Bit će krvi

Oskarovska se revija nastavlja, što nas dovodi do najvećeg favorita uz braću Coen, film tvorca Magnolije i Kralja poručica, kako ga se obično predstavlja. Bit će krvi stilski je golem odmak od obaju navedenih filmova, nešto sasvim drukčije. Priča o nastanku i životu naftnog magnata uistinu je maestralna izvedba, uz primjedbu o prerazvučenosti, iako i tu Anderson dobiva bodove s obzirom na to da uspijeva nešto iznimno teško, zadržati interes gledatelja cijeli film, pa i u scenama koje ne nude konkretno događanje, nego ‘sliku s tisuću riječi’.

Daniel Day-Lewis ostvario je, možda, i najbolju ulogu karijere, doista fantastično interpretiravši lik okrutnog, hladnog i bezosjećajnog čovjeka, usmjerenog jedino na stjecanje golemoga bogatstva, odnosno, možda i važnije, na pobjeđivanje bilo kakve konkurencije. Uzimajući u obzir ove godine prilično slabašnu konkurenciju u preostale četiri nominacije, u kojima Clooney, Jones, Depp i Mortensen nisu ostvarili ‘dodanu vrijednost’ u odnosu na svoj klasični glumački habitus, Lewisu se smiješi gotovo sigurni Oscar.

Film je prikupio ukupno osam nominacija, isto kao i braća Coen, tako da je logično očekivati glavnu bitku upravo na toj fronti. Određena sličnost sa serijom Deadwood postoji, i to u smislu da pozitivnih likova koji bi vam pričali srcu nema, stoviše, ostali su još i odbijeni, no razlika je u tom da Deadwood priča primarno priču o nastanku Amerike i onome što su i dan-danas njezini temelji, dakle na apstraktnoj razini, a Anderson bira izrazito personaliziran pristup i odlučuje se za jednu sudbinu.

Dakako, film može funkcionirati i na mikro- i makrorazini, odnosno može ga se uzeti i kao širu metaforu. Istaknuti bi trebalo i upravo genijalan, jedan od najefektnijih i najboljih završetaka filma, koji nećemo odati, a koji u jednoj sceni sublimira kompletni film u svoj njegovoj okrutnosti i manjku bilo kakve romantike. Realna konkurencija filmu Nema zemlje za starce.