Oporba može biti sretna da nije uspjela preuzeti vlast jer da će sljedeće četiri godine biti mnogo teže od prethodnih, a vlast koja ide dalje može biti nesretna zbog toga što nije pametnije vladala protekle četiri godine, zaključak je koji se može izvesti iz razgovora s dr. sc. Željkom Lovrinčevićem, višim znanstvenim suradnikom na Ekonomskom institutu Zagreb. Dok Hrvatsku počinje hvatati panika zbog inflacije Lovrinčević tvrdi da se inflacijska spirala ne bi trebala dogoditi.
-
Jesmo li pred inflacijskom spiralom? – Odradi li Vlada svoj dio posla, a HNB će sigurno odraditi svoj dio, ne bi se trebala dogoditi inflacijska spirala. Osim ovog dijela prolaznog šoka vezanog uz voće i povrće mislim da neće biti inflacijske spirale ako i socijalni partneri budu dovoljno odgovorni.
-
Alarmno zvono je najava PBZ-a o povećanju kamata na stambene kredite, što će pogoditi mnoge i doliti ulje na vatru zahtjevu za indeksacijom plaća… – Razgovor o inflaciji zahtijeva odgovornost i smirivanje situacije. Rast određenih troškova na pojedinim grupama proizvoda još se nije prelio na druge grupe proizvoda. Cijene industrijskih dobara i raznih poslovnih usluga su stabilne, a cijene telekomunikacijskih usluga padaju. Inflacija nije prešla granice prehrambenih proizvoda i danas-sutra energenata. Troškovna inflacija može postati ozbiljniji problem počnu li se kreirati inflacijska očekivanja bez vidljivih objektivnih razloga.
-
Rast kamata na stambene kredite dakle nije opravdan? – Što se više problematizira problem inflacije, to ona sama sebi postaje stvar percepcije i počinje se ugrađivati u cijene proizvoda i tamo gdje realnih uzroka za to nije bilo. To smo u Hrvatskoj već vidjeli jer niste imali rast cijene energenata, ali ste imali rast cijena kod proizvođača.
-
Jednako kao što nismo imali rast cijena pšenice, ali smo imali rast cijene kruha? – To poskupljenje nije nužno, a ovisi o uvjetima žetve i reakciji Vlade u robnim zalihama i ponudi na svjetskom tržištu. Vlada se mora naviknuti da postavlja pitanje robnih zalih i da prati zbivanja na svjetskom tržištu prehrambenih proizvoda i sirovina. Strateške robne zalihe svima su smanjene, osim azijskim zemljama koje povećavaju nacionalne kapacitete i robne rezerve, što su SAD radile 80-ih godina.
-
Kolika je odgovornost prve Sanaderove Vlade za aktualnu situaciju? – Velika. Struktura investicija u gradnji infrastrukture u potpunosti je bila usmjerena na gradnju autocesta. Promovirana je jedna vrsta infrastrukture koja je generirala uglavnom dosta velik rast kapitalne dobiti na zemljištima i nekretninama, ali nije znatno utjecala na konkretnu poziciju poduzeća. Ostale vrste infrastrukture zanemarene su, pa i energetska i prehrambeno-poljoprivredna. Infrastrukturne investicije nisu bile uravnotežene niti dinamički logično isplanirane. Vlada mora hitno u proračunu preorijentirati strateške investicijske prioritete na te dvije vrste infrastrukture. Prva Sanaderova Vlada imala je sreće s međunarodnim okružjem, ali se ono u ovom mandatu mijenja i u gospodarskom će okruženju imati mnogo manje sreće i mnogo više problema, a tek će se onda pokazati koliko je jaka.
-
Koje su tri teške odluke koje Sanader mora donijeti bolje prije nego poslije? – Liberalizacija cijena energenata, prebacivanje projekata iz cestogradnje prema infrastrukturi prehrambene i poljoprivredne industrije i održavanje razine deficit za ovu godinu koja treba biti barem na razini sadašnje prema udjelu u BDP-u.
-
Kakve mogućnosti imamo u borbi protiv inflacije? – Nema prostora za rješavanje problema putem povećanja deficit i rasta inozemnoga duga. Morat će se rješavati kroz usporavanje rasta standarda građana dok ne prođe prvi dio šoka rasta cijena prehrambenih proizvoda, najvjerojatnije u prvom djelu godine. Prethodnih godina standard je rastao četiri do pet posto na godinu. Sada valja očekivati rast standarda oko jedan do 1,5 posto. Druga je mogućnost stvaranje inflacijske spirale, što svim silama treba nastojati izbjeći. Monetarna politika ne bi smjela biti meka jer je osnovna opasnost stvaranje očekivanja inflacije. Većinu tereta, kao i u većini izvanjskih šokova na strani ponude nosit će realna cijena rada. Nema mehanizama kojima se mogu amortizirati vanjski šokovi bez usporavanja rasta standarda, osim povećanja deficit proračuna. A tada postaje nezamislivo provođenje gotovo bilo koje reforme u sustavu.
-
Što očekujete od proračuna za ovu godinu? – Da će biti odgovoran i da će Vlada jasno pokazati nacionalnu strategiju subvencija. Dolazi do međusobne konkurencije između postojećih sektora brodogradnje, prijevoza, uvoza i potreba novog dijela koji se odnosi na poljoprivredu. Strategiju subvencije mora se jasno prikazati po instrumentima, vrstama i korisnicima. Dođe li do povećanja ukupne razine subvencija i do povećanja intervencije države u gospodarstvo, uz netržišnu cijenu energenata, zasigurno će se stvoriti posve pogrešne pretpostavke za daljnji razvitak preradivačke industrije.
-
Kritizirali ste Bandića zbog poskupljenja u Zagrebu. Za što je on odgovoran? – Ne Bandića, već način i dinamiku promjene cijena. U Zagrebu je problem skokovito povećanje cijena za poduzeća. Zagreb u hrvatskom pondersu cijena čini oko 33 posto. Ako je Zagreb skuplji bilo u terminima komunalnih, trgovačkih marži ili u drugima to se automatski prelijeva na Hrvatsku s ponderom od 33 posto. Problem je u tome što Vlada gleda isključivo potrošačke a ne proizvođačke cijene, odakle zapravo rastu troškovi. Lokalna država mora biti u koordinaciji s Vladom i vidjeti koje cijene usluga može povećati kako ne bi došlo do rasta cijena koji bi mogao stvarati inflacijska očekivanja.
