Prva ITD&TD-ova produkcija novokomponiranog programa teatra Studentskog centra nudi publici u tri igrača prostora ležerni spektakl kao (ne)namjernu posljedicu triju usporedbnih predstava. Koncept je to redatelja Olivera Frljića koji se nametnuo izvrsnom konceptualnom vrijednošću svojih projekata od kojih spomenimo samo dva posljednja: Gospodice Rice, puno prije geopolitike bila je glazba, također Teatra &TD, i Bizarke Dječjeg kazališta Dubrava. Tri uspoređne predstave tako osim Frljića spaja i glumački ansambl koji pretrčava iz jedne izvedbe u drugu, pri čemu odsutnost glumca na jednoj pozornici znači njegovo sudjelovanje na drugoj.
Scene su to velike dvorane &TD-a koja je poprište barokne opere Henryja Purcella Didona i Eneja, a na kojoj je koautorski surađivao skladatelj Frano Đurović, zatim manjeg prostora SEK-a u kojem se razvija Frljićeva dramatizacija novele Smrt u Veneciji Thomasa Manna te napokon, i možda najzanimljivije, hodnik s garderobama koji spaja ta dva prostora u kojem se režije prihvatila Anica Tomić postavljajući s glumcima koji pretrčavaju s jedne izvedbe na drugu, preodijevaju kostim ili pak čekaju svoj red za izlazak Camusov komad Kuga.
Upravo ta treća predstava, za koju nije bila predviđena premijera, proizvela je prvorazredni kazališni užitak omeđujući prostor svog djelovanja atributima i prilikama posvećenosti unutar kojih gledatelj svojim rezerviranim uvidom dobiva u povlaštenu položaju sukus jednog kazališnog događaja. Stoga će sasvim opravdano vrhunac nastati redateljijinim čitanjem eseja Kazalište i Kuga kazališnog mistika Antonina Artauda. Sedam gledatelja, koliko ih je predviđeno za to mjesto izvedbe, doista se imputiraju misticno-poetskom razinom diskursa. To, međutim, nipošto ne znači da su ostale dvije predstave mišljenju i iskustvu manje zanimljive, upravo suprotno.
