Duvnjak dolazi na mjesto predsjednika HFP-a u situaciji kad je fond zbog korupcijske afere Maestro pod povećalom, ali i u vrijeme kad se planira gašenje fonda i uspostava drugačijeg modela privatizacije.
Prošlotjedno imenovanje Vedrana Duvnjaka na čelno mjesto Hrvatskog fonda za privatizaciju bilo je veliko iznenađenje, pa se čak govorilo o tome da je Duvnjak ‘prisilno’ morao u HFP, koji je nakon korupcijske afere Maestro posve izgubio na popularnosti. A kako Duvnjak ipak dolazi iz redova mlade generacije u državnoj službi, pretpostavilo se da nije mogao odbiti zahtjev premijera.
No za mladu osobu, radišnu i punu ambiciju, koja je dosad odradila nekoliko zakona i koja sama za sebe kaže da joj je vlastiti zakon trajno postizanje boljih rezultata rada, takvo preuzimanje posla pravi je pogodak. Kaže da mu je novi radno mjesto izazov, iako je istodobno i svjestan svih poteškoća u sklopu privatizacijskih procesa. Koji ga prvi zadaci čekaju u fondu ne želi pričati, tek napominje da u početku želi sagledati cjelokupnu situaciju, odrediti prioriteti i utvrditi strategiju budućnosti fonda.
Nije ipak tajna da je među prvim ozbiljnim zadacima fonda njegovo gašenje i uspostava privatizacije najvećim dijelom na burzi prethodnim osnivanjem zatvorenih fondova. Tako u stvari tek što je imenovan predsjednikom fonda već je upitno i koliko će se na tom mjestu zbog gašenja te institucije zadržati. No, bez obzira na to velik je posao i pripremiti modele privatizacije za još nemali portfelj fonda, a Duvnjak je cilj portfelj očistiti.
Imenovanjem predsjednika fonda zadovoljni su i zaposlenici fonda koji već dulje ne rade ništa. Privatizacija je najprije pala u vodu nakon afere Maestro, nakon koje su održane tek dvije sjednice Upravnog odbora, a zatim je i zamrznuta zbog izbora.
Odlaskom iz Ministarstva financija Vedran Duvnjak ostavlja za sobom mnogo nedovršenog posla, jer je radio na izradi nekoliko zakona, koji bi trebali biti završeni ove godine. A neke je već odradio.
Svi su zakoni usko vezani uz financijsku struku, primjerice osiguravatelje, tržište kapitala i leasing. Zanimljivo je da svaka struka koja je s njim surađivala na izradi zakona ima i različito mišljenje o njegovu karakteru.
Neki će tako reći da je bahat, samouvjeran i težak za komuniciranje. Drugi dio struke bira sredinu i kaže da je suradnja s njim bila relativno dobra, dok treći imaju jedino pohvale za suradnju s njim, smatrajući ga velikim radoholičarem i odgovornom osobom, predanom poslu, koja sluša i razumije struku. No svi su složni u jednome – da je samodopadan.
Nije tajna da ga najmanje vole osiguravatelji i da je svima laknulo kad je otišao iz Ministarstva. Neke poteze koje je ugradio u zakon dio djelatnika iz te branše smatra neopravdanima, kao što je, primjerice ograničenje zastupanja na jedno društvo, što, kažu, nije niti praksa u EU. Na takve primjedbe Duvnjak odgovara da nisu iznenađujuće, nego logične na područjima gdje nije bilo reda. Obrazlaže da su zastupnici dugo davali prednost društvima koja su davala veću proviziju i zakon je trebalo mijenjati.
- Ne vole me sigurno zato što sam krut, tvrd i nepopustljiv, a oni su u svojoj praksi naučeni da kroz lobiranje ugrade svoje interese u zakon – priznaje Duvnjak, ali potvrđuje da to ne znači kako neka opravdana razmišljanja struke nisu bila ugrađena u zakon.
Sudionici tržišta kapitala koji s njim surađuju na izradi zakona o tržištu kapitala hvale suradnju s njim.
