Odlikaš MMF-a

Dramatično upozorenje grupe eksperta Međunarodnoga monetarnog fonda potkraj prošle godine u Hrvatskoj je bilo samo jednodnevna senzacija. Zbog opasnosti na koju su oni tada upozoravali sada, međutim, dižu glas i američki političari. Štoviše, postala je to jedna od tema predizborne kampanje koja se sve više zahvata. Što su to strani eksperti poručivali Hrvatskoj, a čega se sada boje Amerikanci?

Četvorica ekonomista koji rade za MMF konstatirali su da je Hrvatska među nekoliko zemalja Juгоistočne Europe koje su najviše izložene mogućim poremećajima u svjetskom financijskom sustavu. Razlog tome je prevelik udjel stranih banaka na hrvatskom tržištu. Zašto je upravo to opasno? Zato, rekli su oni, jer banke u svakoj krizi prvo čuvaju sebe i svoje poslovanje u matičnim zemljama. Za volju toga, one su spremne otpisati podružnice u inozemstvu, posebno one u malim zemljama. To, konkretno, znači da bi zbog vlastitih teškoća te banke mogle smanjiti kredite, a nekim zemljama i savsmatvoriti pipu. Hrvatsku bi to posebno pogodilo, rekli su oni, jer joj trebaju stalno novi krediti, kojima će vraćati stare i istodobno trošiti i živjeti kao dosad.

U studenome prošle godine, kad je to upozorenje objavljeno, već su počeli tektoski poremećaji u svjetskim financijama. To je, vjerojatno, navelo stručnjake MMF-a da na pitanje goreli o teoretskoj mogućnosti ili stvarnoj, neposrednoj opasnosti, daju precizan odgovor: – Vjerojatnost da se to dogodi veća je nego što je bila za zemlje Azije, uoči krize koja ih je zahvatila prije desetak godina.

Neki su hrvatski ekonomisti odmah s pravom rekli da su to isto oni već odavno govorili, a novinarima koji su od njega zatražili komentar, guverner Hrvatske narodne banke dr. Željko Rohatinski je kazao: – Kad smo mi na to upozoravali, banke su nas kritizirale, a neki su nas političari proglavšavali crnim ovcaima.

Čega su se sada prepali Amerikanci? Istog onog na što su stručnjaci MMF-a upozoravali hrvatske političare. Preplašili su se da će strani kapital preuzeti najveće i najvažnije američke banke. Veliki pad tečaja dolara nije, naime, povećao samo konkurentnost američke robe. Istovremeno su silno pojeftinila i ulaganja u američko gospodarstvo.

Samo u prošloj godini strani su investitori potrošili za kupnju američkih poduzeća, dionica ili državnih obveznica rekordnih 414 milijardi dolara. To je 90 posto više nego prethodne, 2006. godine.

A samo u prva dva ovogodišnja tjedna strani su kupci potpisali ugovore za kupnju udjela u američkim tvrtkama u vrijednosti još 22,6 milijardi. Polovica svih preuzimanja u Americi već otpada na strane ulagalice. U vremenu nastupajuće recesije to je spasonosni oduševak. U zemlju ulazi svježi novac, a strani investitori oživljavaju zamrzu proizvodnju i zapošljavaju ljudje.

Pa ipak… ‘Zbog rastućeg udjela takozvanih nezavisnih fondova, golemih bazena novca koje kontroli- raju vlade, počevši od kineske do onih na Šrđnjem istoku, zakonodavci pozivaju na pomnu provjeru, kako bi se osiguralo da strane zemlje ne steknu kontrolu nad financijskim sustavom i tehnologijama koje imaju vojnu primjenu’, piše New York Times, dodajući da su se na taj problem usredotočili i demokratski predsjednički kandidati.

To se u Americi smatra potpuno normalnom reakcijom, koja se definira kao zaštita osnovnih nacionalnih interesa. Za MMF, međutim, takvo je shvaćanje postalo prihvatljivo tek potkraj prošle godine. Sve do tada ta je organizacija zajedno sa sestrinskom Svjetskom bankom pritiskala tranzicijske zemlje da što prije privatiziraju sve svoje banke. U praksi, to je značilo da ih prodaju stranim vlasnicima. U toj MMF-ovoj školi Hrvatska je bila odlukaš. Svoju politiku MMF nije promijenio ni kad su događaji krenuli po zlu. Službeno, MMF, naime, nije rekao ništa, ali je pustio da neslužbeno govore njegovi stručnjaci. To je omogućilo i nekim našim političarima na vlasti da se prave kao da nisu ništa čuli.

Kad se svojedobno pojavila zamisao da Hrvatska treba osnovati vlastitu jaku državnu banku, kao protutežu dominantnim stranim bankama, tadašnji šef Misije MMF-a za Hrvatsku Dimitrije Demekas bio je doslovno šokiran.

• Ubit ću se ako se to dogodi… – rekao je.

To je trebalo značiti da bi u tom slučaju njegova misija završila potpunim neuspjehom. Koliko znamo, gospodin Demekas je i dalje veseo i dobrog zdravlja. I on zna da nije branio neki ekonomski model, već interese svojih poslodavaca.