Tjedan su mi uljepšali Garda cara Lazara najavom da će 26. veljače napasti Kosovo, Tadićeva pobjeda, zagrebački vijećnici prihvaćanjem Prolaza Cvjetno i Daniel Nevidal izjavom da će gospodarstvo rasti. KOEI još nisam prodao…
Od siječnja ’98. i ulaska srpskih specijalaca potkraj utakmnice Partizan – Cibona na parket, nisam se tako smijao apsurdu. Na začuđeni pogled kolegice iz beogradskog Sporta gotovo se histerično smijući odgovorio sam: ‘Da mi je itko ikad rekao da ću se radovati srpskim specijalcima! Malo se gdje narod boji policije kao u Srbiji, dakle sigurni smo, navijači ne mogu na teren.’
A sad i korak dalje. Da mi je itko ikad rekao da će postojati nezanemariva šansa da zaradim na srpskoj paravojsci! Garda cara Lazara najavila je da će 26. veljače napasti Kosovo. Dok se mi čije hrvatske dionice još nisu dosegle targete bojimo da ćemo zakasniti na rasprodaju u Srbiji, u doba sadističkog izvijavljanja sentimenta ulagača nad razumom mediji nisu mogli objaviti bolju vijest. Potom su dolili još malo straha, politička kriza nije uračunata u cijenu dionica, a od Gazproma ulaska u Srbiju napraviše gotovo uvod u treći svjetski rat. No, dok su babaroge za hladnokrvne ulagače dobre vijesti, Tadićeva pobjeda razlog je za radost. A valjda će ta smjesa aduta dugoročne stabilnosti i trenutnačeg straha od Lazara biti dovoljna za ono što analitičari nazivaju oprezom ulagača, pa da Zagrebačka burza ipak bukne prije Beogradske berze. Plus, Srbija dijeli puste dionice građanima, za očekivati je da će ih neuki narod prodavati vrlo povoljno. Po kupce.
Zapravo mi je malo žao što se nisam na vrijeme sjedio pouke iz djetinjstva. U Tenju, selu koji kilometar do Osijeka, najpopularnije su bile krčme Kod Milića i tik do igrališta Tenjskoga amaterskog nogometnog kluba, TANK-a. Odrasli su kartali belu, a mi djeca smo tu i tamo mlatili po fliperu. Nije postojao naivac koji bi ničim izazvan htio kartati, a čije pare maheri ne bi ljubazno uzeli. Mantrajući ‘na rok od dvadeset godina to i to se ignorira’ previdio sam da je s Inom na burzu došlo 20.000 naivaca poput mene, a od 350.000 kupaca T-HT-a u igri kojoj nisu dorasli ostalo je bar još 20.000 prinova. Kako sam uspio previdjeti da se burza, stvar ljudske prirode, ni po čemu ne razlikuje od krčme Kod Milića i TANK-ove birtije? U Srbiji ne mislim ponoviti pogrešku. Prevlada li strah, namjeravam strpljivo čekati pravi trenutak za kupnju druge srpske dionice.
