Točka na ‘i’ u nizu sumnjivih postupaka našeg pravosuđa

Najviše čudnovatih, pa i sumnjivih radnji u djelovanju institucija pravne države učinjeno je u postupcima koji se bave korupcijom i ratnim zločinima.

Dabogda se tobom bavila hrvatska pravna država! Ili: dabogda na tebi proradile institucije hrvatskoga pravnog sustava! Zvuči kao poruka demokratske zrelosti, čista petica u kvalifikacijama za EU? A, ne, nakon svega što je prošlih dana izgovoreno i napisano o pripremi iskaza i svjedoka u procesu protiv Branimira Glavaša, prizivanje hrvatske pravne države zvuči kao kletva. To što je ovih dana izazvao na površinu u obliku audiozapisa koji pokazuje da visoki policijski dužnosnik Vladimir Faber kombinacijom milosrda, prijetnje i ucjene pokušava navesti optuženu Gordanu Getoš-Magdić da svoj iskaz pri lagodi potrebama Glavaševa tužitelja, samo je točka na ‘i’ u nizu sumnjivih postupaka našeg pravosuđa. Velika antikorupcijska operacija Maestro pati od sličnih simptoma – dokaze protiv nekih osumnjičenika tek treba pribaviti. Ili možda izmisli? Najviše čudnovatih, pa i sumnjivih radnji u djelovanju institucija pravne države učinjeno je u postupcima koji se bave korupcijom i ratnim zločinima. Dakle, upravo u područjima u kojima Europska komisija zahtijeva učinkovitiji rad pravosuđa. Učinkovitost se pokazala.

Ne namjeravam uspoređivati naše pravosuđe sa Staljinovim, još manje Bajića s Višinskim ili Fabera s njegovim povjerenicima za pravljenje dokaza. Ali svaki put kad vam netko, osobito netko iz izvršne vlasti, umjesto rasprave o odgovornom i pravednom pravosuđu, koje u nas ne postoji, ponudi floskulu o institucijama pravne države koje rade neovisno i učinkovito, valja ga podsjetiti upravo na Staljinovo pravosuđe. Bilo je iznimno učinkovito: Sibir je populacijski procvao, sve je bilo po zakonu, Višinski bi uvijek pribavio sve potrebne dokaze, njegov je Faber ipak bio bolji. I, formalno, Josif Visarionović nije imao ništa s tim. Ipak, usprkos iznimnoj učinkovitosti institucija sustava danas nitko ne navodi Staljinovo pravosuđe kao uzor u funkcioniranju pravne države. Prema onome što se dosad pokazalo, ni postupak protiv Glavaša sigurno neće ući u udžbenike kao primjer djelovanja pravne države. Naprotiv, da Državno odvjetništvo uistinu radi ono na što ga zakon obvezuje, možda bi moglo ući trag novom, za zdravlje društva vrlo opasnom, ‘maestru’.

Državno odvjetništvo bilo bi dužno provjeriti ne samo je li visoki policijski dužnosnik Vladimir Faber pokušao iznuditi lažni iskaz protiv Branimira Glavaša nego i eventualnu ulogu drugih aktera u toj priči, bar onih koje spominje tjednik Nacional. Jer, ako je samo polovina napisanoga točna, to je sadržaj dostojan krimiča o maloj zločinačkoj organizaciji koja upravlja pravosuđem sukladno vlastitim interesima i trguje svojim položajem u državnoj hi jerarhiji. U tom se krimiču na naš način policajac koji je vodio istragu ne pojavljuje samo kao iznudivač lažnog iskaza nego nedopustivo blisko surađuje sa sutkinjom iz istog postupka. Tko je tražio od njega da ‘napravi’ još malo dokaza? Sâm se sjetio? Nije valja sutkinja? Znači li to da je presuda unaprijed poznata? Je li sutkinji obećano neko li je mjesto u zamjenu za poželjnu presudu? Tko joj to može obećati?

Taj policajac iz našega krimiča ujedno je u Komisiji za pomilovanje. Je li time i prije trgovao? U radnju u vezi namještanja dokaza uvedena je i predstavnica ugrožene nevladine organizacije za zaštitu žena. Je li riječ tek o osobnom animozitetu vlasnika tjednika? Ili je istina? Ako je istina, zbog čega se upustila u da vanje lažnog iskaza? Zbog osobnih motiva? Ili to možda nosi određeni proračunski novac za tu nevladinu organizaciju? A tko ga je mogao obećati? Nije li i naš nemoralni policajac u trgovačkom aranžmanu s politikom? Možda mora ‘napraviti’ dodatne dokaze da bi mu netko osigurao novo radno mjesto? Tko bi mu takvo što mogao ponuditi? Je li riječ o izmišljotini ili o korupciji kao na činu funkcioniranja države? Eto, to bi trebalo utvrditi Državno odvjetništvo. Ali prema našem krimiču na čelu specijalnog Odjela za suzbijanje korupcije nalazi se djevojka našega nemoralnog policajca, koja je i sama sudjelovala u iznudni lažnog iskaza. Eto, to je taj opasni maestro. U krimiču, dakako. A u stvarnosti? Nešto mi govori da će krivac biti Vladimir Faber – koji je sve radio na svoju ruku. U suprotnome nema novoga radnog mjesta.