Javni komisionari traže monopol na prodaju oduzetih stvari

Većina vjerovnika ne nalazi isplativim uključivanje javnih komisionara u postupke ovršne prodaje zaplijenjenih stvari. Veliki ovrhovoditelji i dalje izvršavaju ovršne prijedloge izvan suda uz pomoć javnih bilježnika.

Marija Božić, odvjetnica i vlasnica zagrebačke tvrtke Annapurne d.o.o., kaže da joj je glavni motiv stjecanja licencije javnog komisionara bilo postavljanje web portala na kojemu bi se na prodaju nudile stvari (pokretnine) zaplijenjene u ovršnim postupcima (prisilnim naplatama prodajom imovine dužnika).

Zamišljeno je bilo da se na tom portalu oglašava prodaja zaplijenjenih stvari uz osiguravanje anonimnosti ovršenika (dužnika) i kupaca, kao što je i propisano Ovršnim zakonom. Annapurna d.o.o. trebala je svoj portal ponuditi i svim ostalim javnim komisionarima za oglašavanje prodaje zaplijenjenih stvari. Od svih tih zamisli, međutim, moralo se odustati zbog slabog prometa koji su u proteklim godinama ostvarili javni komisionari.

Neven Polić, pomoćnik direktora Odjela za organizaciju poslova javnih komisionara u Hrvatskoj gospodarskoj komori, kaže da je prema prvim izvješćima (12 od 18 javnih komisionara) u prvih šest mjeseci njihova rada bilo samo nekoliko zahtjeva i prijedloga ovrhovoditelja, ali su se potraživanja u međuvremenu namirila ili je neuspješno provedena ovrha, tako da su javni komisionari u tom razdoblju ostali kratkih rukava. Sljedeća izvješća javnih komisionara trebala bi biti dostavljena potkraj siječnja ili početkom veljače, pa je prerano govoriti o rezultatima rada u drugoj polovini prošle godine.

Za sada je promet od prodaje zaplijenjenih stvari koji su javni komisionari ostvarili u proteklim godinama rada znatno ispod očekivanog.

Slabiji promet javnih komisionara, međutim, ne znači da je i prodaja zaplijenjenih stvari bila ispod očekivanja. Osobito je to vidljivo po prodaji zaplijenjenih motornih vozila, kojima su vjerovnici zadovoljni. Od ukupno prodanih motornih vozila svako peto vjerovnici oduzimaju radi (prisilne) naplate dospjelih neplaćenih potraživanja (najčešće neplaćenih leasing rata).

Oduzeto motorno vozilo, naime, predaje se ovrhovoditelju (vjerovniku) na čuvanje. Nakon tri mjeseca prodaju oduzetog vozila ovrhovoditelj mora povjeriti trećoj osobi ili javnom komisionaru radi prodaje usmenom javnom dražbom ili neposrednom pogodbom. Većina vjerovnika prodaju oduzetih motornih vozila očito povjerava ‘svojim’ prijašnjim prodavačima (kao trećim osobama) zaobilazeći tako novopečene javne komisionare.

Unatoč slabom prometu javnih koncesionara ima najava i boljih vremena. Centar za prodaju, koji se registrira za prodaju zaplijenjenih stvari u 13 hrvatskih županija, do sada je prema riječima Tomyja Lennarta Pukšeca, suvlasnika Centra za prodaju, 20-ak puta izlazio na teren, ali ni u jednom slučaju zaplijenjene stvari nije dopremio do svojih skladišta jer je ovršitelj dug na kraju platio. Pukšecovo dosadašnje iskustvo pokazalo je da polovina dužnika odluči platiti dug tek kad se donese rješenje o ovrsi i zakaže ročište na kojem se pojavljuje ovršitelj i javni komisionar.

Budući da su protekle godine samo nekoliko puta izazivali na teren, većinu vremena Pukšec je obilazio i kontaktirao s 50 velikih kompanija i s nekim, koje nije htio otkriti, sklopio otvorene ugovore, što znači da će Centar za prodaju preuzimati robu iz svih budućih ovrsi kompanija s kojima ima takvo partnerstvo.

• U pripremi je 65 ovrsi. Ovršni su prijedlozi doneseni i sada trebamo sa sudskim izvršiteljima procijeniti kad možemo izazivati na teren – ističe Pukšec.

I dok je Centar za prodaju osnovan posebno za svrhu javnog komisionara, za što je unajmljeno nekoliko skladišta diljem Hrvatske i kombi za prijevoz robe, AutoZubak se u posao javnog komisionara upustio da bi s već postojećim infrastrukturom proširio svoju ponudu.

Iako se na početku činilo da neće biti problema s tvrtkama potencijalnim ovrsivoditeljima sklopliti ugovore o ovrsi vlastitih automobila, u konačnici su rezultat bila dva izlaska na teren, kad vozila ovrsenika nisu bila na navedenoj adresi.

