Home / Biznis i politika / Za izdavanje dozvola za gradnju nedostaje 150 inženjera građevine

Za izdavanje dozvola za gradnju nedostaje 150 inženjera građevine

Od prvoga radnog dana nove godine, prema novom Zakonu o prostornom uređenju i gradnji, poslovi izdavanja građevinskih i lokacijskih dozvola prelaze u nadležnost županija i velikih gradova. Novi zakon predviđa pojednostavljenje postupka dobivanja dozvola, kao i decentralizaciju funkcija. To znači da se nadležnost izdavanja građevinskih i lokacijskih dozvola s ureda državne uprave prebacuje na lokalnu upravu i samoupravu, županije i veće grada.

Zakon je stupio na snagu 1. listopada, s time da su se lokalne vlasti do 1. prosinca morale s njim uskladiti, tj. oformiti urede koji će se baviti navedenim poslovima kako bi u 2008. mogle nesmetano početi obavljati poslove koji su im dati u mandat. No, čini se da zakonodavac ni s tim propisom nije predvidio načine njegove provedbe, tako da se još uvijek ne može reći hoće li prenošenje nadležnosti donijeti očekivane rezultate: brži i efikasniji postupak dobivanja potrebnih dozvola za gradnju.

No, sasvim je sigurno da će novi zakon za lokalnu samoupravu generirati neke troškove: dva deset županija morat će preuzeti ukupno 561 službenika državne uprave, kojima će se plaća morati uskladiti s onima u županijama (koje su veće i do 30 posto), morat će se urediti novi prostori, kupiti nova oprema i zaposlit dodatni službenici.

Naime, novim zakonom predviđeno je da izdavati građevinske dozvole mogu samo diplomirani inženjeri građevinske ili arhitektonske struke, koji osim navedenih uvjeta moraju i imati pet godina iskustva u struci te položena dva stručna ispita, a samo u iznimnim situacijama i diplomirani pravnici, koje obavezno moraju nadgledati arhitektni ili inženjeri. Prema dostupnim podacima iz nekoliko županija, potrebne kvalifikacije prema novom zakonu posjeduju samo dio preuzetih službenika (u Zagrebačkoj županiji od 43 djelatnika samo 11 ima VSS, u Bjelovarsko-bilogorskoj od osam samo četiri imaju VSS), tako da se može izvesti zaključak da će 30 posto preuzetih djelatnika moći obavljati samo pripremne poslove te će se morati zaposlit i do 150 novih službenika za obavljanje istog posla u čitavoj zemlji.

  • Moram naglasiti da su u ovom slučaju decentralizirane samo obveze, ali ne i dostatna sredstva. Zagrebačka županija će učiniti sve da stvori preduvijete za što kvalitetnije djelovanje službe – oglasio se priopćenjem župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić.

Takav prilično oštar ton zagrebačkog, ali i dijela ostalih župana proizlazi iz nedorečenosti zakona, točnije nedostatka jasno razrađene strategije kako taj zakon oživiti u praksi. Naravno, stanje na terenu ovisi o broju zahtjeva za izdavanje dozvola u svakoj županiji te o broju neriješenih predmeta koje će novi uredi preuzeti, tako da će konkretan cilj zakonodavca, skraćenje postupka i kraće čekanje na potrebne dozvole, biti moguće ostvariti jedino dodatnim ulaganjima lokalnih vlasti u nove službenike i opremu. A ta ulaganja nisu mala i dodatno će opteretiti proračune gradova i županija.

Primjerice, Zagrebačka županija će povrh 43 preuzeta djelatnika zaposliti još 23 nova službenika (što je povećanje ukupnog broja zaposlenih od 50 posto!), Primorsko-goranska županija i grad Rijeka još 12, Bjelovarsko-bilogorska petorica itd. Doduše, novi zakon je člankom 343. predvidio i sredstva koja će se njegovim donošenjem prebaciti u proračune lokalnih vlasti, ali ona se odnose samo na osnovne plaće djelatnika (koje županije planiraju uskladiti, tj. povećati), ali ne i na opremu, službene automobile i uređenje novih ureda.

  • Svesti državnu upravu na tu razinu, a govoriti o efikasnosti nema smisla. Ovo je još jedan primjer decentralizacije na način da se spuštaju ovlasti, a ne i sredstva za njihovo obavljanje. Na preliminarnim sastancima u Ministarstvu rečeno nam je, doduše ne tim riječima, da će se problemi rješavati u hodu. Mi jesmo za decentralizaciju, ali ne na ovakav način – izjavila je Sonja Borovčak, županica Krapinsko-zagorske županije.

Na sve te primjedbe iz resornog ministarstva odgovaraju da su sredstva za primjenu Zakona osigurana (iako lokalne vlasti tvrde drugačije), osigurana je i edukacija djelatnika (ali ne i mogućnost dodatnog školovanja za one koji ne posjeduju valjanu stručnu spremu), a kao najjači argument u prilog takvoj reorganizaciji ovlasti ističu da su to lokalne vlasti željele. Pitanje je samo da li baš na ovakav način. O konkretnim pozitivnim efektima primjene Zakona za građane moći će se govoriti tek za nekoliko mjeseci, a najvjerojatnije je da će situacija ovisiti o stanju na terenu i količini zahtjeva koje će službenici morati obraditi.