Neil Young je definitivno bijelac s dušom Indijanca, tako da je i glazba koju desetljećima neumorno stvara odraz njegova duha u zrcalu, a ovaj se put ogleda u karoserijama automobila, čak i kad su daleko od ispoliranosti, duboko načete rdom. To se da iščitati i iz priloženog DVD-a, filmića u Youngovoj režiji, u kojem se praćene pjesmama s albuma pretapaju fotografije jedva raspoznatljivih detalja korodiranih vozila.
Young se, ponovno je vidljivo, ne srami svojih godina ni svoga puta, a životno i glazbeničko iskustvo uz inventivnost i neo-kopnju energiju, iz albuma u album, rezultiraju skladbama koje već nakon drugog slušanja zvuče nekako familijarno. Uz pjesme, manje- više klasične minutaže, na Chrome Dreams II smjestile su se i dvije skladbe gotovo epskih razmjera – Ordinary People, koja na ogled donosi priče naoko običnih, a ipak zanimljivih likova i No Hidden Path, u kojoj glazbenik vješto pogađa u žicu i u napetosti drži sve ljubitelje gitarističkih solo dionica otvorenih za improvizacijske svećanosti.
