SNACK KULTURA: Kupi, potroši što brže

Zara i H&M nude kupcima trendovsku odjeću kraćega životnog ciklusa po niskim cijenama, što je, na kraju krajeva, skratilo i cijeli proces donošenja odluke o kupnji. Takva je strategija H&M-u donijela 6,8 milijardi dolara prihoda iz tisuću i pol prodavaonica u 28 zemalja.

Zamislite bogat švedski stol s finim ribljim i mesnim zalogajima, pristojnim izborom fine kapljice i različitim okusima voćnih sokova te šarenim kolačićima. Njegova je prednost što u malim količinama možete konzumirati različite okuse. I dozirati, naravno. Tako otprilike izgleda ‘konzumacija’ informacija u suvremenom svijetu. Informacije postaju nešto poput ukusnog zalogaja koji je lako progrutati. Bolje rečeno, potrošačima na raspolaganju stoji mediji koji im služe kao alat da ih obrade u kraćem razdoblju.

I dok će mnogi pomisliti kako od pojave interneta to nije ništa novo, činjenica je da se taj trend preslikao u sve segmente društva i to do te mjere da zapadnjački stručnjaci predviđaju prodor takozvane ‘snack’ kulture. Pošto potrošač svijet oko sebe konzumira sa slašću koja nalikuje na uživanje u malom pakiranju slanih krekeri ili bombona, očekuje se da će im se svi sektori gospodarstva prilagoditi i na tržište izbaciti nove verzije proizvoda koje se nabavljaju po nižoj cijeni, troše u kraće vrijeme i s mnogo većim ‘guštom’.

Sudeći prema posljednjem izvješću trendwatching.coma, nizozemske agencije koja provodi istraživanja o svjetskim trendovima, ‘snack’ kultura je jedna od ključnih pojava koja će obilježiti 2008. godinu. Da bi to dokazali, agenti iz tvrtke proveli su ispitavanje na osam tisuća ljudi u 70 zemalja svijeta te istražili u kojim su se sektorima tvrtke prilagodile trendu. Tako su se, primjerice, ‘snack’ kulturi prilagodili, tko drugi, nego fast food lanci i proizvođači slanih i slatkih proizvoda. U samo tri godine u Americi je prodaja pakiranja krekeri, čipsa i slatkiša od 100 kalorija premašila 200 milijuna dolara, a raste stopom od 30 posto. Domišljati proizvođači počeli su se natjecati tko će izbaciti slasnije proizvode manje kalorijske vrijednosti, pa je Hersheyju s čokoladicom od 60 kalorija odgovorio Jell-O s pudingom jednake vrijednosti. I dok se McDonald’s i Burger King nadmeću tko će ponuditi veći hamburger, lanac brze prehrane Minnie’s pokazao je da veće nije uvijek bolje nudeći patuljaste verzije sendviča i hamburgera.

U posljednje vrijeme i modi se pridružuje prefiks ‘fast’, zbog čega su i stručnjaci iz trendwatching.coma procijenili da je taj segment modne industrije odgovor na trendove. Pravi primjeri ‘fast’ mode su brendovi Zara i H&M, čija je strategija ponuditi kupcima trendovsku odjeću kraćeživotnog ciklusa po niskim cijenama što je, na kraju krajeva, skratilo i cijeli proces donošenja odluke o kupnji s principa ‘pomno biraj i probaj’ do toga ‘ne razmišljajte mnogo i natraj si košaricu’. Takva je strategija H&M-u donijela 6,8 milijardi dolara prihoda, koji su potekli iz 1,4 tisuće dućana u 28 zemalja. Kako su najavili čelnici, u sljedećih nekoliko godina nastavit će ekspanziju na tržištu SAD-a, Italije, Španjolske, Njemačke, Velike Britanije i Kanade, dok su prošle godine otvorili prve trgovine u Hong Kongu i Šangaju. Zara je, pak, ostvarila 5,35 milijardi dolara prihoda u 2006, a planira širenje u Japanu i Kini.

U poklonike ‘snack’ kulture ubrajaju se singapurski proizvođač pića Out of the Box, koji je ritualu ispijanja voćnih sokova dodao dozu iznenađenja. U kompaniji su nedavno predstavili nove sokove namijenjene onima koji na pitanje što bi popili odgovaraju s ‘bilo što’ ili ‘svejedno mi je’. Linija se sastoji od gaziranih sokova nazvanih Anything (Bilo što) i negaziranih Whatever (Svejedno mi je), a fora je u tome što potrošač dok god ne okusi sok ne zna pije li sok s okusom limuna, jabuke, jasmina, grejpfa ili nekoga drugog voća.

