mnogo veći, iznad pet milijuna kuna, koje će trebati kontinuirano ulagati. Uz taj pritisak s troškovne strane imat ćemo i onaj s prihodovne jer će stranci moći imati diskontne brokere i trgovati u Hrvatskoj, zbog čega će se brokerske naknade smanjivati. Da bi se pokrili svi troškovi, brokerske kuće morat će imati veći volumen trgovanja na burzi. Danas je za pokriće troškova poslovanja od pet milijuna kuna potreban burzovni promet od 500 milijuna kuna, no nakon smanjenja naknada trebat će biti veći od milijarde kuna. Treći udar na troškovnu stranu bit će potrebna adekvatnost kapitala kao za banke, a koja za sada nije propisana za brokerske kuće.

Što znači isticanje 2012. kao ciljne godine? – Naša je ciljna godina 2012. jer na putu ulaska u EU želimo postati partner tvrtkama koje se također prilagođavaju novim uvjetima poslovanja. Sada smo proširili opseg poslovanja na nekoliko tvrtki koja će se specijalizirati za određena područja. Uz ICF Invest i brokersku kuću formiran je Consult, a preuzeli smo i tvrtku Arhivanalitiku.

Kako će se konkretno proširiti poslovanje pojedinih tvrtki u klopu Grupe? – Invest će početi individualno pristupati većim klijentima koji očekuju savjete o upravljanju imovinom. Na isti ćemo način kao Grupa pristupati i tvrtkama, njihovim upravama i vlasnicima pružanjem svih usluga, od ulaganja do restrukturiranja i sl. U tome možemo biti dobri jer, uostalom, ne ovisimo ni o kojoj financijskoj instituciji i možemo birati najbolje partnere na stranim tržištima koji će nam pomoći da svojim klijentima osiguramo najveći prinos za željeni stupanj rizika. Mi ćemo, zapravo, promovirati financijski savjet, koji je na razvijenim tržištima krema investicijskog bankarstva. Bavit ćemo se i pronalaženjem atraktivnih investicijskih priča, pri čemu nije isključeno i djelomično ulaganje s naše strane, što znači da ćemo dijeliti rizik i dobit. Nadalje, bavit ćemo se restrukturiranjem, savjetovanjem za izlazne strategije, osiguravanjem rasta kompanija spajanjem i preuzimanjem itd. Analizom potencijalnih partnera i pojedinih tržišta te rizika bavit će se Arhivanalitika.

Dakle prerastate u pravu investicijsku kuću? – Da, jer tako nešto već postoji u zemljama Srednje Europe. I takve neovisne investicijske kuće najjače su na tržištu.

Znači li to da će manje brokerske kuće imati teškoća u poslovanju? Što će morati napraviti ako neće imati snagu za samostalno jačanje? – Manje kuće s jednim proizvodom ili uslugom bit će više izložene hirovima tržišta. K tomu će europska regulacija uvelike povećati fiksne troškove poslovanja.

Koji ste cilj zacrtali? – Brokerska je kuća već godinama među prvih pet na tržištu, a cilj je probijanje i na vrh. Želimo imati otprilike milijardu eura prometa na burzi, pola milijarde eura imovine pod upravljanjem te vodećih 50-ak kompanija u regiji među klijentima.

Hoćete li povećati broj fondova? – Da. Uskoro ćemo osnovati dva otvorena fonda: jedan orijentiran na tržišta u razvoju, a drugi na zapadnoeuropska. Također se planira osnivanje zatvorenog ‘equity’ fonda i privatnih fondova.

Smatrate li da su ‘private equity’ fondovi budućnost za domaće tržište? – U tome se stvara najveća vrijednost, a ujedno je potrebno najveće znanje za vođenje takvih investicija. ICF ima velikih iskustava u savjetovanju pri restrukturiranju kompanija. To iskustvo i znanje, koje još produbljujemo osnivanjem ICF Consulta i okupljanjem jakog stručnog tima, svakako ćemo dobro iskoristiti.

