Stručnjaci odgovaraju na vaša pitanja

Angažirali smo poznatu odvjetnicu za zastupanje u panici zbog toga što su neki od suvlasnika stana na kojem imamo pravo zaštićenih najmoprimaca prodali svoj idealni dio bez da su nam ponudili prvokup. Nakon duljeg parničenja, sud prvog stupnja odbio je naš tužbeni zahtjev bez jasnog obrazloženja, a odvjetnica nam je savjetovala da se ne žalimo jer da bismo u slučaju uspjeha izgubili status zaštićenih najmoprimaca. Jesmo li pogriješili što smo je poslušali?

Nažalost, pravo nije kao matematika, gdje su dva i dva uvijek četiri. No, to ipak ne znači da nije moguće dosta jasno i s ogromnom sigurnošću dati pravnu prosudbu neke situacije. Pri tome ne mislimo na to kolika će u iznosu biti naknada štete ili koliki će biti doprinos oštećenika, nego baš kao u vašem slučaju je li zahtjev osnovan. Ako ste tužili na vrijeme, a izgleda da jeste, i ako ste kupovinu predali tuženicima ili dali u sudski ili javnobilježnički polog, vaši izgledi za uspjeh u parnici više su nego izvjesni. To što sud prvog stupnja to nije uvažio nije bitno, i da je drukčije druga strana bi se žalila i odlučivao bi žalbeni sud. No, ako ste propustili žalbeni rok, odluka je pravomoćna i to se više ne može promijeniti, osim u slučaju izvanrednih pravnih lijekova, za što moraju postojati uvjeti, a pogrešan savjet to sigurno nije. Jedino što vam preostaje je tražiti odgovornost odvjetnika. Prema našem mišljenju, savjet koji vam je dan je pogrešan i sigurno je da vaše pravo na stanu kao cjelini ne bi prestalo kupnjom jednoga idealnog dijela. Druga je stvar bi li odvjetnica pristala (a to ste trebali tada tražiti) svoj savjet staviti na papir ili barem priznati u postupku ako do njega dođe. Kad biste raspolagali tim i takvim dokazom, vjerujemo da biste od odvjetnice odnosno od osiguravajućeg društva dobili naknadu štete.

Angažirali smo odvjetnika u Zagrebu radi zaštite naših prava u jednom konkretnom slučaju. S obzirom na sjeđište tuženika, postupak je trebalo voditi u drugom gradu i taj odvjetnik je ispostavio tzv. zamjeniku punomoć odvjetniku u tom drugom gradu. Postupak smo pred trgovačkim sudom pravomoćno dobili, ali u postupku ovrhe došlo je do stečaja nad tuženikom. Uspjeli smo naplatiti minimalan dio naše tražbine i nakon toga (prema istom odvjetniku) podnijeli kaznenu prijavu protiv osnivača i ovlaštene osobe kod dužnika, što nadležno državno odvjetništvo nije prihvatilo i preuzeli smo kazneni progon. Nakon što ne uspjjevamo stupiti u kontakt ni s jednim od tih odvjetnika, neslužbeno čujemo da se protiv oboje vode postupci brisanja iz Hrvatske odvjetničke komore, da ima mnogo drugih u našem položaju. Što nam je činiti?

Odvjetništvo je časno i odgovorno zanimanje, ali to još uvijek ne znači da je potpuno svejedno kojeg odvjetnika angažirate. Iako je lako biti general poslije bitke, treba naglasiti da onaj s kojim nemate stalni kontakt sigurno ne zaslužuje biti vaš punomoćnik, neovisno o bilo čemu drugom. Iako u vašem pitanju nema svih potrebnih podataka, očito je da dužnik nije imao dovoljno imovine za izvršenje sudskih presuda. Ako je to tako, postoji mogućnost korištenja instituta ‘proboja pravne osobnosti’ uz pomoć kojega bi (kao iznimka od općeg pravila) odgovorna osoba kod dužnika odgovarala svojom osobnom imovinom. Kad je riječ o izvršenju pravomoćne sudsko odluke, primjenjuje se poseban zastarni rok od deset godina. U odnosu na dio o kaznenoj odgovornosti, nažalost postoji jedna (vjерujemo jako loša) praksa tijela gornjena prema kojoj je nužno da je tada, u vrijeme kad je nastao dug, postojala nakana za prijevaru, što je teško dokazati i većina postupaka nažalost završava kao i u vašem slučaju.

U odnosu na odvjetnike, postoje dvije razine problema. Svaki odvjetnik odgovara za ono što radi ili propušta raditi i tu se primjenjuje jako visoki standard kojemu odvjetnik mora udovoljiti – ako ne udovolji, znači da radi protupravno i otvara se mogućnost odštetne odgovornosti. Ako odvjetnik nema imovine, uvijek ima policu osiguranja od profesionalne odgovornosti (većina odvjetnika je osigurana kod HOK-a kao specijaliziranog osiguravatelja) na minimalni iznos od oko 100.000 eura, a svatko je ovlašten za sebe ugovoriti i više iznose. Problem je u tome što, ako kod nekog odvjetnika dođe do takve krize kao što je izgleda kod vaših odvjetnika, vrlo vjerojatno je da će se osiguravatelju obratiti mnogo osoba, što znači i da će mogućnost namire iz te osnove biti daleko manja. Posebno je potrebno upozoriti i na to da odvjetnik može loše raditi, ali da postupak ipak nije izgubljen zbog toga, nego jednostavno zbog toga što niste u pravu. Zbog svega navedenog svaki će se odštetni postupak u pravilu iskomplicirati zbog potrebe da se utvrdi biste li u postupku uspjeli da je odvjetnik radio kako treba. U vašem slučaju to uključuje i odgovor na pitanje je li sve učinjeno na planu, primjerice, blokade imovine odnosno je li dužnik nezakonito raspolagao svojom imovinom prije vašeg pokušaja naplate prema pravomoćnoj sudskoj odluci ili ne.