Blackstone sudjeluje u preuzimanj vjerojatno, ulazi u vlasničku struk

Blackstone ima rigorozan investitorski pristup i traži aktivan angažman u upravljanju kompanijom. U svakom slučaju, Agrokor čekaju velike promjene, a jedna od sigurnih pozitivnih bit će daljnje podizanje razine korporativnog upravljanja.

Samo stalna ponuda Agrokora za turski maloprodajni lanac Migros, koja će prema zadnjim procjenama morati biti veća od četiri milijarde dolara, u startu je izgledala kao nemoguća misija. Iako je Agrokor u tu svrhu ugovorio financijski aranžman s talijanskom bankarskom grupacijom UniCreditom, koja mu je i financijski savjetnik u tom projektu, bilo je također jasno da će za svoj, zasad daleko najveći, iskorak Ivica Todorić morati žrtvovati mnogo više jer mu je za početak duga teško pronaći klasičnog bankara. S obzirom na to aranžman s EBRD-om, kojem je prije dvije godine Todorić prodao udjel od 8,33 posto dionica, bio je samo uvertira za pravo otvaranje vlasničke strukture.

Globalni Private equity div Blackstone posljednjih se tjedana potiho i s određenim strahopostovanjem u vezi s Agrokorom spominjao samo u kuloarima. Obje su strane cijelo vrijeme ostale potpuno nijeme. No zajednička ponuda Agrokora i Blackstonea potvrdila je da su pregovori (u zadnji čas) uspjeli. Što se krije iza te ponude i što će Todorić morati dati zauzvrat za to što mu Blackstone čuva leđa, može se samo nagadati. Najvjerojatnije je riječ o nekoj vrsti mezanin-financiranja pod palicom UniCredita i Blackstonea. Prema tom scenariju u prvoj bi fazi Agrokor dobio kredit, a u drugoj, nakon akvizicije Migrosa, Blackstone ulazi u vlasnički kapital (equity) cijele grupe. Na koji će točno način i u kojoj mjeri Blackstone naplatiti svoj angažman i kakvi su detalji sporazuma, nije poznato. Tom se obliku agresivnog financiranja vjerojatno prijeglo zato što Agrokor nije imao dovoljno vremena (i prostora) za drukčiji oblik kreditiranja (koji bi zahtijevao dubinsko snimanje poslovanja i jake instrumente osiguranja) ni dovoljno spremnosti za klasičnog equity partnera. Najlogičnija varijanta stoga bi bio dug uz visoke prinose za Blackstone, odnosno opcionalno pretvaranje duga u vlasnički udjel. Pitanje je samo kolikog će se vlasničkog udjela biti spreman odreći Ivica Todorić.

Sigurno je da se ni Blackstone neće zadovoljiti malim dobitkom. Private equity fondovi obično investiraju u kompanije s namjerom ovladavanja većinskim udjelom, odnosno upravljačkim pravima, jer im je cilj da imaju što slobodnije ruke u upravljanju kompanijom i restrukturiranju njenoga kapitala, menadžmenta i cijele organizacije. Kompanije koje su na burzi Private equity fondovi obično de-listiraju s burze i vraćaju u zonu privatnosti daleko od burzovnih pravila i znatiželjnih promatrača, a na burzu ih vraćaju u roku od tri do sedam godina, nakon što ih bez pritiska Agrokor i Blackstonea ostale četiri ponude dali su Private equity kompanije KKR, Bain Capital LC, BC Partners i turski Turkve, zatim investicijska kuća CVC, nizozemski lanac prehrabrenih trgovina Royal Ahold NV’a i ICA AB te Alfa grupa u vlasništvu ruskog milijardera Mihaila Fridmana. Iako je Carefour kao glavni konkurent ispao iz utrke za Migros, ruska Alfa (vlasnik dvaju najvećih trgovačkih lanaca u Rusiji, prema procjenama ‘težak’ oko 32 milijarde dolara), smatraju analitičari, vrlo je jak konkurent.

Todorićev novi partner Blackstone prema snazi pripada vrhu svjetskih Private equity kompanija. Osnovali su ga 1985. godine Stephen Schwarzman, današnji direktor, i Peter Peterson sa zajedničkim ulogom od svega 400 tisuća dolara. Danas Blackstone pod upravljanjem ima imovinu od oko 98 milijardi dolara. Poslovanje mu je organizirano u četiri segmenta: korporativni Private equity (pet općih Private equity fondova i jedan specijaliziran za investiranje u medijsku industriju), nekretnine, alternativno upravljanje aktivom (‘hedge’ fondovi, mezanin-fondovi itd.) i financijsko savjetovanje. Kad je riječ o Private equity investicijama, Blackstone je od klasičnog fonda koji je preuzimao većinske udjele (LBO) u američkim tvrtkama, s čime je počeo 1987. godine, izrastao u globalnog igrača koji se bavi različitim transakcijama, od investiranja u ‘start-up’ biznise do kupnje manjinskih udjela, korporativnim partnerstvima i konsolidacijama industrije. Iako je znatan broj njegovih projekata nedavno propao, prema svemu sudjeluje zbog problema u prikupljanju kapitala na trenutačno napetom globalnom kreditnom tržištu.

