Aktualno

Veću zimsku potrošnju plina Ina može izdržati dva do tri dana, nakon čega smanjuje isporuku velikim potrošačima. HEP ne može smanjiti isporuku struje velikim potrošačima, nego mora povećati uvoz. Problem je što se potrošnja električne energije povećava brže od plana, a proizvodnja pada.

Snijeg i niske temperature osigurale su na prijelazu godine u većini Hrvatske idilično blagdansko ozračje, bar kad je riječ o vremenskoj prognozi. Zimsko je idila, s druge strane, test stabilnosti opskrbe energijom hrvatskog tržišta. Kao i svake godine, i potkraj 2007. nekoliko je uzastopnih hladnijih dana izazvalo pad uobičajenog sustava opskrbe plinom, pa je sredinom prosinca Ina smanjila isporuku plina najvećim potrošačima, Hrvatskoj elektroprivredi i Petrokemiji: HEP-u s 86 na 54 tisuća prostornih metara plina na sat, a Petrokemiji 18. prosinca s 80 na 64 tisuća prostornih metara na sat, da bi joj već sljedeći dan dodatno smanjila na 15 do 20 tisuća m³/h. Takve količine plina omogućuju Petrokemiji samo hladni pogon, pa je tvrtka bila prisiljena redoviti godišnji remont umjesto u siječnju, kako se planiralo, početi već u prosincu.

Ina ima godišnji kapacitet isporuke od otprilike 550 tisuća prostornih metara plina na sat, ali ove je godine potrošnja i do 700 tisuća m³/h. Prema informacijama iz Ine takvu povećanu potrošnju kompanija može izdržati dva do tri dana, nakon čega mora početi smanjivati isporuku plina velikim industrijskim potrošačima da bi zadovoljila potrebe stanovništva. Slična je situacija i s drugim ključnim energentom, električnom energijom. HEP s jedne strane ovisi o plinu koji upotrebljava u termoelektranama za proizvodnju struje i gradskim toplana. Niske temperature prouzrokuju povećanje potrošnje struje za grijanje, a blagdanski običaji poput dodatnog osvjetljavanja građevina i kuća te više vremena provedenog u domovima povećavaju potrošnju struje i do 40 posto iznad dnevnog prosjeka. Ovogodišnji Božić ipak nije bio toliko energetski kritičan jer je potrošnja 24. prosinca bila 56.716 MWh, na Božić, 25. prosinca 2007. bila je 49.140 MWh, a zimsko dnevna potrošnja katkad dosegnula 62.000 MWh. Nastavi li se, međutim, hladnije vrijeme ili vanjske temperature još padnu, potrošnja će sigurno znatno rasti.

Za razliku od Ine i plina, HEP ne može smanjiti isporuku struje velikim potrošačima, nego povećanu potrošnju mora nadoknaditi iz uvoza. Prednost je što je infrastruktura za uvoz struje mnogo razvijenija od one za uvoz plina, pa postoji i više mogućnosti uvoza. Hrvatska je pri uvozu plina ograničena na ruski plin.

Iako može lakše nadoknaditi nedostatke u slučaju povećanja potrošnje, HEP ima i veliki zadatak neprekinute isporuke struje u svim uvjetima, pa i velike hladnoće. HEP – Trgovina kao član HEP grupe ima obvezu osigurati dovoljnu količinu električne energije za podmirivanje ukupne potrošnje električne energije u Republici Hrvatskoj pa, bez obzira na temperaturu, nema nikakve kalkulacije kad je riječ o redukciji. HEP je osigurao dovoljne količine energenata za vlastitu potrošnju električne energije i ugovorio dovoljne količine uvozne električne energije da bi se osigurale ukupne potrebe za električnom energijom u Hrvatskoj.

Osiguranje dovoljne količine struje iz godine u godinu sve teži zadatak jer se povećava i potrošnja električne energije. U posljednje tri godine (2004. do 2006.) proizvodnja električne energije u Hrvatskoj je smanjena 5,6 posto (s 14.995 na 14.150 gigavatsati). Istodobno je potrošnja porasla sa 17.727 na 19.879 GWh, odnosno 12 posto.

Sve su veća i vršna opterećenja (vrhunci potrošnje): 2004. najveća je potrošnja po satu bila 2.793 MWh, i to 23. prosinca, a 2006. taj je rekord ostvaren 25. siječnja i iznosio je 3.036 MWh. Podatak o najvećem vršnom opterećenju za prošlu godinu još nije objavljen.

