Home / Financije / Montažne kuće

Montažne kuće

Za potencijalne investitore nekoliko je važnih prednosti opredijele li se za gradnju montažne kuće: definirane cijene, brzina gradnje, ušteda energije, trajnost do 150 godina, ugradnja ekomaterijala te otpornost na potrese i vatru.

Izmati vlastitu kuću u cvijeću za mnoge zvuči kao nemoguća misija i ostane nedosanjani san, ponajprije zbog nedostatka financija za njegovo ostvarenje. Ipak, nije sve tako crno i nije sasvim nemoguće doći do zgodne kućice, možda u predgrađu. Barem se takvo što čini na prvi pogled. Odgovor za sve one koji žele svoju slobodu, a nemaju dovoljno novca za ‘klasičnu’ kuću jest – montažna kuća, definirana kao objekt koji se sastoji od elemenata izrađenih u modulu od 60, 120 cm, visine 250 cm ili više i od nekoliko konstruktivnih cjelina (vanjski i unutarnji zidni paneli, međukatna konstrukcija te krovna konstrukcija). Često predmet ismijavanja i neosnovanih predrasuda, trajnosti je do 150 godina, sagrađena od ekomaterijala, energetski efikasna, otporna na potrese i vatru te, vjerojatno najvažnije, i do 50 posto jeftinija od klasične gradnje.

Milan Stojisavljević iz tvrtke Rihter tvrdi da su takvi trendovi u inozemstvu, ponajprije u razvijenim zemljama, iznimno popularni, ali kod nas, ‘nažalost, još nisu prepoznati’ (tek za ilustraciju, montažne kuće u Austriji imaju 32, Njemačkoj 35, u Skandinaviji u nekim regijama i do 80 posto udjela u gradnji, a u Hrvatskoj, za usporedbu, tek dva posto). Željko Poštić iz DOM-M.O.N.T.-a slaže se s tom ocjenom i napominje da montažna kuća nije nužno drvena, odnosno brvnara, a predrasude, upravo najčešće u pogledu zidane gradnje, i za naš mentalitet tipičan pristup novitetima ilustrira primjerom jedne austrijske tvrtke koja je izrazila interes za gradnju apartmanskih naselja na Hvaru. Lokalne vlasti su je odbile tvrdnjom da ne dopuštaju montažne kuće, a na njihov upit zašto, odgovorili su, uza smiješak – zato. Svi se slažu da razloga strahu od manje kvalitete nema jer takve kuće nemaju nikakve veće nedostatke u odnosu na klasičnu gradnju. Cijene svih proizvođača su od nekih 450 eura do malo iznad 500 po četvornome metru, do kuća tvrtke Rihter koje dosežu i 600 eura, što još nije tako mnogo u usporedbi sa stanom u Zagrebu. Ponuda joj se sastoji od četiri osnovna presjeka stijena, ovisno o toplinskoj propusnosti (standard, standard plus, standard plus alu i natura), a ponudu dopunjava i drvenim kućama.

DOM M.O.N.T. nudi kuće po sustavu ‘ključ u ruke’ za 520 eura, što uključuje bojenje svih zidova, keramičke pločice u kuhinji, kupaonici i hodniku, laminate, utičnice i prekidače, aluminijanske role te sanitarije u vrijednosti od 6.000 kuna. Brzina gradnje, jedan od važnih faktora, varira i kreće se, opet ovisno o izvođaču i tipu kuće, od sedam dana do ukupno tri mjeseca. Tvrtka će vam kuću sagraditi za desetak dana ako je riječ o 100 četvornih metara bruto površine. Uza sve to jamči 70 godina na konstrukciju i pet godina na radove. Slovenski Rihter, pak, ima i jednu posebnost, a to je da svaku kuću rade isključivo prema željama svojih kupaca. Što se tiče zakonske regulative, stvar je jednostavna no što se u prvi mah čini. Iz Ministarstva graditeljstva objašnjavaju da se za postavljanje takvog objekta treba pribaviti zakonom propisane dozvole, točnije idejno rješenje te lokacijsku i građevinsku dozvolu, a da je smještaj takvog objekta u nadležnosti tijela lokalne uprave i samouprave. Grad Zagreb ih dopušta i njihovu poziciju određuje prostornim planom, uz pretpostavku da je riječ o bruto površini do 400 četvornih metara. Takav je slučaj s većinom gradova i općina u zemlji, iako ima varijacije. Zakonski, dakle, gledano, veće razlike između klasične gradnje i gradnje montažnih objekata nema. Kad je riječ o kvaliteti, Šaronja kaže da Cheming zadovoljava dva osnovna uvjeta – norme EU i kvalitetu građenja.

Sugovornici, ipak, tvrde da se stvari pomalo mijenjaju i da se javlja sve više informiranih mladih investitora, što s druge strane izaziva ogorčenost kod etabliranih proizvođača jer se iz dana u dan, prema Šaronji, pojavljuju novi igrači bez potrebnog iskustva, koji igraju na slabo informirane investitore. Stanje na tržištu opisuje kao ‘krajnje kaotično’, a posljedica je svojevrsna potvrda nekih predrasuda o montažnoj gradnji kao nekvalitetnoj i nečemu što treba izbjegavati. Nije propustio navesti indiferentnost društvenih autoriteta, konkretnije političara, institucija, fakulteta i medija.

Tim institucijama treba dodati i banke u Hrvatskoj koje, objašnjava Milan Stojisavljević, ne prate tržište adekvatnim stambenim kreditima. Razvoju te niše nije nimalo pomogla ni svima poznata privatizacija 90-ih, kada je, kao ilustracija, tvrtka Jela iz Delnica, s 40-godišnjom tradicijom na tom području, konstantnim izvozom na austrijsko tržište i mjesečnom realizacijom od oko milijun kuna, propala. Konkurenciju, kakva god bila, svi smatraju dobrodušlom, jedino u Rihteru, s obzirom na skuplji materijal koji u pravilu upotrebljavaju, misle da prave konkurencije i nemaju.

Sasvim očekivano, svi sugovornici tvrde da su investitori dosad bili vrlo zadovoljni izvedenim radovima. Kako bilo, to tržište prolazi porođajne muke kao i svako koje tek stječe svoje pozicije u ekonomiji. Jest da stvari u Hrvatskoj često idu teže nego negdje drugdje, ali sasvim je jasno da se većina jakih i etabliranih tvrtki na tom području polako kreira i da potražnja na tržištu raste. Ne treba zato sumnjati da će i financijski sektor u dovedno vrijeme prepoznati mogućnosti kreditiranja takvih ulaganja.