U takvom raspletu ne bi iznenadilo ni da Blackstone bude Agrokorov partner i u drugom pokušaju ulaska u globalnu utakmicu.

Kako će funkcionirati novo partnerstvo Ivice Todorića i Stephena Schwartzmana? Blackstone i dalje intenzivno ulaže u različite industrije. Poznat po ulaganjima u nekretnine, nedavno je obavio još jednu veliku transakciju kupivši Sam Zell’s Equity Office Properties Trust za 36 milijardi dolara. Zadnje vijesti govore o interesu za GSO Capital Partners, američki fond za upravljanje aktivom, i britansku investicijsku banku Close Brothers Group. Najzvučnija Blackstoneova akvizicija u prošloj godini bila je kupnja hotelske grupacije Hilton za 26 milijardi dolara.

U prošle tri godine Blackstone prednjači među Private equity fondovima u investicijama u hotelski biznis. Prije kupnje Hiltona, čije su dionice nakon toga nestale s burze, Blackstone je u taj biznis uložio oko 15 milijardi dolara, a u imovini mu se nalazi La Quinta Inns and Suites i nekoliko grupa luksuznih hotela na Floridi i Arizoni. Sigurno je najveći poslovni potez koji je obilježio Blackstone u prošloj godini vlastiti IPO.

Magazin The Time je na svojoj listi deset najbolje i najgore sklopljenih poslova u 2007. godini najgorim potezom proglasio upravo taj IPO. Na IPO-u je Blackstone prikupio četiri milijarde dolara, ali cijena dionice tvrtke u prvom je danu trgovanja pala 38 posto. Takav način prikupljanja kapitala Blackstoneu je omogućio brži i stabilniji pristup novcu od onog iz privatnih izvora. Iako se tim potezom očekivala veća otvorenost Blackstonea prema svekolikoj javnosti, on je, naprotiv, uspio uvesti neuobičajen model dioničarstva u kojem dioničari imaju vrlo mali utjecaj na poslovanje kompanije. Ipak, IPO je omogućio uvid u neke brojke koje su javnosti dotad bile nepoznate. Prema tim podacima Blackstone je 2006. godine ostvario neto prihod od investicijskih aktivnosti od 7,6 milijardi dolara i dobit od 2,27 milijardi dolara. Ono što je, pak, najviše šokiralo američku javnost i političare u vezi s Blackstoneom bila je prodaja 10-postotnog udjela kineskoj vladi, koja se odigrala nešto ranije. Nedugo nakon toga Blackstone je napravio svoju prvu akviziciju u Kini preuzevši 18 posto kemijske industrije National BlueStar Group za 500 milijuna dolara.

Kad je riječ o Hrvatskoj, Blackstone je već nekoliko godina posredno zastupljen u domaćem gospodarstvu. Naime, 2005. godine kupio je udjel od 4,5 posto u Deutsche Telekomu, većinskom vlasniku HT-a, za 2,7 milijardi dolara. Taj je potez bio neobičan za Blackstone jer je bila riječ o vrlo malom udjelu za pojmove Private equity fondova i zato što uopće nije tražio ‘due diligence’ želeći što prije pokupiti plijen. Budući da se situacija zakomplicirala nakon što je DT počeo objavljivati loše poslovne rezultate, Blackstone se prvi put susreo s nemogućnošću potpunoga provođenja svoje volje. Blackstone, inače, ima rigorozan investitorski pristup i traži aktivan angažman u upravljanju kompanijom. Kako će se u toj situaciji i s takvim partnerom snaći Todorić, koji je navikao na kontrolu svoga poslovnog carstva, bit će zanimljivo vidjeti.

Dosad mu je u upravljanju kompanijom to išlo na ruku jer je mogao fleksibilno provoditi svoju rizičnu, ali uspješnu strategiju. U svakom slučaju, nastupit će znatne promjene, a jedna od sigurnih pozitivnih promjena bit će dizanje korporativnog upravljanja na mnogo višu razinu. A ako ponuda za Migros ne uspije, Agrokoru i dalje ostaje slatki okus u ustima jer interes takvoga globalnog igrača kakav je Blackstone govori o veličini i vrijednosti kompanije. Osim toga, ne bi iznenadilo ni da Blackstone u takvom raspletu bude Agrokorov partner i u nekom drugom pokušaju ulaska u globalnu utakmicu.