Uzgaivači i uvoznici cvijeća

Cjelokupna hrvatska proizvodnja cvijeća može se usporediti s onom veće strane cvjećarske tvrtke – kaže Ivan Virag, dopredsjednik Udruge vrtlara i cvjećara ludbreske regije. I doista, tržište vrijedno otprilike 150 milijuna eura više se od 80 posto pokriva uvozom. Od toga se čak 50-ak milijuna eura uvozi iz Nizozemske i 10-ak milijuna eura iz Italije, Njemačke, Ekvadora i drugih zemalja. Ostatka uvozi najveći uvoznik za Jugoistočnu Europu, hrvatski MBM. Uzduž i poprijeko Hrvatske cvijeće se uzgaja na samo 70 hektara zemljišta. Većina cvjećara ima uglavnom manje od hektara, solidna je brojka od jednog do dvaju hektara, a više od toga već rjeđe. Oni koji proizvode na pet hektara ili malo više, smatraju se velikim proizvođačima. MBM ima 250 zaposlenih, a ostali jedva deset ili malo više.

Mladen Baković, vlasnik MBM-a, najvećeg proizvođača i uvoznika cvijeća, samouvjereno tvrdi, a potvrđuju i drugi sugovornici, da njegova tvrtka u Hrvatskoj i nema konkurenciju niti će je ubrzo imati. Tvrtka osnovana 1990. samo manji dio prihoda ostvaruje uzgojem različitih vrsta cvijeća, uglavnom sezonskog, na pet hektara u Kaštelima. Uz tu djelatnost proizvodi i povrće na sedam hektara u Filip-Jakovu. Najviše uvozi, ali ubraja se među rijetke koji i nešto izvoze u države bivše Jugoslavije te na njemačko tržište, kamo svaki tjedan ide kamion cvijeća. Rezanim se cvijećem MBM malo bavi, ali, kaže Baković, ono se i inače vrlo malo uzgaja kod nas, samo jedna do dvije vrste.

No, da je i u tome ta tvrtka konkurentna drugim cvjećarima, potvrđuje Zdenko Valenta, koji u svojoj Vrtlariji Valenta uglavnom proizvodi sadnice ruža i kaže da mu je, uz Agrokor s ružama uvezenim iz Ekvadora, najveći konkurent MBM i s onakvom malom proizvodnjom. Valenta ima dva zaposlena i sezone radnike koji proizvode sadnice ruža te ruža za rez na sedam tisuća četvornih metara. Uz to ima staklenik za proizvodnju rezanog cvijeća – anturija, strelicija, kala te različitog balkonskog cvijeća na 1.200 četvornih metara te klijatišta za proizvodnju presadnica povrća na otprilike 1.000 četvornih metara.

Čini se da su uz MBM najorganiziraniji cvjećari s ludbreskog područja. Imaju svoju udrugu od 47 članova koji uzgajaju cvijeće na površini od 10 hektara i sve više prelaze dosadašnje okvire obiteljske proizvodnje. U tome kraju, inače poznatom po uzgajivačima povrća i cvijeća, uglavnom se proizvode jednogodišnje presadnice za balkone i cvjetne gredice, a u posljednje vrijeme proizvode se i uzgajaju sadnice ruža. Nije zanemariva ni tradicija sadnje ljekovitog cvijeća – kadifica (lat. tagetes). Prema procjenama na 10 hektara može se ostvariti od 40 do 45 milijuna kuna prihoda na godinu, što tu udrugu svrstava među najveće proizvođače cvijeća u Hrvatskoj.

• Naši su počeli prije 20-ak godina i danas se već osjeća nestasica radne snage jer raste proizvodnja – kaže Virag.

Iako se ne mogu mjeriti s MBM-om, sljedeće su dvije tvrtke među uspješnijim u toj djelatnosti. Ures iz Umaga bavi se proizvodnjom vrtnog i kućnoga sezonskog ukrasnog bilja. Varaždinska Vrtlarija Pavetić uzgaja balkonsko i vrtno cvijeće, a bavi se i projektiranjem i uređivanjem zelenih površina te prodajom supstrata.

U Rasadniku Fuderer se od 1986. uzgaja cvijeće i ukrasno bilje na gotovo šest hektara iako, kaže Rudolf Fuderer, u njegovoj obitelji postoji tradicija uzgoja cvijeća i bilja. Zapošljava 12 radnika i sezone, a glavnu prihodu ima od ukrasnog bilja. Ipak, smatra da svojim cvijećem može konkurirati jer proizvodi 10 tisuća balkonskog cvijeća i 30 tisuća za javne i privatne površine.

