U potjeri za Zlatom pustinjskih kraljeva pobijedio je tim, a ne vođa

Nakon četiri sata igre u kojoj su sudjelovali menadžeri, novinari, činovnici… pokazalo se da je grupa s nametljivim vođom od početka osuđena na poraz, a pobijedio je tim koji je pomno planirao, nije imao vođu, nego prvog među jednakima, i svi su bili ravnopravni.

Iako su danas najpopularnije poslovne simulacije kompjutorske igrice poput raznih nastavaka Tycoon, SimCityja, Capitalisma, Imperialisma i sličnih ili simulacije koje programiraju okoliš, uglavnom opet na kompjutoru, s ciljem oponašanja stvarnosti ili nekog njezina dijela, nisu sasvim iz igre ispal, iako su najmanje rasprostranjene, simulacije društvenih stolnih igara, koje kroz priču vode rješavanju određenih problema. Jednu takvu igru razvila je prije 15-ak godina kanadska tvrtka Eagle’s Flight pod nazivom Zlato pustinjskih kraljeva s namjerom simuliranja timskog rada u rješavanju specifičnog problema. Cilj je kroz igru upozoriti na pogreške koje se događaju u pravom svijetu, ali i na prednosti svakog pojedinog člana tima te način na koji određeni tim ljudi funkcionira. Jednostavnije – u kontroliranoj okolini ljudi uče na svojim pogreškama. Ili ne uče.

U Hrvatsku je tu simulaciju donijela podružnica slovenske tvrtke Lisac&Lisac i prije nekoliko je tjedana u hotelu Antunović predstavila hrvatskoj poslovnoj zajednici. Igra je osmišljena tako da u konačnici, osim niza manjih komponenti, mjerenjem i stavljanjem u odnos produktivnosti i efikasnosti pokaže igračima što rade dobro, što loše, kako funkcioniraju kao tim, a pomaže odrediti afinitete pojedinca, uloge, karakteristike grupe, simulira proces donošenja odluka, stvaranja strategije, dogovaranja cilja i iskorištavanja dostupnih informacija.

Koncept je jednostavan a velika mu je prednost da nakon početnog objašnjenja pravila sami igrači preuzimaju i potpuno vladaju daljnjim tijekom igre i njenim rezultatom. Tridesetak sudionika, podijeljenih u skupine od nekoliko ljudi, petoro primjerice, svaki za svojim stolom pred sobom ima kartu pustinje. Karta je, poput one u Čovječe, ne ljuti se, podijeljena na polja. Tim počinje u Bazi i kreće se prema Planini na drugom kraju karte, u kojoj se nalazi gomila zlata koje treba iskopati i donijeti natrag u Bazu. Cijeli pothvat smije trajati najviše 25 dana, koji se računaju kao tri minute za svaki dan i mogućnost prelaska jednog polja u jednom danu.

Naravno, mnogo dodatnih pravila igru čini simulacijom. Naime, na karti se nalaze sela u kojima je uz određenu naknadu može trgovati sa seljacima i oaze u kojima se nalazi prijekopotrebna voda. Na polovini puta između Planine i Baze nalazi se Grobnica kraljeva, mjesto koje je neizračunljiv, odnosno nepredvidljiv faktor u planiranju. Za svaki dan Banka šalje vremensku prognozu o kojoj uvelike ovisi i brzina napredovanja koja utječe i na potrošnju hrane i vode. Tako je moguće doživjeti pješčanu oluju koja timu koji je u njoj zapeo onemogućuje da napreduje određeno vrijeme, a uz to potroši više hrane i vode nego što je planirao.

Kretanje nije obvezno, dapače, zabilježen je slučaj u povijesti izvođenja te simulacije da određena momčad nije svih 25 dana uspjela izaći iz Baze. Toliko je, naime, bila nesložna i nesprema na kompromis. U nastavku će biti objašnjeno da je ključni činitelj postojanje starca, odnosno mogućnosti da za cijenu stajanja na mjestu jedan dan dobijete informaciju iz Banke koja može i ne mora biti točna i koja može, ali i ne mora, biti od pomoći u planiranju. Uvjetno rečeno, pobjednik je momčad s najviše zlata na kraju priče, no da bi stvari bile zanimljivije, otkupna cijena zlata bit će veća za prve donositelje od one koju će dobiti oni kasnije. Što kasnije stignete, to manje vrijedi vaše zlato. Vrijeme je, dakle, također faktor.

Ako pak ne organizira dobro svoje zalihe i ne predvidi okolnosti dovoljno precizno, tim može i poginuti u pustinji i ne vratiti se u Bazu.

Premijerna je simulacija u Hrvatskoj okupila ljude različitih profila, od novinara, menadžera, vlasnika manjih tvrtki do činovnika. Pažljivo pomiješani i podijeljeni u boje, naši hrabri junaci krenuli su se okušati u pronalaženju i donošenju zlata. Da bi svi znali gdje se tko nalazi i kako protivnici napreduju, postoji i središnja, zajednička karta na kojoj se može pratiti sve što se događa iz dana u dan. Igra traje otprijeđe četiri sata. Osim namjeravane i očite poslovne upotrebljivosti, onima koji joj ne pri stupaju primarno iz poslovnih pobuda ta igra nudi i nešto drugo – vrlo precizan i zanimljiv pogled na presjek ljudskih osobina i načina funkcioniranja skupine primorane na suradnju.

Tipologija ličnosti kojoj se moglo svjedočiti u toj simulaciji bila je gotovo zaprepašćujuća. Kao u filmu Dvanaest gnjevnih ljudi lako ćete uočiti stereotipe ponašanja i grupni mentalitet. Grupa s nametljivim i glasnim vodom, koji od početka promašuje bit igre uporno forsirajući brzinu i brzopletost, relativno je predvidljivo bila među najgorima, a pokazalo se kao općim pravilom da grupe s istaknutijim vodama nisu mogle pobijediti, a s druge strane i one koje spadaju u drugu krajnost također nisu uspjele biti dovoljno efikasne i brze u donošenju odluka i poduzimanju akcija. Pobjednička grupa došla je među posljednjima, iskoristila je većinu dostupnih informacija, starca kojeg je, opet predvidljivo, većina grupa zanemarila, vrlo je pažljivo isplanirala i postavila svoje ciljeve, ne pretjerujući ni s čekanjem u Bazi niti žureći se do cilja. Nije imala samonametnutog vodu, nego prvoga među jednakima, osobu izabranu da djeluje kao svojevrsni voda, a svi su članovi bili ravnopravni i približno su jednako pridonijeli uspjehu.

Nije bilo intelektualno ili karakterno superiornije osobe drugima i tim je funkcionirao upravo tako – kao tim. Zaključak pritom nije da tim jednakih uvijek bolje funkcionira od tima s istaknutim vodom, nego da stvaranje okruženja u kojemu se slobodno izražava svaki član tima, bez pritiska agresivnih osobnosti, često daje najbolji rezultat. Bilo je, očekivano, i klasičnih izvlačenja, pomalo u stilu raznih hrvatskih reprezentacija i momčadi usmjerenih na ‘nepoštenu sudjelovanje’, zavaravanje, ali i nepoznavanje pravila i uvjeta jasno iznesenih na početku. Individualni genij zapravo nije ni moguć u takvu tipu izrazito timske igre, a to joj, uostalom, i nije cilj.