Da bi uštedio vrijeme svojim kupcima, Procter&Gamble je lansirao liniju proizvoda za čišćenje rublja Swash u kojima se mogu pronaći olovke za uklanjanje mrlja, mali sprejevi za svježi miris odjeće i još mnogo toga što odjeći daje osjećen izgled. Cilj kompanije je bio da ponudi nove proizvode koje će prigrliiti studenti i poslovnjaci s malo vremena kojima je naporno posjećivati kemijske čistionice ili prati rublje zbog svake i najmanje mrlje.

Isto kao što P&G nudi proizvode u manjim pakiranjima, tako i automobiljska industrija sve češće izlazi s mini verzijama metalnih ljubimaca. Led su probili u kompaniji Smart (tvrtka-kći Daimler Chryslera) nakon što su prije punih deset godina izbacili prvu verziju Smarta, koji je kupilo 800 tisuća ljudi iz 36 zemalja. U travnju ove godine i domaće će tržište biti bogatije za novi model Smart ForTwo, koji će biti dostupan u tri različite verzije. Koliko su mali automobili privlačni dokazuje podatak da je samo u SAD-u rezervirano 30 tisuća komada. Biti manji i zanimljiviji od konkurencije pošlo je za rukom i izdavaču novina 20 minuta, koje se u nakladi od 2,3 milijuna primjeraka distribuiraju diljem Španjolske, Francuske i Švicarske. Naime, za razliku od ostalih izdanja koja se pročitaju u sat vremena, u novinama 20 minuta čitatelj u samo 20 minuta vremena sazna sve važne informacije.

I dok se ‘snack’ kultura polako, ali sigurno širi spomenutim sektorima privrede, u svijetu interneta i tehnologije doživjela je kompletni procvat. Doduše, to je i logično s obzirom na to da je napredak tehnologije većim dijelom usmjeren prema tome da olakša živote sirotih potrošača koji pod pritiskom brzoga protoka vremena sve teže pronalaze vrijeme za sebe ili, pak, žele što manje dragocjenih minuta trošiti na pronalazak prave u moru beskorisnih informacija. Na potomjem, predviđa se, malo bogatstvo će steći osnivači online šoua Wallstrip. Dnevni, trominutni pregled stanja dionica i tržišta kapitala namijenjen je potrošačima koji umjesto CNBC-a radije gledaju YouTube. Wallstrip je kreirao Howard Lindzon, vlasnik kanadskoga investicijskog fonda, koji je poželio ponuditi tržištu nešto sasvim novo, korisno, a i pomalo otkačeno. Dakle, Wallstrip u malim zalogajima urbanoj publici plasira važne informacije s burze i to u virtualnom obliku na videostranicama poput YouTueba ili Revera, dok je na iTunesima proglašen jednim od najboljih prošlogodišnjih podcasta.

Osim Wallstripa, uspjeh bi u 2008. mogli doživjeti virtualni servisi koji prema principu ‘pogledaj-čuj-kupi’ omogućavaju korisnicima da odmah kupe ono što vide ili čuju. Najbolji primjer za to je partnerstvo Starbucksa i Appleovog servisa iTunes WiFi Music Store. Naime, kupac može odmah kupiti pjesmu koju čuje ispijajući kavu u jednom od tisuća Starbucksovih lokala. Korak dalje otišli su osnivači servisa Midor, koji su u situaciji u kojoj se barem jednom našao svaki potrošač koji kroči zemljom našli priliku za zaradu. Koliko se samo puta bilo kome dogodilo da mu se u glavi vrti neka poznata melodi koju tog časa ne može nijedne smjestiti. Zna da ju je već negdje čuo, a ne sjeća se ni tko je izvodi ni kako se zove. Zahvaljujući Midoriju, korisnici mogu na mikrofone na svojim računalima samo promumljati ili odzviziati melodi koju servis zatim prepoznaje i izbaci ime pjesme, izvođača i, naravno, originalnu verziju koja se može odmah i kupiti. Midori je dostupan na šest jezika, a arhiva se popunjava u dnevnom ritmu i broji oko tri milijuna pjesama. U 2008. će tako biti vrlo zanimljivo pratiti koje će se sve kompanije prikloniti trendu ‘snack’ kulture te kako će uspjeti namamiti potrošače da s još većom slašću progutaju mini verzije njihovih proizvoda.