Koliko sadašnji inflatori pritisci utječu na tržište kapitala? – Inflacija pogađa i tržište obveznica i tržište dionica. Pri velikoj inflaciji padaju cijene obveznicama, rastu zahtijevani prinosi, pa se zbog toga država i zadužuje izvan zemlje. Kod dionica pak rastom inflacije raste diskontna stopa, što automatski smanjuje vrijednost kompanije i cijenu dionice. U financijama je, općenito, veća inflacija jednako povećanje rizika.

Koja je kritična razina inflacije za tržište? – Kad je riječ o obveznicama, uvijek se računa realni prinos, koji je jednak razlici između stope inflacije i nominalnog prinosa. Odnosno, ako je stopa inflacije šest posto, prinos bi trebao biti 10-ak posto da se očuva realna vrijednost investicije, odnosno ako raste inflacija, treba povećati prinos.

Predviđate li oporavak hrvatskog tržišta kapitala do kraja godine? – Smatram da će tržište biti volatilno. Primjerice, meni se još početkom prošle godine s Crobexom na razini od otprilike 3.200 bodova činilo da su neke dionice precijenjene. Danas je njegova razina 4.000 bodova, uz izmijenjeni sastav, ali bez obzira na to unutar indeksa još ima kompanija koje tek trebaju doći do svojih fundamentalnih vrijednosti pomakom prema dolje. No sada već ima i podcijenjenih kompanija.

Još se prije dvije do tri godine govorilo o podcijenjenosti domaćeg tržišta. Znači li to da je sada situacija drukčija ili to ovisi o tome o kojoj je dionici riječ? – Više ovisi o kojoj je kompaniji riječ. Kad nas promatraju strani ulagači, gledaju Crobex, tržišnu kapitalizaciju ili P/E, a prema tom smo kriteriju još jedno od najskupljih tržišta u regiji.

Što je, ili tko, prouzročilo precijenjenost? – Premala ponuda, a prevelika potražnja. Svi su počeli ulaziti na tržište kapitala, euforia je bila prevelika. Sada su shvatili da tržište ne ide samo u jednom smjeru.

Kako prepoznati podcijenjenu ili precijenjenu dionicu? – Prije svega dobrom analizom tvrtke. Mi smo tako prepoznali Ingru, koja je počela rasti zaduživanjem putem obveznica, a zatim prikupila kapital na burzi i povećala tržišnu kapitalizaciju više od četiri puta. Ulagači su u tom slučaju prepoznali dobru investicijsku priču.

Ima li još takvih skrivenih tvrtki koje mogu postići uspjeh? – To svatko od nas čuva kao svoju najveću tajnu. Ali u svakom sektoru sigurno postoji najmanje jedan dragulj.

Hoće li objava poslovnih rezultata sljedeći mjesec pomoći u oporavku burze? – Svakako, jer će se vidjeti kako je koja kompanija iskoristila prošlogodišnje dobre uvjete na tržištu. Bit će važna i prezentacija rezultata tih kompanija.

Iako kod nas rezultati poslovanja i rast cijene dionica nisu uvijek u korelaciji? – Nisu, ali to se mijenja. Danas tržište ipak reagira na svaku informaciju o pojedinoj tvrtki. No važnu će ulogu i dalje imati izdavatelji vrijednosnih papira, koji moraju dobro prezentirati rezultate poslovanja i planove u sljedećih primjerice pet godina. Oni se moraju otvoriti prema ulagačima.

Koja je kriza više pogodila domaće tržište, ona 1998. ili današnja? – Prije deset godina Crobex je pao 40-ak posto, a podcijenjenost dionica bila je neopravdana. No domaće potražnje nije bilo, nego samo one stranih ulagača. No i tada i 2001. gubili smo likvidnost, a sada je, bez obzira na pad tržišta, imamo. A to je važnije od pada tržišta. Zato je poenta povećati likvidnost, i to ili derivatima, internetskom trgovinom ili novom robom na tržištu.

Koji bi sektor ove godine mogao biti zanimljiv ulagačima? Hoće li i dalje rasti kompanije iz građevinskog sektora ako država uspori investicije? – Građevinski sektor mogao bi pasti iz nekoliko razloga, poput prevelike ponude, rasta kamata na kredite koja će smanjiti potražnju, a neće više biti dobrih zarada na burzi kojom će si pojedinci moći kupiti stan, kao primjerice prošlih godina. Zato će cijene nekretnina stagnirati.