• U posao javnih komisionih prodavaonica ušli smo zato što smo uočili velik potencijal za koji, naravno, nismo očekivali da će se ostvariti odmah u prvoj godini rada. Kad se uzme u obzir da se u Hrvatskoj svaki peti prodani automobil zaplijeni, jasan je potencijal i mogućnosti koje ima posao javnog komisionara. Naravno, to su prepoznale i tvrtke za naplatu potraživanja koje našim potencijalnim klijentima omogućuju naplatu potraživanja bez dugotrajnih i često mučnih sudskih procesa. Takav prostor koji se pojavio između tvrtki i dužnika prije pokušaja podmirenja dugova sudskim putem glavni je razlog zašto smo prošle godine imali slabiji promet – naglasio je Marin Zoričić, rukovoditelj Sektora rabljenih vozila AutoZubaka.

U uređu Uprave za korporativne komunikacije Privredne banke Zagreb rekli su nam sljedeće:

• Prema sadašnjim procjenama troškova ovrsnog postupka, u koje bi ulazili i troškovi javnog komisionara, kao i dosadašnjim iskustvima u postupcima u kojima su predmet zaplijene bile uglavnom neutržive pokretnine, za sada ne nalazimo isplativim uključivanje javnih komisionara u postupke prodaje. Broj ovrsnih postupaka koje naša banka pokrene na godinu nije velik, odnosno očekivan je u odnosu na visinu plasmana i procjenu rizika. Unatoč mogućnostima koje pruža Ovrsni zakon, većinu dospjelih neplaćenih potraživanja naplatimo prije pokretanja postupka ovrsi, bilo aktiviranjem zadužnica, zapljenje primanja, bilo postizanjem dogovora s dužnicima u vezi s načinom plaćanja. Kad učinak takve naplate izostane, banka pokreće postupak prisilne naplate putem suda ili javnog bilježnika – izvijestili su nas u PBZ-u.

Većina potencijalnih ovrsivoditelja, očito, još ne želi snositi rizik i trošak ovrsi na terenu. Naime, nakon što dobiju rješenje, tvrtke trebaju za svaki izlazak sudskog izvršitelja platiti i javnog komisionara neovisno o tome hoće li na adresi biti stvari koje se treba zaplijeniti. Naime, kad se dogovara posao s javnim komisionarom, treba mu se tri dana prije, neovisno o ishodu posla, za troškove uplatiti 940 kuna plus PDV. To je s druge strane naknada komisionara koja im pokriva troškove unajmljivanja ljudi i kombija.

Za neuspjeh komisionara u prvoj godini rada Tomy Lennart Pukšec iz Centra za prodaju odgovornim smatra sudove koji se ne snalaze u novom načinu ovrsi nad pokretninama, preslaboj informiranosti sudskih izvršitelja i predsjednika ovrsnih odjela o javnim komisionarima te u otezanju cjelokupnog procesa kojima pridonose česta odgađanje ročišta ovrsi. Najuže su grlo u cijelom procesu prema Pukšecovu mišljenju sudski izvršitelji koji provode ovrsi na terenu, a riječ je o sudskim činovnicima koji to rade nakon svoga službenog posla i koji nisu dovoljno motivirani jer se svaki njihov izlazak naplaćuje samo o stotinjak kuna bez obzira na vrijednost spora.

• Sudski ovrsitelj bi trebao biti, kao što je slučaj u Nizozemskoj ili u Makedoniji, produžena ruka suda, ali uz uvjet da je privatiziran i da radi poput javnog bilježnika ili sudskog vještaka – smatra Pukšec.

Marija Božić, odvjetnica i vlasnica zagrebačke tvrtke Annapurne, smatra da je razlog neuspjeha javnih komisionara nedovoljna informiranost građana i tvrtki kao ovrsivoditelja te odvjetnika kao njihovih punomoćnika, koji u ovrsnom prijedlogu moraju naznačiti da žele sudjelovanje javnog komisionara u ovrsi.

• Sud nema obvezu sâm uključiti komisionara u ovrsni predmet. Za javne komisionare bilo bi efikasno ako bi se Ovrsni zakon promijenio tako da se u ovrsne predmete uvede obvezno sudjelovanje javnog komisionara, jer za sada ono nije obvezno. Vlasnici javnih komisionih prodavaonica sadašnje gubitke pokrivaju svojim prijašnjim osnovanim poslovima i još se nadaju da će i za komisionu prodaju oduzetih stvari doći bolja vremena. Nadaju se i monopolu na prodaju zaplijenjenih stvari u ovrsnim postupcima. No hoće li na to pristati vjerovnici čija je suradnja s dosadašnjim suradnicima dobro uhodana i u PBZ-u, u kojem smatraju da im se ne isplati uključivati javne komisionare u postupke ovrsne prodaje zaplijenjenih stvari, treba pričekati.