Iako muza Klio, koja prema grčkoj mitologiji vlada stvarima prošlosti, pripada lijepom spolu, povijest su najčešće pisali muškarci, i to samo-uvjereni muškarci sigurni u svoju nadmoć i često okorjeli ženomrsć. A baš su oni često zlostavljali vladarice, namjesnice ili kraljice. Ako su vladale odlučno, govorili su da su nesmiljene i okrutne. Ako su svoje protivnike zavodile, dražima ih navodile na popuštanje, proglašavali su ih nemoralnim čudovištima, poznatim ženama…
Vrline koje mnogi kroničari priznaju muškim vladarima – fizičku hrabrost, odvajnost, neumoljivost, erotsku snagu, kod ženskih proglašavaju sramotnim i raspojasanim, neprimjerenim pravom ‘ženstvenosti’. Samo zato što su se već prije trideset stoljeća usudile počiniti iste nepodopštine kao i njihovi očevi ili muževi; što su se usudile vlastitu sudbinu uzeti u svoje ruke u doba kad je svijet u kojem su živjele gurao ženu u sjenu mužjaka-zaštitnika.
Unatoč svemu, žene su stvarale prošlost. Stoljećima su prihvaćale rukavicu koju im baca muškarac, nametale se i, iznimno snažne, davale pečat svome dobu. Znale su se narugati kreposti, blagosti i pokornosti, čemu su ih jedino učili. Neke su za svoje vladavine, dok su vodile kraljevstva, s užitkom prkosile čudoredu i pokazivale nesmiljenu bešćutnost.
Autor Philippe Delorme, stručnjak za kraljevske obitelji i dinastije, u galopu juri kroz čudesnu sagu o ljubavnoj povijesti, boje obešćašćenja i krvi. A o svemu tome sjajem svoje ubojitosti svjedoče Kleopatra, Mesalina, Teodora, Fredegunda, Katarina II, Lukrecija Borgia, Izabela II, Kristina Švedska i ostale.
