Nakon afere s imenovanjem javnih bilježnika

Odgovorni za aferu s izborom novih bilježnika bježe iz Ministarstva pravosuđa i sav teret odgovornosti nastoje sada prevaliti isključivo na ministricu Anu Lovrin. Jednako postupaju i ostali odgovorni za probleme u pravosuđu, zbog kojih su praktično blokirani pregovori o prijemu Hrvatske u EU.

Poznavatelji odnosa u Ministarstvu pravosuđa, međutim, tvrde da dužnosnici koji sada ubrzano napuštaju Ministarstvo pravosuđa ne odlaze zbog toga što uz ministricu Lovrin nisu mogli ostvariti reformu pravosuđa i provesti antikorupcijski program, nego zbog toga što su postali svjesni da zbog međunarodnog pritiska više neće moći raditi kao dosad. A ministrica Lovrin odgovorna je samo u mjeri u kojoj je pristala potpisivati ono što dosad drugi (ni) su odlučivali ili radili.

Postupak imenovanja novih javnih bilježnika u Ministarstvu pravosuđa vodila je Barica Novosel, pomoćnica ministrice iz Uprave za organizacijsko kadrovske poslove Ministarstva pravosuđa. Barica Novosel u međuvremenu je razriješena dužnosti pomoćnice ministrice i vraća se na svoj prijašnji posao zamjenice županijske državne odvjetnice u Zagrebu.

U svom odgovoru na naš upit u vezi sa skandaloznim imenovanjem novih javnih bilježnika Barica Novosel (a ne Ana Lovrin) napisala je: ‘Imenovanje javnih bilježnika je, sukladno čl. 14. Zakona o javnom bilježništvu, u isključivoj nadležnosti ministra pravosuđa’. Diskrecijska ocjena, međutim, ne znači arbitrarnu slobodu onoga tko odlučuje.

Barica Novosel odbila je naš zahtjev za uvid u dokumentaciju spornog natječaja za imenovanje novih javnih bilježnika uz ‘obrazloženje’ da pravo uvida imaju samo sudionici natječaja koji imaju pravni interes (kako bi mogli protiv odbijajućeg rješenja eventualno pokrenuti upravni spor).

Netočno, jer je javno bilježništvo javna funkcija i ne može zbog toga biti isključivo na razini osobnih prava. Čak je i Ustavom određeno da sve javne funkcije moraju biti jednako dostupne svima, a to nije moguće bez javnosti natječaja. To znači da se osim osobnoga ‘pravnog interesa’ obvezno moraju uvažiti i interesi javnosti.

Ljiljana Vodopija Čengić, koja je bila pomoćnica ministrice pravosuđa za međunarodnu pravnu pomoć, suradnju i ljudska prava, pokušava pobijedi u javno bilježništvo od odgovornosti za propuste Ministarstva pravosuđa u tom sektoru zbog kojih nam dolaze ozbiljne kritike iz EU.

Znakovito je, međutim, da je Ljiljanu Vodopiju Čengić predložila i Hrvatska javnobilježnička komora, u kojoj se ‘zaklinju’ da su svoj dio posla u spornom natječaju imenovanja novih javnih bilježnika odradili profesionalno i do kraja korektno. A Ljiljana Vodopija Čengić položila je javnobilježnički ispit u vrijeme kad je sporni natječaj već bio objavljen.

Odgovornost za skandalozni natječaj imenovanja novih javnih bilježnika Ivan Maleković, predsjednik Hrvatske javnobilježničke komore, nastoji izbjeći i također prevaliti na ministricu Lovrin jednako kao i na njezine pomoćnice Novosel i Vodopija Čengić. Javnobilježnička komora morala je, prema Zakonu, dati mišljenje o svim kandidatima, a ne samo za njih 66 (tako bi ispalo kako je zadatak Komore da predlaže kandidate za izbor, a da ministrica samo potvrđuje prijedlog Komore).

Maleković je, nadalje, u razgovorima s kandidatima tvrdio kako je stajalište Komore da se pozitivna mišljenja daju samo za osobe koje dolaze iz redova javnobilježničkih prisjednika. Da su se dosljedno držali tog stajališta, moglo bi se reći da su u Komori profesionalno odradili svoj dio posla, iako se postavlja pitanje ispravnosti i tog stajališta, jer javnobilježnička služba nije najsjedna.

