Odvažna predstava za odvažne gledatelje

Izuzev nekoliko opetovanih neproblemskih temeljnih radnji, predstava ne nudi uistinu ništa nudeći pritom sve. Koautorska inicijativa OOUR-a na ovogodišnjoj Platformi mladih koreografa premijerno je izvela predstavu Salon, koja je dijelom nastala i kao rezultat rezidencijalnog programa Tanzplan Potsdam, a sada se nastanila u Teatru ITD, svojem koproducentu.

OOUR-ove najaktivnije članice Selma Banich i Sandra Banić koreografske su i plesačice te neobične predstave koju autorski još potpisuju dramaturg Oliver Frlić i glazbeni suradnik Adam Semijalac. Predstava je neobična ne toliko po svom konceptu ili pak oprečnim reakcijama koje izaziva kod gledatelja, nego možda prije po svojoj izvedbenoj odvažnosti s jedne strane i višku mišljenja koji proizvodi o sebi s druge, a da pritom ulaže minimum sredstava.

Neobična je i po tome što gledatelju izuzev nekoliko opetovanih neproblemskih temeljnih radnji ne nudi uistinu ništa nudeći mu, ipak, pritom sve, ali kroz drukčiji kanal, onaj mišljenja, i to u realnom vremenu protoka predstave. Dva glavna koncepta kojih će svaki gledatelj oporim iskustvom vlastita svjedočanstva postati svjestan jest trajanje, odnosno vrijeme općenito i dosada (tim znanjem prouzročena).

Banalno bi bilo pretpostaviti da je Salon predstava o dosadi, ona je pritom stvorena i očito tematizirana, ali ne jedino i nipošto primarno. Upravo minimalna sredstva izvedbenog materijala koja se vode načelom tzv. obrnute ekonomije istodobno su i minimalistički postavljeni i izrazito pomno (i točno) promišljena; pretenciozno je i pretjerano to možda uspoređivati s Maljevićevim Crnim kvadratom na bijeloj podlozi, ali savsm je sigurno riječ o takvom tipu mišljenja.

Salon, dakle, kao prije svega odvažna predstava, zahtijeva isto takvog gledatelja – onog koji će kao svoj minimum ulaganja prihvatiti da su značenjem bogate radnje na sceni ravnopravne onima značenjski jednostavnima ili čak značenja lišenima. Koliko se može biti svjestan uvjetovanih okolnosti gledanja predstave, moći će odgovoriti svaki Salonov gledatelj.

Završimo stoga ilustrativnim i citatom Andréa Gorza iz popratnog teksta predstave: ‘Veza između više i bolje je prekinuta. Naše potrebe za mnogobrojnim proizvodima i uslugama već su i više nego primjereno zadovoljene, a mnoge naše dosad nezadovoljene potrebe to će postati, ne tako što ćemo proizvoditi više, nego tako što ćemo proizvoditi drugačije, proizvoditi druge stvari, ili čak tako što ćemo proizvoditi manje. To je, prije svega, istina kad je riječ o našim potrebama za prostorom, tišinom, ljepotom i vremenom. To je početak. I, naravno, uvijek će postojati više.