Poduzetnik sam koji se, uz ostalo, bavi i ribarstvom. Zato sam veoma zainteresiran za problematiku ZERP-a. Čujem glasine da zbog toga što nisu doneseni prateći akti ZERP (iako se primjenjuje na sve subjekte) ne omogućava ni kaznenu ni prekršajnu ni bilo koju drugu odgovornost za one koji ga se ne pridržavaju. Je li je to točno? Š. M., Split
Vaše je pitanje itekako aktualno i, srećom, odgovor na njega je niječan. Prije desetak dana (11. veljače) održana je redovita skupština Hrvatske pravne akademije, kojoj, inače, predsjeda jedan od najvećih hrvatskih i međunarodnih autoriteta za kazneno pravo i savjetnik ministrice pravosudja, član mnogih domaćih i međunarodnih stručnih tijela, profesor Željko Horvatić. Upravo je on, izvješćujući o Akademijinoj aktivnosti, odgovorio na to pitanje. Bit je u tome da je Republika Hrvatska ratificirala mnogo međunarodnih ugovora koji su tako (naravno, i objavom u Narodnim novinama) postali dio hrvatskog prava, sa snagom iznad drugih hrvatskih zakona. Na taj način postoji jasan pravni temelj za postupanje svih mjerodavnih vlasti, pa i sudbene, uključujući i prekršajne sudove, a da pritom nije nužno donijeti nikakav drugi akt. Pri tome nema zapreke da se ti drugi akti donesu, na tome se i radi, ali to nije uvjet da naše vlasti rade svoj posao, pa i izričtu odgovarajuće sankcije.
Bavim se poduzetništvom i, nažalost, u tom je poslovanju bilo nekih nezakonitosti zbog kojih se vodi odgovarajući kazneni postupak za djelo počinjeno početkom 2004. S obzirom na to da Ustav zabranjuje povratni učinak zakona, kako stoji stvari sa zastarom, odnosno odnose li se na mene sadašnje strože kazne za to djelo i sukladno tomu dulji rokovi zastare ili pak oni koji su vrijedili u vrijeme počinjenja djela? H. G., Varaždin
Vaše pitanje ne sadrži sve podatke koji bi omogućili posve precizan i jasan odgovor. No potpuno je jasno da hrvatski Ustav dopušta kao iznimku od općeg pravila povratni učinak zakona, i to samo njihovih dijelova iz posebno važnih razloga, što mora biti zakonom propisano. Navedena iznimka ne može se primijeniti na Kazneni zakon, to Ustav izrijekom zabranjuje. To znači da će se na vaš slučaj u odnosu na kaznu (budete li kažnjeni) moći primijeniti samo propis koji je vrijedio u vrijeme kad je djelo učinjeno. Međutim Vrhovni je sud Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-155/06-8 od 13. studenoga 2006., upravo u povodu izmjena Kaznenog zakona (i mnogo većih kazni nego prije te izmjene za niz djela) donio pravno shvaćanje prema kojemu će se na zastaru, ako nije nastupila do stupanja na snagu navedene izmjene, primijeniti novi propis, što znači da će se njezin rok produljiti. Navedeno je obrazloženo time da zastara nije privilegij za počinitelja, nego institut donesen zbog oportuniteta, pa se pitanje blažeg zakona uopće ne postavlja u odnosu na pitanje zastarjevanja.