Osim što je sporno stavljanje Ljiljane Vodopija Čengić na listu prijedloga Komore, dvojbeno je i predlaganje Tomislava Matijevića, bivšeg službenika Ureda za nacionalnu sigurnost i tajnika u Šaboru, Mirjane Trkman Pajić, odvjetnice i suprige Laze Pajića, zamjenika glavnog državnog odvjetnika Mladen Bajića te Radojke Galić, zamjenice općinske državne odvjetnice. Tomislav Matijević, osim što je bio sudac vijećnik (očito na početku karijere) posljednjih 20-ak godina svoje karijere s pravosudem nema veze, a Ljiljana Vodopija Čengić nikad nije radila u pravosuđu.

Rad u Ministarstvu pravosuđa i drugim ministarstvima, naime, nije rad u pravosuđu, već u javnoj upravi. Ako je u pitanju rad na pravnim poslovima koji se u javnom bilježništvu obavljaju, barem dvoje spomenutih ne ispunjavaju taj kriterij, a ako je u pitanju duljina radnog staža opet barem dvoje ne ispunjavaju ni taj kriterij.

Među kandidatima koji nisu imenovani priča se da su pravo na svoje kandidate imali ministri bliski Sanaderu i on sâm, a s tim mjestima se ‘trgovalo’ i kod sastavljanja Vlade (zato i nije o natječaju odlučeno dok nisu bili sigurni za koaliciju), tako da su navodno koaličijski partneri imali pravo na dva bilježnička mjesta.

Osim akterki afere s imenovanjem novih javnih bilježnika (Novoselove i Vodopija Čengićev), Ministarstvo pravosuđa napustilo je ili treba napustiti još troje vodećih dužnosnika. To su Snježana Bagić, donedavno državna tajnica, Velimir Čolović, šef Uprave za kazneno pravo, a ovih dana očekuje se da će svoj odlazak objaviti i Boris Koketi, šef Uprave za građansko pravo.

Koketi se vraća na dužnost zamjenika glavnoga državnog odvjetnika, a odgovornost za dosad nerealizirano u ubrzavanju građanskih postupaka, denacionalizaciji, sređivanju zemljišnih knjiga i odobravanju kupnje nekretnina strancima ostavlja ministrici Lovrin.

Možda se jedino za Velimira Čolovića može reći da odlazi nakon što se neuspješno okušao, jer je relativno kratko radio u Ministarstvu pravosuđa nakon odlaska svog prethodnika Dubravka Palijaša, pa je teško razlučiti kolika je odgovornost Čolovića, a kolika Palijaša za nerealiziranu reformu kaznenog prava.

Svi stručnjaci uglavnom su suglasni da je za mandata ministrice Lovrin Ministarstvo pravosuđa zapravo vodila Snježana Bagić, koja je u tom Ministarstvu radila za mandata čak troje ministara. Snježana Bagić otišla je u Ustavni sud, a u Ministarstvu pravosuđa vodila je tim za pregovore o pravosuđu s EU. A upravo pregovori o pravosuđu su odgođeni kako bi se nakratko izbjegao njihov debakl. Zbog toga se nipošto za debakl pregovora o pravosuđu ne može svaljati odgovornost samo na Anu Lovrin.

Nakon ‘kolektivnog’ odlaska iz Ministarstva pravosuđa Bagićev, Čolovića, Novoselove, Vodopije Čengićev i Koketi, jedino Ana Lovrin, poput kapetana tonućeg Titanica, dosljedno ostaje do kraja. Možda je Ana Lovrin ostala i zbog toga što ne može otići, jer ona treba biti kriva za sve promašaje u tom ministarstvu. Ministrica Lovrin je, kao što se to nekad govorilo, pravi vojnik partije. Bespogovorno sluša svoje nadređene i potpisuje ono što su drugi odlučili. Zasad je premijer brani od svih kritika.

Ministrica Lovrin sigurno nije osoba koja sama može voditi Ministarstvo pravosuđa u ovakvoj situaciji, jer se i sama ne osjeća sigurnom u većini pitanja. Sve što bi sada trebalo napraviti naprosto nadilazi njezina znanja i kapacitete. Dosad je za gotovo sve morala nekoga pitati i, u pravilu, nije samostalno odlučivala, što su sugovornici komentirali na način da ne može samostalno komunicirati. Procjenjuje se da premijer nije htio smijeniti ministricu Lovrin u trenutku slavljenja izborne pobjede, već je to odgodio za uskoro nastupajući krizu u pregovorima s EU zbog lošeg stanja u pravosuđu.