Loptanje HZZO-a s ozlijeđenima na radu i oboljelima od profesionalnih bolesti

Zbog zahtjeva međunarodne zajednice da se u Hrvatskoj ponovno počne provoditi zaštita zdravlja na radu stvoreno je tržište za već gotovo otpisane medicinare rada. Trenutačno u Hrvatskoj nedostaje specijalista medicine rada ili, preciznije, u nekim gradovima uopće ih nema.

Iznudena reanimacija medicine rada, međutim, uzrokom je zbrke u kojoj se igra ping-pong s ozlijeđenima na radu i oboljelima od profesionalnih bolesti. U većini poduzeća još nisu izabrali ‘svojeg’ specijalista medicine rada, a HZZO-ove komisije za produljenje bolovanja vraćaju pacijente uz obrazloženje da od 1. siječnja uputnice liječnika opće medicine ne vrijede i da moraju imati uputnice od specijalista medicine rada (kojeg njihov poslodavac još nije izabrao).

Na nedovoljnu pripremljenost za povratak medicine rada upozoravaju i dosadašnji izbori liječnika specijalista medicine rada ondje gdje su provedeni. Zasad poduzetnici s izabranim liječnicima medicine rada dogovoraju uglavnom samo kontrolne pregledne zaposlenih, a gotovo uopće nema dogovora o poboljšanju uvjeta rada, odnosno ‘liječenju’ radnih mjesta štetnih za zdravlje ili opasnih za život zaposlenih.

Do 1993. medicina rada sadržavala je cjelokupnu zaštitu zdravlja radnika – liječenje i preventivnu djelatnost te promociju zdravlja zaposlenih. Nakon 1993. ‘oduzeto’ joj je liječenje radnika, a ostavljeno jedino preventivno djelovanje. Prije ‘rasturanja’ zaštite zdravlja na radu u Hrvatskoj tzv. Hebrangovom reformom zdravstva 1993. sustavno se pratilo bolovanja, a u poduzećima se na poticaj liječnika medicine rada uz pregledavanje radnika mjerila buka, ispitivala onečišćenja, promatrali procesi rada s opasnim tvarima, posebno kontroliralo radnike koji su radili na opasnim mjestima. Nakon ispitivanja specijalista medicine rada su zajedno s tehnozima i ostalim stručnjacima osmišljavali i predlagali rješenja za smanjenja štetnosti za zdravlje zaposlenih i poboljšanja uvjeta rada.

Da bi mogli liječiti zaposlene i smanjivati štetnost za zdravlje na radu, liječnici specijalisti medicine rada radili su u poduzećima, a ne u ordinacijama izvan poduzeća. Još je početkom prošlog stoljeća dr. Andrija Štampar polemizirao sa svojim kolegama dokazujući da liječnici moraju djelovati ondje gdje bolesti nastaju, a ne u dobro uređenim ordinacijama besposleno čekati da im sami dođu platežno sposobni pacijenti.

Nakon što su prije 15-ak godina tzv. Hebrangovom reformom zdravstva liječnici specijalisti medicine rada protjerani iz poduzeća, dio medicinara rada bio je prinuđen ‘prekvalificirati’ se u liječnike opće medicine, pri čemu im HZZO nekorektno nije priznao status specijalista, nego im je plaćao umanjenu glavarinu po pacijentu kao da nemaju nikakvu specijalizaciju.

U okviru Zbora liječnika djeluje Hrvatsko društvo za medicinu rada. Vlasta Dečković Vukres je dopredsjednica, a na naše pitanje hoće li Društvo pokrenuti i sudski postupak radi naknade štete svojim članovima zbog toga što im se nekorektno isplaćivala umanjena glavarina, odgovorila je: “Sve ove godine upozoravamo na nepravdu učinjenu našim kolegama zbog toga što im HZZO ne priznaje specijalizaciju. Obraćali smo se zbog toga i ostalim ustanovama i organizacijama, pa i HZZO-u, Ministarstvu zdravstva i Hrvatskoj liječničkoj komori, ali dosad uzalud. Svi kolege koji kao specijalisti medicine rada danas rade u općoj medicini završili su svoju specijalizaciju do 1993., kad je medicina rada sadržavala i liječenje zaposlenih, pa nema osnove da im se ne priznaje specijalizacija medicine rada i u općoj medicini,” istaknula je dr. Dečković Vukres.