Iako bi 55 posto tvrtki moglo podnijeti indeksaciju plaća za visinu inflacije, 35 posto poduzeća moralo bi zbog toga povisiti cijene proizvoda i usluga, a 11 posto smanjiti broj zaposlenih.
S totnu tisuću ljudi na ulicama zagrebačkoga Gornjega grada s transparentima na kojima će pisati ‘Tražimo veće plaće i očuvanje dostojanstva radnika’ uz povike ‘Plažite nas, inače ne radimo’ mogla bi biti slika Hrvatske nekako s prošća. Ili je to ipak samo neispunjava želja razjedinjenih sindikalnih lidera? Oni su uoči konstituirajuće sjednice Sabora Ivi Sanaderu poslali zahtjev za usklađivanje plaća u državnom, javnom i privatnom sektoru s rastom cijena. Vrtoglavu poskupljaju energija, hrana i zagrebačka komunalna davanja, za što je zaslužan gradonačelnik Milan Bandić. Traži se povećanje plaća od pet posto zbog inflacije koja je u posljednja tri mjeseca premašila četiri posto.
Krešimir Sever, lider Nezavisnih hrvatskih sindikata, i Ana Knežević, šefica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, misle da bi država na poskupljenja trebala reagirati donošenjem zakona o plaćama. Sever ističe da se povećanje neto plaće od pet posto intervencijom države u poreze na dohodak i doprinose može dobiti pa da poslodavci ne snose sav trošak, a Knežević iznosi prijedlog da minimalna plaća bude 50 posto prosječne plaće i da 75 posto minimalne plaće bude neoporezivi dio plaće.
- Treba dogovoriti i rast minimalne plaće, čime bi se povećavao i neoporezivi dio – kaže Knežević tumačeći da bi to bilo dobro za hrvatsko gospodarstvo jer bi se povećala kupovna moć, a država bi kroz potrošnju ubirala više PDV-a.
Intervencija države u porez na dohodak, koji je zbog decentralizacije prihod lokalne države, i u doprinose, državu i gradove stajala bi prema grubim izračunima od dvije do četiri milijarde kuna. Ispunjenje zahtjeva sindikata tako je, ipak, malo preskupo. No sindikati su u pravu kada tvrde da se sav teret poskupljenja ne bi smio svaliti na leda radnika, što znači da će politika i ekonomija morati naći kompromisno rješenje. Sanader, koji po običaju mudro šuti, teško će ispuniti zahtjeve radnika a da nešto ne žrtvuje, ali bit će mu još teže odbiti radnike neposredno nakon izbornih obećanja o boljem životu.
Predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca Đuro Popijač, kad je riječ o rastu plaća u realnom gospodarskom sektoru, kaže da je gospodarstvu važno održati razinu produktivnosti i konkurentnosti: – Morat će se povesti razgovor u Gospodarsko-socijalnom vijeću, i to o tome na koji način država može rasterećiti gospodarstvo da bi se povisile neto plaće. Samo gospodarstvo ne može podnijeti teret povećanja plaća – tvrdi Popijač.
Hendalova anketa za Lider u kojoj je sudjelovalo 400 poduzeća ulijeva optimizam sindikata. Više od polovine poduzeća, 55 posto, kaže da bi moglo podnijeti indeksaciju plaća za visinu inflacije. Zabrinjavajuće je, ipak, to da 45 posto poduzeća to ne bi podnijelo. U slučaju povećanja plaća 35 posto poduzeća moralo bi povisiti cijene proizvoda i usluga, 11 posto smanjiti broj zaposlenih, a dobit bi bila ugrožena također za 11 posto poduzeća.
Ljubo Jurčić kaže da plaće potiču troškovnu inflaciju: – Ako poduzetnik trošak povećanja plaće prebaci na svoju dobit, koja je onda manja, neće biti daljnje inflacije, no odluči li zadržati dobit, i to tako da poveća cijene, možemo očekivati daljnji rast inflacije. Rast cijena koji imamo prirodan je nakon izbora, a dalje će cijene moći dizati samo monopolne industrije – kaže Jurčić dodajući da, makroekonomski gledano, zahtjev sindikata nije opravdan, ali da su na kraju, ipak, najvažnije plaće radnika. Smatra da treba rasteretiti plaću po rezom na dohodak i doprinose.
