Preseljenje na novu lokaciju i modernizacija proizvodnje novcem dobivenim od prodaje lokacije u središtu Zagreba udvostručit će vrijednost Gredelja na 1,5 milijardi kuna. A otad će vrijednost te tvrtke u vlasništvu HŽ-a ovisiti isključivo o broju velikih globalnih igrača koji bi ga eventualno željeli preuzeti.
Preseljenje, restrukturiranje, privatizacija. Ta tri koraka za Tvornicu željezničkih vagona Gredelj znače, iako jamstva nikad nema, prilično svjetlu budućnost. Prvi je korak riješen, iako preseljenje tek treba fizički izvesti, ali zemljište od 13,5 hektara u središtu Zagreba prodano je Gradu Zagrebu za oko 640 milijuna kuna i novac će se u cijelosti, kaže predsjednik Uprave Gredelja Antun Fabek, uložiti u preseljenje u Vukomerec i modernizaciju.
Polovina iznosa predviđena je za troškove gradnje novih i modernizacije postojećih objekata na tamošnjemu Gredeljevu zemljištu, a drugih 320 milijuna kuna za nabavu najsvremenijih strojeva i opreme. Upravo su zastarjelost tehnologije i proizvodni pogoni koji datiraju iz pretprošlog stoljeća dosad bili najslabija točka i najveća kočnica Gredeljeva razvoja. Stoga preseljenje znači opstanak u punom smislu riječi. Restrukturiranje podrazumijeva ponajprije kadrovske promjene, a posljednji korak, koji bi trebao jamčiti dugoročnu konkurentnost, izlazak je iz državnog vlasništva.
Gredelj je najveće i jedno od rijetkih profitabilnih poduzeća u sastavu Hrvatskih željeznica čiji bi prihod ove godine mogao biti veći od onog koji ostvaruje njegov vlasnik HŽ Putnički prijevoz d.o.o., jedna od četiri jedinice HŽ-a. Privatizacija je, može se čuti, neminovna, ali pitanje je na koji će se način provesti. Prema svakom scenariju HŽ bi trebao zadržati 25 posto plus jednu dionicu jer mu zadržavanje kontrolnog paketa jamči sigurno održavanje vlastitih vagona. Kad je riječ o tajmingu, vodstvo Gredelja priželjkuje da se privatizacija dogodi nakon preseljenja i restrukturiranja, što znači 2010. godine, jer bi se na taj način prodavala znatno jača tvrtka, a i teško je paralelno voditi dva tako važna procesa.
Sadašnja se vrijednost Gredelja procjenjuje na oko 750 milijuna kuna što će se, nakon planiranog ulaganja, gotovo udvostručiti. To znači da će Gredelj biti meta samo najjačim globalnim igračima. Konkretan interes zasad nije iskazan, ali u red potencijalnih preuzimača mogu ući kompanije poput Siemensa, Bombardiera, Alstoma itd.
U posljednjih 15 godina Gredelj je investirao tek toliko koliko je bilo nužno za funkcioniranje poduzeća. Na staroj lokaciji u središtu grada nije ni bilo velikog smisla ulagati u modernizaciju objekata i opreme, pa su se iznimke činile samo prema potrebi, primjerice za projekt Crotrama. Preseljenje će se odvijati postupno, a posljednji će lokaciju u središtu grada napustiti upravo pogon u kojem se proizvode tramvaji. Proizvodnja tramvaja, koje Gredelj od 2005. proizvodi u konzorciju s Končarom, pokazala se kao ključni trenutak u poslovanju koji je najviše utjecao na podizanje profitabilnosti. Primjerice, godišnja isporuka 36 tramvaja povećala je prihod 25 posto. Iako je na početku (a i poslije) bilo dosta trzavica na relaciji Gredelj-Končar, obim je kompanijama to bio generator ozbiljnog rasta. Drugi ugovor o isporuci 70 niskopodnih tramvaja za ZET završava u studenome ove godine, a postoji mogućnost i da se krene u realizaciju trećeg ugovora. Osnovna djelatnost Gredelja je proizvodnja i održavanje željezničkih vagona, što će se nastaviti i na novoj lokaciji. Prema Fabekovim riječima strateško je opredjeljenje fokus na temeljni biznis i osvajanje pozicije najjačeg igrača na tržištu Jugoistočne Europe i neće se ulaziti u nove djelatnosti.
Gredelj je prošle godine ostvario prihod od 545 milijuna kuna uz dobit čiji iznos Fabek nije htio otkriti zbog politike vlasnika. Od 2005. godine, kad je bilanca očišćena od svih ‘sivih zona’ unatrag 15 godina zbog čega je zabilježen znatan gubitak, tvrtka posluje pozitivno. Očekuje se da bi rast prihoda i dobiti u 2007. u odnosu na godinu prije trebao biti oko 13 posto, a na temelju poznatih poslova u ovoj se godini očekuje rast od 20 posto. Vrijednost imovine procjenjuje se na nešto manje od milijardu kuna, a obveze iznose, kaže Fabek, 30-ak milijuna kuna kratkoročnih kredita, dok dugoročnih uopće nema.