Tko su trenutačno najveći kupci na tržištu, a tko se povlači? – Investicijski su fondovi na domaćem tržištu najbolji kupci. Fondovi su se, uostalom, dobro prilagodili padu jer su svi manje pali od Crobexa.

U kojoj se mjeri povlače strani ulagači? – Njihovo je povlačenje bilo veoma vidljivo jer, uostalom, u svakoj se krizi ulagači najprije povlače s tržišta u razvoju. Vratit će se kad se tržište oporavi ili kad im dokažemo da još ima vrijednih tvrtki u koje se može ulagati.

Planira li se ICF grupa širiti na druga tržišta? – Da, ali ne osnivanjem svojih tvrtki, nego u partnerstvu s nekim vodećim brokerskim kućama na nama zanimljivim vanjskim tržištima.

Mnogi vlasništvo ICF-a još povezuju s Darkom Ostojom. Postoji li ikakva veza? – SN holding, čiji je predsjednik Uprave Darko Ostoja, naš je važan klijent. A kad je riječ o vlasništvu, Ostoja mi je potkraj 2002. prodao udjel u ICF-u.

Hoće li tržište dodatno uzdrmati situacija na Kosovu? – Tržište BiH, Srbije i Makedonije sigurno hoće. Naše manje.

Već neko vrijeme pada i vrijednost udjela u fondovima. Jesu li mirovinski fondovi najviše povlačili udjela? – Nitko ne voli gubiti, pa ni mirovinski fondovi koji su povlačili novac iz investicijskih fondova, a koji su ionako već opterećeni slabim prinosima od početka godine.

Prošla je godina počela s intenzivnijim javnim ponudama dionica na burzi. Hoće li se zbog stanja na tržištu tvrtke susdržavati od prikupljanja kapitala na burzi? – Svaka tvrtka koja ima dobru investicijsku priču, dobar fundament, može prikupiti kapital na tržištu. Kod nas ih je nekoliko koje će se pojaviti na tržištu.

Kad je prema vama pravo vrijeme da tvrtka izađe na burzu? – Kompanije koje imaju potencijalnu tržišnu kapitalizaciju manju od 500 milijuna kuna ne bi se trebale okretati burzi, a ispod istog iznosa ne bi im smio biti ni godišnji prihod. Tvrtka koja se pak odluči na javnu ponudu dionica trebala bi imati minimalno 20-postotni rast prihoda na godinu. To su dobre priče za ulagače.

To znači da će sada ulagači birati u koju će tvrtku uložiti novac? – Ulagači će sigurno birati. Fundamentalna investicijska priča više će značiti od naglašanja o rastu cijene dionica. Većina novih ulagača postala je svjesna izreke da nema besplatnog ručka.

Kako ocjenjujete odluku države o daljnjoj privatizaciji putem burze, osnivanjem ZIF-ova? – To je dobra ideja jer će fond-menadžeri bolje upravljati portfeljem od države.

Pred Zagrebačkom je burzom uvođenje trgovine derivatima i ‘market maker’. Što će to donijeti tržištu? – S obzirom na inflaciju trgovina derivatima bila bi poželjna, posebno mirovinskim fondovima da ‘hedžiraju’ rizik valute. Treba uspostaviti i infrastrukturu ‘short sellinga’, odnosno načina posuđivanja dionica, da bi se prodavalo uz kasniju obvezu reotkupa jer to daje snagu likvidnosti, posebno važnoj u trenutku pada tržišta. U tome će, sigurno, pomoći i ‘market makeri’.

Hoćete li i vi preuzeti ulogu ‘market maker’? – Analizirat ćemo neke dionice pa odlučiti.

Jesu li se osjetile prednosti novoga trgovinskog sustava u brokerskim kućama? – Prednost će se osjetiti kad se omogući izravan pristup uz pomoć internetskog trgovanja. To će biti važno i za likvidnost i za volumen.