Plaće

Iako bi 55 posto tvrtki moglo podnijeti indeksaciju plaća za visinu inflacije, 35 posto poduzeća moralo bi zbog toga povisiti cijene proizvoda i usluga, a 11 posto smanjiti broj zaposlenih.

S totnu tisuću ljudi na ulicama zagrebačkoga Gornjega grada s transparentima na kojima će pisati ‘Tražimo veće plaće i očuvanje dostojanstva radnika’ uz povike ‘Plažite nas, inače ne radimo’ mogla bi biti slika Hrvatske nekako s prošća. Ili je to ipak samo neispunjava želja razjedinjenih sindikalnih lidera? Oni su uoči konstituirajuće sjednice Sabora Ivi Sanaderu poslali zahtjev za usklađivanje plaća u državnom, javnom i privatnom sektoru s rastom cijena. Vrtoglavu poskupljaju energija, hrana i zagrebačka komunalna davanja, za što je zaslužan gradonačelnik Milan Bandić. Traži se povećanje plaća od pet posto zbog inflacije koja je u posljednja tri mjeseca premašila četiri posto.

Krešimir Sever, lider Nezavisnih hrvatskih sindikata, i Ana Knežević, šefica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, misle da bi država na poskupljenja trebala reagirati donošenjem zakona o plaćama. Sever ističe da se povećanje neto plaće od pet posto intervencijom države u poreze na dohodak i doprinose može dobiti pa da poslodavci ne snose sav trošak, a Knežević iznosi prijedlog da minimalna plaća bude 50 posto prosječne plaće i da 75 posto minimalne plaće bude neoporezivi dio plaće.

  • Treba dogovoriti i rast minimalne plaće, čime bi se povećavao i neoporezivi dio – kaže Knežević tumačeći da bi to bilo dobro za hrvatsko gospodarstvo jer bi se povećala kupovna moć, a država bi kroz potrošnju ubirala više PDV-a.

Intervencija države u porez na dohodak, koji je zbog decentralizacije prihod lokalne države, i u doprinose, državu i gradove stajala bi prema grubim izračunima od dvije do četiri milijarde kuna. Ispunjenje zahtjeva sindikata tako je, ipak, malo preskupo. No sindikati su u pravu kada tvrde da se sav teret poskupljenja ne bi smio svaliti na leda radnika, što znači da će politika i ekonomija morati naći kompromisno rješenje. Sanader, koji po običaju mudro šuti, teško će ispuniti zahtjeve radnika a da nešto ne žrtvuje, ali bit će mu još teže odbiti radnike neposredno nakon izbornih obećanja o boljem životu.

Predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca Đuro Popijač, kad je riječ o rastu plaća u realnom gospodarskom sektoru, kaže da je gospodarstvu važno održati razinu produktivnosti i konkurentnosti: – Morat će se povesti razgovor u Gospodarsko-socijalnom vijeću, i to o tome na koji način država može rasterećiti gospodarstvo da bi se povisile neto plaće. Samo gospodarstvo ne može podnijeti teret povećanja plaća – tvrdi Popijač.

Hendalova anketa za Lider u kojoj je sudjelovalo 400 poduzeća ulijeva optimizam sindikata. Više od polovine poduzeća, 55 posto, kaže da bi moglo podnijeti indeksaciju plaća za visinu inflacije. Zabrinjavajuće je, ipak, to da 45 posto poduzeća to ne bi podnijelo. U slučaju povećanja plaća 35 posto poduzeća moralo bi povisiti cijene proizvoda i usluga, 11 posto smanjiti broj zaposlenih, a dobit bi bila ugrožena također za 11 posto poduzeća.

Ljubo Jurčić kaže da plaće potiču troškovnu inflaciju: – Ako poduzetnik trošak povećanja plaće prebaci na svoju dobit, koja je onda manja, neće biti daljnje inflacije, no odluči li zadržati dobit, i to tako da poveća cijene, možemo očekivati daljnji rast inflacije. Rast cijena koji imamo prirodan je nakon izbora, a dalje će cijene moći dizati samo monopolne industrije – kaže Jurčić dodajući da, makroekonomski gledano, zahtjev sindikata nije opravdan, ali da su na kraju, ipak, najvažnije plaće radnika. Smatra da treba rasteretiti plaću po rezom na dohodak i doprinose.

