Mali, obiteljski hoteli zasigurno su se potvrdili na turističkom tržištu, a u sljedećem razdoblju mogli bi imati još važniju ulogu, pogotovo ostvari li se najava o gradnji čak 500 novih takvih hotela.
U Hrvatskoj za sada posluje dvjestotinjak malih, obiteljskih hotela, poznatih i pod nazivom butik-hoteli, odnosno vile i penzioni. Takvi se hoteli često nalaze u mjestima nedovoljno zanimljivima velikim hotelskim grupacijama u kojima kvalitetnu hotelsku ponudu katkad osmišljavaju jedino mali poduzetnici. U većim središtima, pak, mali hoteli u pravilu dopunjavaju ukupnu hotelsku ponudu dajući joj poseban ‘štit’ autohtonosti i ekskluzivne te personalizirane usluge. Mali obiteljski hotelijeri i poduzetnici sudjeluju za sada sa samo 10 posto u smještajnim kapacitetima hrvatske hotelske ponude, ali namjeravaju, što pokazuju djelovanjem u čudni obiteljskih i malih hotela, taj udjel povišiti na 50 posto ukupnih kapaciteta. Inače, ta udruga okuplja nešto više od 170 članova, od kojih su 120 hoteli, a ostalo su gospodarstva koja se bave visokokvalitetnim agroturizmom. Članovi Udruge zajedno zapošljavaju otprilike 2.200 djelatnika i prihoduju, prema vlastitim procjenama, 500-tinjak milijuna eura. Sudeći po iskustvima i odjecima u javnosti, dio je tih poduzetnika u nekoliko proteklih godina postigao zavidne poslovne uspjehe i stekao ime na hotelijerskoj i ukupnoj turističkoj sceni.
Tako je osječki hotel Waldinger, obiteljski pothvat dugogodišnjeg ugostitelja Berislava Mlinarevića, kao najbolji mali hotel na svijetu nedavno nagradila međunarodna turistička organizacija Trade Leaders Club. Mlinarević je hotel sa 16 soba u središtu Osijeka otvorio 2004. uloživši četiri milijuna eura. Kaže da se trudi goste privući svojevrsnim starogradskim šarmom, inventarom (koji ima mnoge elemente koje zahtijevaju hoteli visoke kategorije, dakle s pet zvjezdica) i ljubaznim i educiranim osobljem. Tako je među njegovim zaposlenicima i sommelier školovan u SAD-u, a da bi se moglo udovoljiti zahtjevima gostiju koji preferiraju makrobiotičku prehranu, kuhar je upravo na makrobiotičkom tečaju.
Uspjevaju samo dugoročni projekti. Slično razmišlja i Tulio Fernetich, vlasnik hotela San Rocco u Brtonigli u Istri. I njegov poduzetnički pothvat djelo je zajedničkog rada cijele obitelji, bez čega prema njegovim tvrdnjama nema uspjeha u poslovanju. San Rocco ima 12 soba, restoran i vinski bar, a od ove godine i wellness centar. Kvalitetu i veliki trud obitelji Fernetich prepoznali su i stručnjaci, pa im je tako u organizaciji Hrvatske radio-televizije, Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske udruge hotelijera i restoratera dodijeljena nagrada Turistički cvijet – kvaliteta za Hrvatsku 2007. za najbolji hotel u kategoriji malih hotela. Otvoren je prije tri godine, djelomice vlastitim novcem, a djelomice i novcem posebne kreditne linije Ministarstva turizma Poticaj za uspjeh. Ukupna je investicija stajala otprilike tri milijuna eura.
- To je najučinkovitija kreditna linija za nas male hotelijere. Moram pohvaliti i djelatnike Ministarstva koji su nam svojim savjetima pomogli da realiziramo kredit. Kad je riječ o odluči da se bavimo hotelijerstvom, postojalo je i mnogo drugih poslova uz pomoć kojih smo uloženi novac mogli vratiti mnogo brže. No ja, ipak, mislim da treba gledati dugoročno i imati jasan cilj u kojem se smjeru se želi ići – kaže Tulio Fernetich.
Dodaje i da su gosti koji prvi put dođu u hotel ugodno iznenadeni jer dobiju nešto čega ima gdje, osim u Toskani, a cijene su znatno niže od onih u Italiji. Kad je riječ o obogaćenju ponude u posezoni, Fernetich misli da bi se, osim malih hotela od kojih se već mnogi dokazali u izvansezonom poslovanju, i velike hotelske grupacije koje posluju u Istri i drugdje u Hrvatskoj trebale opredijeliti za to da ponudom više nastoje privući goste i u zimskim mjesecima.
