Posao sa začinima i strast prema čokoladi rezultirali začinjenim čokoladama

Prvi dalmatinski proizvođač čokolade u taj je posao ušao jednostavno zato što strastveno voli čokoladu. S obzirom na to da proizvodi začine, činilo mu se logičnim da te dvije ‘slabosti’ spoji u jedan proizvod.

Prvi sam splitski panker, strastveni čokoladoman, proizvodim začine, a uskoro ću izdati i novi CD – tako bi u kratkim crticama glasio životopis Fona Biškića, iza čijeg se pseudonima krije Marinko Biškić, vlasnik tvrtke Luxor – Nadalina, koja već osamnaest godina uspješno proizvodi začine i začinsko bilje.

Tako je poduzetnik donekle ostao vjeran obiteljskoj tradiciji koju obitelj Biškić već petu generaciju prati proizvodnjom pekarskih proizvoda.

Posljednjih se mjesec dana pankerskoj tituli Fona Biškića pridružila još jedna, naime titula prvoga dalmatinskog proizvođača čokolada, čime je gospodin Biškić svoju veliku strast prema čokoladama, kao što ističe, napokon pretočio u djelo.

• Pomislio sam da bih čokoladu, kad je već toliko volim, mogao početi i proizvoditi. Iako sam panker, čokolada je moj jedini porok, a budući da proizvodim začine, nekako mi se činilo logičnim spojiti te dvije ‘slabosti’ u jedan proizvod – priča Biškić.

Tako je u prosincu prošle godine brend Nadalina osvanuo u prvoj splitskoj čokoladarnici u središtu grada u Bajamontijevoj ulici (Ispod ure) u svim raskošnim kombinacijama, primjerice, kao čokolada s hvarskom lavandom, muškatnim orašićem, pelješkim lovorom, biokovskom kaduljom ili pak s rogačem s Drvenika te s pralinama vrlo egzotičnih naziva poput rožolje (ružina ulja) i kotonjate (ukuhanih dunja) i drugih.

• Kombinirao sam začine koji su se meni svidali, pripremam sam čokolade koje su mi se činile najukusnijima nadajući se da ću u svemu tome naići na istomišljenike. Projektu s čokoladom nije razlog novac, već moja istinska strast prema čokoladi. Zato je i slogan cijelog projekta ‘Strast narodu!’ – objašnjava Biškić.

Godine 1995. Biškić je sa svojim brendom Nadalina s lokalnog počeo prodirati i na cijelo hrvatsko tržište postao je ozbiljnim konkurentom domaćim proizvođačima začina kao i Kotanyju.

Prvih radnih dana, upravo za našega razgovora s gospodinom Biškićem, tog poslijepodneva prodala gotovo sva čokolada u prodavaonicu.

Čokoladice se kuhaju u kotlovima u kojima se najprije otopi smjesa, a potom se dodaju sastojci. Biškić naglašava da je temperatura do u stupanj važna jer se čokoladna smjesa više puta zagrijava i hladi, pa ne smije doći do promjene temperature.

Planove o širenju taj poduzetnik pomalo već razrađuje. Odavno je na crnogorskom i bosansko-hercegovačkom tržištu, no otegotnu okolnost u svojoj djelatnosti, među ostalim, vidi upravo u nedostatku kadra.

• U Hrvatskoj ne postoji škola za čokoladere. Svoje djelatnike moram slati u Austriju i u susjedne zemlje na edukaciju jer je to jedini način da dobijem kvalitetni kadar, prave znalce svog zanata, koji će znati pratiti tržišne zahtjeve struke – ističe Biškić i dodaje da nastoji ulagati u svih svojih dvadeset djelatnika kao i u osobno profesionalno napredovanje.

• U našoj je profesiji dobar radnik pravo bogatstvo jer nije nepoznata situacija da, jedanput kad ga obrazujete i naučite poslu, napusti tvrtku i sâm otvori svoju prodavaonicu. Protiv toga se ne mogu boriti, ali zato želim održati svoj tim jer uigranost i dobro poznavanje posla daju bolje rezultate, na neki se način svi zajedno razvijamo i lakše doživljavamo i reagiramo na promjene tržišta – pripovijeda Biškić.

U prilog razvoju posla tom glazbenom alternativcu i poduzetniku ide i sve veća popularnost gastronomije i njena zastupljenost u javnosti.

Naime, danas se začini i začinsko bilje preporučuju kao zdravi dodaci prehrani, pa se čak smatraju korisnim saveznicima u borbi protiv prehlade i pomoćnicima pri mršavljenju.

• Nije to ništa čudno – šali se Biškić i dodaje: – Pravi kuhar zna da uz sol i papar svako jelo ima abecedu potrebnih začina kako bi jelo bilo ukusno i slasno i valja ih precizno vremenski i količinski dodavati, a bez njih se, kao ni bez prave čokolade, više ne može.

Biškić napominje i to da je u vrijeme kad je počeo s proizvodnjom začina bilo mnogo teže plasirati svoj proizvod jer je pojam začina pokriva tek nekoliko njih, a ljuči su i egzotičniji začini bili isključivo dio inozemnih kuhinja.

• Devedesetih su godina začini poput šafrena ili curryja bili čudni i neprihvatljivi dodaci dalmatinskoj kuharici za jelo koje spravlja. No, upravo na omiljenom dalmatinskom jelu, mesu ispod peke, testirali smo Dalmatinski začin, mješavinu dalmatinskoga začinska bilja. Kad je ta mješavina dobila pozitivne kritike, znao sam da će moji proizvodi naći svoga kupca i da će naši kulinari i kuhinje postupno mijenjati percepciju začina – prisjeća se Biškić.

U projekt proizvodnje čokolada, pak, Biškićeva je tvrtka krenula još u svibnju prošle godine, a cijeli je idejni koncept osmišljen u uskoj suradnji sa splitskom tvrtkom Elevator koja je i dizajnom čokoladnih kutijica i omota dala notu drukčijeg i originalnog.

• Trudimo se razlikovati od drugih dizajnom i proizvodom. Tako sam se s Elevatorom dogovorio razviti, promovirati i plasirati proizvod na tržište na drukčiji način. Svaka se čokolada priprema ručno i pojedinačno, a glavna je ideja bila starim stvarima dodati novo ruho, spojiti tradiciju s modernim. Tako su praline, poput kotonjaca, iž u postupku patentiranja, pa vam ne smijem odati recepturu – opisuje autor svoj novi brend.

U izgledu prodavaonice uočljiva je drukčija marketinška logistika. Iako je uličica u centru grada, zaučena je i, kao što Biškić potvrđuje, za trajanje radova u prodavaonici i sâm je posumnjao u dobar odabir lokacije.

• Znao sam stajati i nekoliko sati ispred vrata prodavaonice dok su radnici obavljali unutarnje radove. Satima nitko ne bi prošao. Pomislio sam da sam pogriješio, da tu prodavaonicu nijedan prolaznik neće primijetiti jer nema potrebe zalaziti u uličicu u kojoj gotovo ničega nema. Međutim, kolege iz Elevatora uvjeravali su me da za dobar proizvod lokacija nije važna – tumači Biškić.

I bili su u pravu. Iz izloga prodavaonice na uličici pada golem snop svjetlosti, pa tako svakog prolaznika koji ide prema Peristilu privuče svjetlost zbog koje se približi čokolateriji. To se i potvrdilo u vrijeme blagdana, kad se za jednog od.