O miljena Shakespeareova komedija izrazito kompleksne dramaturško-narativne strukture uprzo- rena je predzadnjeg tjedna prošle godine u Dramskom kazalištu Gavella. Režiju je uobličio makedonski učenik i gost Aleksandar Popovski, čija je dosadašnja prepoznatljivost u zagrebačkom kulturnom krugu bila vezana uz postavljanje oporog i hvaljenoga dramskog teksta Bure baruta Dejana Đukovskog u Kerempuhu, prije skoro osam godina. Njegov je povratak sada obilježila pretenciozna dramaturgija teksta i izvedbe koja je ispostavila spektakl u svom najpopularnijem, odnosno najprimitivnijem obliku ‘nek’ se narod divi – kad već nema što naučiti’. Da nije tragikomična, bila bi melodramatična redateljeva usporedba Pukovog koda s Balaševićevim stihom: Za njega su podjednako privlačne i vile i magarci i ljudi, važno je samo da na nekoga skače…
No, ova ne osobito uspješno oblikovana i postavljena predstava ipak nudi neke zanimljive postupke, što glumačka, što režijska. Prije svega to je redatelj odabir Pero Kvrigića za Puka, centralnu ulogu vilenjaka-smušenjaka osebujnih životnih i moralnih načela, koji u Kvrigićevoj interpretaciji daje novu dimenziju dramaturškom smislu predstave.