Konzultant Žarko Primorac kaže, pak, da je indeksacija plaća koju traže sindikati vrlo opasna. – Počnu li se indeksirati plaće, troškovi, a zatim i kamate, to vodi u opasno zagrijavanje inflatorne spirale – kaže Primorac dodajući da država pametnim vođenjem ekonomske politike može kompenzirati rasterećenja plaća, za početak racionalizacijom državne uprave i zdravstva. Ipak, smatra da je inflacija od četiri ili pet posto još umjerena i da za takvim zahtjevima sindikata nema potrebe.

Sever, pak, odlučno kaže da sindikati ne mogu prihvatiti obuzdavanje inflacije na način da ne rastu plaće i mirovine: – Izabrana vlast rekla je da ima rješenja, no spomenuto ne smatramo rješenjem jer to svatko zna – kaže Sever dodajući da radnicima nedostaje od 25 do 30 posto novca za pokrivanje troškova života.

Eventualna indeksacija plaća s poskupljenjima, prema mišljenju Željka Lovrinčevića s Ekonomskog instituta Zagreb, ne bi riješila nijedan uzrok inflacije. Tumači da je lavina usklađenja primanja s troškovima djelomično već pokrenuta.

  • Zagrebačka poskupljenja prelit će se i na nacionalnu razinu jer je udjel Zagreba u ukupnoj potrošnji velik pa će se stvoriti potreba usklađenja mnogih socijalnih i ostalih davanja zbog novih troškova. Efekti zagrebačkih poskupljenja bit će vidljivi tek u analizama za siječanj. Vlada ima zamrznute mali prostor za utjecaj na cijene energena plivajućim trošarinama jer su one već došle do najniže granice koju EU dopušta. Prostor je nešto veći kad je riječ o cijenama hrane. Moguće je skinuti carinsku zaštitu s još nekih poljoprivrednih proizvoda, što bi možda povećalo uvoz, ali bi snizilo cijenu hrane, ako, naravno, skidanje carinske zaštite ne bi završilo kao marža trgovaca, što je također moguće – kaže Lovrinčević naglašavajući da će energeti u budućnosti biti sve skuplji, a i hrana će dugoročno poskupjeti jer je Hrvatska zanemarila razvoj logistike, sustava hlađenja i skladištenja, na čemu profitiraju trgovci. Ipak, masovno povećanje plaća smatra populističkim potezom koji bi prouzročio stvaranje rupe u proračunu koju bi se moralo financirati deficitom.

  • Vlada se nema čega odreći da bi povećala plaće, a veći deficit u uvjetima visokoga trgovinskog deficit i vanjskoga duga opće države nije opcija – zaključuje Lovrinčević dodajući da u koordinaciju fiskalne i monetarne politike treba uključiti segment lokalne države jer su do sada u pokušajima smanjenja inflacije sudjelovali samo HNB i Vlada, a lokalna država kao da nije postojala.

Analitičar Hypo Alpe-Adria banke Hrvoje Stojić kaže da, iako inflacija jest najveća u posljednjih deset godina, nije toliko velika da bi se indeksiralo plaće: – Imat ćemo brijeg inflacije od oko 5,5 posto sredinom godine, ali potkraj godine vraćat će se prema tri posto, što znači da će standard građana biti pogodan samo kratkoročno – kaže Stojić. Zaposlenima u državnom i javnom sektoru, objašnjava, prema prije postignutom sporazumu od ove godine plaće rastu šest posto, a kad bi ih se dodatno indeksiralo zbog inflacije, rast plaća bio bi mnogo veći od prosječnog rasta produktivnosti, što bi dodatno pogodovalo snažnijem rastu inflacije.

Sindikalisti će na to reći da plaće godinama rastu sporije od produktivnosti, a makroekonomisti da je prosječna plaća na bazi studenoga lanjske godine ipak rasla 1,5 posto, što znači da standard građana raste sporije nego u prvoj polovini godine, ali još ne pada. Prepirka će se nastaviti, a proljeće će biti burno.