Treći važan toplinski energent su naftni derivati, konkretnije loživo ulje i mazut. U toj kategoriji nema problema s opskrbom i jedina je opasnost cijena koja prati cijenu sirove nafte na svjetskom tržištu, posebno ako popusti kontrola države nad formiranjem cijene naftnih derivata.

U javnosti kruži priča da bi nekoliko dana s temperaturom zraka od minus pet stupnjeva Celzijeva i niže ozbiljno uzdrmalo hrvatski energetski sustav. Dokaza za takvu tezu nema. Postojanje krizne temperaturne granice u HEP-u su demantirali, a čelnstvo Ine djelomično je potvrdilo tezu naznačivši da tvrtka može redovitu opskrbu plina održati samo dva do tri hladnija dana. Ministarstvo gospodarstva i HERA proglasili su se nenadležnim za odgovor na naše upite.

Očito je da je sustav opskrbe plinom i električnom energijom nestabilan, što se sada komplicira.

Glavni je problem infrastruktura. U slučaju električne energije riječ je o nedostatku HEP-ovih novih vlastitih kapaciteta za proizvodnju struje. Naime, opskrba energentima iz vanjskih izvora obično je manje sigurna od one iz domaćih, a takvi su energenti obično i skuplji.

Gradnja novih elektrana nužnost je koje su u HEP-u svjesni. Strategija razvoja kompanije koju je izradio Ekonomski institut u Zagrebu pokazala je da bi bez gradnje novih elektrana domaća proizvodnja s prošlogodišnjih 14,7 milijuna MWh pala na 11,8 milijuna MWh 2020. godine. Zbog tog pada i povećane potrošnje uvoz bi se povećao s 2,8 milijuna MWh 2006. na čak 14,2 milijuna MWh 2020. godine. Tako bi se bez ulaganja u nove i obnove postojećih kapaciteta za 13 godina ukupna potrošnja namirivala samo s 45 posto vlastite proizvodnje. Ako se, pak, plan gradnje novih kapaciteta ostvari, do 2020. Hrvatska bi bila elektroenergetski neovisna.

Jedan od preduvjeta jest i liberalizacija cijene električne energije, koja je za kućanstva još ispod tržišne. Kontrola cijena onemogućava veća ulaganja, što bi se u dugom roku moglo pokazati velikom opasnošću, a posljednje tri godine upozoravaju na negativne trendove. Troškovi gradnje novih elektrana procjenjuju se na 75 milijardi kuna, od čega bi se 58 posto trebalo financirati iz vlastitih izvora.

Cijena je problem i u slučaju opskrbe plinom. Maloprodajna cijena plina u Hrvatskoj je oko 44 posto niža nego u Europskoj uniji, pa se ne treba čuditi nezadovoljstvu Ine, koja bilježi gubitke na uvoznom plinu. Dok se zbog političkih interesa plinska mreža užurbano širi prema Dalmaciji, očit je nedostatak kapaciteta za uvoz plina. Jedini alternativni plinovod na koji bi se Hrvatska mogla priključiti (zasad to nije predviđeno) jest Nabucco, koji bi trebao biti gotov tek 2017. i kojim bi se u Europu mogao uvoziti plin iz Azerbejdžana, Turkmenistana, Kazahstana, a poslije i s Bliskog istoka. Drugi važan projekt, gradnja terminala za pretovar ukapljenog plina, također još nije počeo. Ina također nije počela graditi planirana dva velika skladišta plina, koja bi jamčila veću sigurnost opskrbe plinom.

Sigurnost opskrbe energentima jedan je od važnih temelja za gospodarski rast. Ne treba zaboraviti da su se domaće cementare prebacile na ugljen upravo zbog nesigurnosti u vezi s nabavom plina zimi. Situacija u kojoj nakon samo dva-tri hladna dana veliki industrijski potrošači moraju računati na redukciju signal je ozbiljnih teškoća u cijelom sustavu nabave plina. Sustav opskrbe drugim ključnim energentom, strujom, također ima dugoročnih problema. Čak i ako se ostvare ambiciozni planovi HEP-ovih ulaganja, oni se temelje na skromnim procjenama rasta potrošnje od samo 2,7 posto na godinu i gospodarskom rastu od 4,5 posto na godinu. Obje su procjene posljednjih nekoliko godina nadmašene.