Uzmemo li u obzir da je lakše proizvesti nego prodati, zapravo su MBM-u najveći konkurenti trgovački lanci Konzum, Bauhaus, Pevec i drugi koji također uvoze cvijeće u velikim količinama.

• Veliki lanci katkad u sezone spuste cijene do nabavne, pa čak i ispod nje, da bi privukli kupce da kupe druge artikle. Tako nam znaju stvoriti nezgodnu konkurenciju – kaže Fuderer, koji se snalazi i tako da se uz uzgoj orijentira i na ugradnju, pa se tako pokrpa.

No uz trgovačke lance uzgajivači se susreću i s tipičnim hrvatskim problemom. Riječ je o nelojalnoj konkurenciji jer mnogo malih tvrtki nije u sustavu PDV-a, iako imaju promet od milijun kuna do dva. To je moguće zato što se uzgajivač može registrirati kao obiteljsko gospodarstvo i s vrtom od 10 četvornih metara, a prodaje cvijeće u količinama koje se može uzgojiti samo na mnogo većoj površini.

• Jedna je inspektorica savjetovala potencijalnom uzgajivaču kako da se organizira rekavši mu da prijavi obiteljsko gospodarstvo i da ga neće pitati koliko je krizantema prodao. Nije to samo slučaj s cvijećem: ima uzgajivača ukrasnoga grmlja na kojem zarađe i milijun kuna, a nisu u sustavu PDV-a. To je u interesu onih koji su se izborili da se ukine porez na katastarski prihod – kaže jedan od uzgajivača iz Slavonije. On tvrdi da ima i takvih koji rade u državnoj službi, a privatno uzgajaju krizanteme čiju prodaju ne prijavljaju. Među njima su i ljudi iz Porezne uprave te u jednom velikom slavonskom gradu čak i poljoprivredni inspektor. Uz to, organizirani Ljudbrežani prije nekoliko godina otišli k pomoćniku ministra poljoprivrede tražiti poticaje jer su uzgojili nekoliko milijuna presadnica. Međutim, kad je pomoćnik ministra zatražio podatke o višini plaćenog PDV-a, rekao im je da nije bilo moguće ni blizu uzgojiti toliko sadnica.

Baković misli da je prednost MBM-a u odnosu na konkurenciju izvana to što ima domaće cvijeće, brže ga transportira, nema carine i ostalih troškova te tako može konkurirati cijenom, ali i svježinom inozemnim uzgajivačima, čije cvijeće nije nimalo kvalitetnije. No kako MBM strancima, tako lokalni uzgajivači MBM-u, koji također smatraju da je domaći teren prednost u odnosu na velike.

Tako misli i Valenta, no da i manjak svježine katkad može biti prednost, pokazuju ruže iz Ekvadora, koje nakon 15 dana putovanja izgube na kvaliteti, pa se dogodi i da ih prodaju po nižim cijenama, što je našim ljudima najvažnije. Fudererov je adut i stručni savjet, a ubraja se u rijetke koji daju jamstvo na svoje cvijeće. Organizacija je, pak, ono s čim se ponose Ljudbrežani. Izgleda da su sklopili ‘sporazum o nenapadanju’ jer proizvode različite vrste cvijeća kojima može konkurirati samo ukus poput ‘želim li ljubičicu ili visabu?’.

No da se previše ne zavaravaju, treba uzeti u obzir, kaže Fuderer, da Hrvati imaju samo staklenike i sunce. Samo grijanje nosi 70 posto troškova, a sjeme, supstrat, zaštitna sredstva i sredstva za dohranu biljaka ne proizvode se u Hrvatskoj. Nizozemci, pak, sve to imaju, kao i tradiciju, ime, osposobljen kadar te proizvode milijarde komada cvijeća. Prema predviđanjima tržište cvijeća skokovito će rasti, a sve će se više i ozelenjivati površine. No budući da država nije zainteresirana za subvencije, a rast prihoda pada, mnogi misle da situacija ne sluti na dobro.

• Perspektiva je nikakva jer je strana konkurencija nemilosrdna. Mali uzgajivači sigurno će ne stati ili će ostati vrlo malo malih obiteljskih gospodarstava koja će raditi za sitne novce. To se već dogodilo u Austriji – kaže Baković.