Nacionalno blago: knjiga tajni

Jerry Bruckheimer svjestan božićnog vremena, odlučio ga je i adekvatno popratiti nastavkom višemanez bezveznoga Nacionalnog blaga. Pred nama je dvojka, mrvicu manje deblina od jedinice, uz kod Jerryla uvijek prisutno sveameričko domoljublje, doduše u nešto probavljivijoj količini nego inače. Ipak, u trenutku kada jedan od likova, Jon Voight, ustvrdi da su u Ovalnom uredu sjedili neki od najpametnijih umova ‘naše’ nacije, pa da stoga i nije čudno da je jedan od njih uspio skušati da mu je radni stol jedna velika slagalica koja krije kartu do blaga, što s druge strane pustim kraljevima i kraljicama nije uspjelo s druge strane Atlantika na stolu blizancu, morate se nasmijati i reći – to je naš Jerry.

Uopće, čovjeka mora fascinirati kojom lakoćom dotični producent-ubojica filma može i od najgluplje premise napraviti blockbuster. Potraga za blagom, koje se u ovom slučaju, nalazi… negdje u SAD-u, da potencijalnim gledateljima ne upropastimo suspens otkrivanja lokacije. S obzirom na to da je riječ o blagu domorodaca, interesantno je promijetiti na koju se to naciju zapravo misli u naslovu. Sve skupa je, nalik prvom dijelu, vrsta Indiana Jonesa, ali za uzrast do pet godina.

Publiku diljem svijeta, pa i u našoj Europi, zabavit će, kao i uvijek kad je riječ o američkom odnosu prema povijesti, njihov dojam da je vrijeme prije nekih sto do sto pedeset godina nekakva drevna povijest. Mi, pak, imamo kruh koji je stariji od SAD-a i njihovih predsjednika, prema kojima se, vidljivo i u ovom filmu, odnose kao prema monarsima. No dobro.

Zlocesti Ed Harris okleveta Cageova prapradjeda tvrdnjom da je bio jedan od urotnika koji su krknuli Lincolna, on i njegov čađe, Voight, smrtno se uvrijede, jer da šta on ima klevatati njihovog prapradjeda i krenu dokazati da to nije tako i usput otkriju Zlatni grad Olmeka ili nekih koji su tamo bili prije nego su došli današnji Ameri i razvalili ih sve.

Duhovitosti u prolazu ima i film, uzimajući u obzir taj božićni duh kad prag tolerancije raste, da se gledati, iako ne svih 120 minuta. Možda pola od toga.