Vinoteka

Godina je dobra, vrlo dobra ili čak odlična. I prema urodu grožđa i prema njegovoj kvaliteti. Tako recentnu berbu opisuju hrvatski vinari, a Hugh Johnson, engleski vinski kolumnist koji od 1977. godine izdaje Pocket wine Book, u 31. izdanju tog vodiča za kupnju vina objašnjava da godište više ne znači mnogo za kakvoću. Niti dobra godina obavezno znači da je vino u boci s oznakom te berbe doista izvanredno, a niti godina s lošim vremenskim uvjetima više ne znači da vino neće biti barem vrlo dobro. Kad uzimamo bocu s police, doista se više ne trebamo brinuti iz koje je berbe, piše Johnson u svom Vodiču i dodaje da su vina iz manje prestižnih godišta bolja nego što su ikada bila. Oznaka godine berbe gotovo je potpuno nevažna ljudima koji vino samo piju. Godište znači samo snobovima i onima koji vino gledaju kao investiciju – objašnjava Johnson u knjizi koja je na tržište stigla netom nakon jedne od najbogatijih aukcija vina u povijesti.

U aukcijskoj kući Christie’s u Los Angelesu prodana su vina za ukupno 3,25 milijuna funti (35 milijuna kuna), a najvišu je cijenu, čak 138.000 funti, postiglo 30 sanduka Chateau Mouton-Rotschilda iz 1986. godine. Riječ je o posljednjoj ‘stoljetnoj’ berbi. Mouton-Rotschildu iz 1986. godine je i veliki Johnsonov konkurent, kontroverzni američki vinski komentator Robert Parker, u svojoj ‘biblij’, odnosno Parker’s Wine Buyer’s Guideu, dodijelio maksimalnih 100 bodova. Amerikanci su tako sanduk, odnosno 12 boca tog vina, platili 4.600 funti. Parkerovi ponekad i nekritični hvalospjevi bordoškim vinima doveli su do prave eksplozije njihovih cijena. U Europi su kupci ipak oprezniji pa je, gotovo istodobno kad i u Los Angelesu, u londonskoj poslovnici aukcijske kuće Christie’s sanduk Mouton-Rotschilda ‘otišao’ za samo 2.100 funti. Ni Johnson ne negira da su neke godine posebne, a 1986. u Bordeauxu svakako je među takvima. No, tvrdi da danas više nema nikakvog razloga da vina iz prosječne godine budu skuplja od onih iz loših godina.

I vinogradari i vinari imaju na raspolaganju niz prirodnih tehnologija kojima iz loše sirovine mogu napraviti barem prosječan proizvod. Prije svega manjim prinosima. Uza sve tehnike mjerenja kakvoće grožđa, vlasnici starih, odnosno zrelih vinograda više nikada ne bi smjeli imati vino koje nije barem prosječno dobro. Uspoređujući današnje stanje s drugom polovicom prošlog stoljeća, vino iz loše berbe 1977. ne bi smjelo biti ništa lošije od vina iz prosječnih berbi 1965. i 1968. godine, tvrdi Johnson.

Svjetski autoriteti poput Johnsona i Parkera još nisu ocjenjivali hrvatska vina, pa o njima moramo suditi sami. U posljednjih desetak godina odličnim berbama ocijenjene su 2000. u cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj, 2003. u sjeverozapadnoj Hrvatskoj te 2004. u srednjoj i južnoj Dalmaciji. Vrlo dobre berbe bile su 2000, 2003. i 2004. u Istri te 2001. i 2002. u srednjoj i južnoj Dalmaciji. Riječ je o prosječnim ocjenama svih vina iz pojedinih regija. Neki vinari, posebice oni koji imaju stare vinograde ili su i u novijima pazili na prinos grožđa i količinu proizvedenog vina, iz svake od tih godina proizveli su vrlo dobra, ako ne i odlična vina. Njima će se stav Hugh Johnsona da kvaliteta vina više ovisi o vinaru nego o vremenu sigurno dopasti, ali ni oni neće ostati ‘gluhi’ na riječi Stephena Williamsa, direktora londonske tvrtke Antique Wine Company: – Koliko god znanja i tehnologije imali, i najbolji se vinari vesele dobrim godinama. Kad ih obasja majka priroda, i njihov je posao mnogo lakši.

I dok je sasvim normalno da početkom 2008. godine pijemo neka svježa vina berbe 2007. iz Čilea, JAR-a, Australije ili Novog Zelanda, ove su nas godine bocama vina posljednje berbe iznenadili i hrvatski vinari.

Ne računamo, naravno, portugizac, čije grožđe sazrijeva rano, a vino se pije mlado i iza Božića ga uglavnom više ni nema, ali već su na tržištu graševine koje kasno sazrijevaju. Prvi je Vlado Krauthaker ponudio svoju graševinu ubranu jesenom na položaju Brdo u glasovitom kutjevačkom Hrnjevcu, a ubrzo potom su i neki drugi veliki vinari počeli prodavati graševinu berbe 2007. Paradoks je da se graševina 2007. već pije, a sve grožđe od te sorte Kutjevčani još nisu ni pobrali. Čekaju se odgođene berbe, ledena ili izborna berba prošušenih bobica. I to će vino, iako ubrano 2008, nositi oznaku berbe 2007.