Home / Komentari i stavovi / Life coach

Life coach

Jednoznačna rješenja koja prethode odluci možemo donositi isključivo sami za svoj problem, a rješenje će ovisiti o tome koliko smo toga svjesni i koliko smo spremni na promjenu. Oni koji traže savjet tek su na putu da potraže odgovor u sebi.

Redovito čitam savjete koje dajete čitateljima. Savjeti su kvalitetni, artikulirani i uvijek zanimljivi – čak i kad je riječ o situaciji ili problemu s kojim se nisam neposredno susretala. Kad ‘pogodite’ moju temu, imam novi motiv za promjenu, jer ako do tada nisam bila sigurna što točno poduzeti i kojim redoslijedom, postane mi jasnije gdje je bila prepreka. I meni se često obraćaju za mišljenje ili savjet. Ponekad savjet koji dajete čitatelju, a na koji dobijete negativan komentar na web stranici Lidera jer nije prihvaćen, izazove u meni potrebu da vas upitam – što ako vam pitanje postavi netko tko nije spreman čuti odgovor?

Davanje savjeta može biti iznimno zanimljivo i onome tko ga prima i onome tko ga daje, ali uvijek je i veliki izazov. Ne samo zato što treba dokučiti mnoge nepoznanice već i više od toga – potrebno je prepoznati u čemu je pravi problem, a isto tako prepoznati motiv koji stoji iza pitanja. Metoda kojom se bavim u neposrednim radu s klijentima ne temelji se na savjetima, već pitanjima koja klijentu postavljam, a na koja on sam nalazi odgovor.

Objavljivanje savjeta u medijima ima prednosti i nedostataka. Lijepo je znati da postoje ljudi koji u savjetima iščitavaju dobru namjeru, vrijeme i trud koje valja uložiti da bi se, koji put redova, uvidjela pozadina koja je pravi uzrok čitateljeva problema. Predvino je dobiti povratnu informaciju od osobe koja je zatražila savjet i bila ga spremna primiti u dobroj vjeri, a kad ga i prihvati pa savjet da rezultate – zadovoljstvo je neizmjerno. Naravno, loša strana dijeljenja savjeta u medijima jest da ste izloženi kritikama onih koji svoje komentare najčešće daju pod pseudonimom, pa ponekad nisu ni argumentirani.

Prije svega, uvjet za davanje savjeta jest da je savjet – zatražen. Podrazumijeva se da onaj tko traži savjet u medijima želi dobiti mišljenje, smjernice ili barem izazov svom načinu postavljanja situacije, projekcije ili razloga zbog kojih je zasta na putu promjene ili u primjeni optimalne opcije. Često ipak nije tako, ljudi koji postavljaju pitanje ponekad zapravo ne žele savjet, traže nekoga koga smatraju neovisnim i/ili autoritetom da ih čuje, podrži, da im da ‘za pravo’, da im ‘dobri’ način na koji su sagledali svoj problem. Kad se dogodi takav slučaj (iako priznajem rijetko), i ja se postavim tako da stišam svoj glas ili, pak, ušutim.

Ako je nekome potrebno samo da prihvate njegov stav kao ispravan, svako različito mišljenje za njega je oblik odbacivanja s kojim nisu spremni prihvatiti. Kad bi mi takva osoba došla kao klijent na coaching, imala bih samo dvije opcije: postavljati joj pitanja kako bih je osnažila da opcije koje su u njoj izadu na površinu ili joj predložiti rad s terapeutom. Pita li me za savjet prijatelj, o kojem već mnogo toga znam, a gdje postoji mogućnost dodatnih pitanja, uvijek razmislim traži li savjet ili se želi ‘izjadati’. Kad je u pitanju ovo drugo, samo ga saslušam i kažem mu da ga razumijem. Ne dajem savjet, jer me savjet i ne traži. Ponudim mu rame za plakanje ili uši za slušanje i srce za suosjećanje. Kod pisanja kolumne takvo što nije moguće. Osoba se javi s pitanjem, predstavi se pseudonimom i potpuno kontrolira situaciju. Uzme od toga što joj drago, a ako se pojave osjećaji neprihvaćanja, mora se sama nositi s time.

Kad dajem savjete, moram razmislit o mnogo čemu, pročitati pitanje nekoliko puta i provjeriti postoji li potent u odgovoru koja je prihvatljiva na općenitijoj razini. Pokušam se staviti u kožu te osobe, sjetiti se jesam li i sama proživjela takvo što: koji se osjećaji pritom mogu pojaviti, koji su poticaji potrebni osobi za traženje vlastitog odgovora. Najčešće u savjetu koji dajem postavim i pokoje pitanje ili barem ponudim opcije za razmišljanje. Ne dajem jednoznačne odgovore koji ikoga obvezuju. Upravo su pitanja koja postaviš osobi koja traži odgovor – važna. Ona osnažuju i daju mogućnost da se otvore do tad čvrsto zatvorena vrata. Sasvim je jasno da, u nekoliko rečenica pitanja, čovjek ne može izraziti dubinu svog problema, ali ne treba očekivati odgovor koji je jednoznačno rješenje. Jednoznačna rješenja koja prethode odluci možemo donositi isključivo sami za svoj problem – znamo dubinu problema, a rješenje će ovisiti o tome koliko smo toga svjesni i, još važnije, koliko smo spremni na promjenu. Oni koji postavljaju pitanje meni tek su na putu da potraže odgovor u sebi, moj ih ni na što ne obvezuje.